Abdulhak Hadžimejlić: Mladi kaligraf s velikim snovima

Abdulhak Hadžimejlić je jedan vrlo poseban mladić. On spada među najveće talente iz oblasti kaligrafije ne samo u BiH, već i mnogo šire.

Ponosni je sin Ihsana i Hikmete, rođen u Fojnici 8. febuara 1995. Završio je osnovnu školu „Meša Selimović“ u Zenici, a potom i Karađoz-begovu medresu u Mostaru. Već u toku školovanja je iskazivao veliku kreativnost, potencijal i dar za likovne umjetnosti, a posebno kaligrafiju. Prvi je učenik mostarske medrese koji je imao samostalnu izložbu kaligrafskih radova.

Zbog ostvarenih uspjeha, Abdulhak dobija državnu tursku stipendiju te je upisao Seldžuk univerzitet u Konyi, gdje je trenutno na drugoj godini na odsjeku za historiju umjetnosti. Važno je spomenuti da je na nedavno održanom Prvom takmičenju iz kaligrafije na području cijele BiH-a koji je organizovao Kulturni centar „Kralj Fahd“ Abdulhak je osvojio sjajno drugo mjesto.
S ovim darovitim mladićem smo razgovarali o njegovoj ljubavi kaligrafiji, vjeri, porodici, studentskim danima, ali i budućim planovima.

Akos.ba: Kako se kod tebe javila ljubav prema kaligrafiji?

Abdulhak: Što se tiče moje ljubavi prema kaligrafiji, moram da spomenem da se ljubav prema njoj u mojoj porodici gaji preko stotinu godina, ali prvim koracima u kaligrafiji naučio me moj babo Ihsan-efendija još u drugom razredu medrese. Bilo je to u mjesecu ramazanu, a nakon povratka u medresu sa odmora, započeo sam sa časovima kod našeg vrlo poznatog kaligrafa iz Mostara, Muniba Obradovića. Vježbao sam sa njim dosta, čak i vanredno smo se nalazili i radili i jednostavno sam shvatio da je kaligrafija nešto što izuzetno volim. Trenutno u Konyi učim od jako dobrih kaligrafa, braće Sejjida i Ahmeta Depelera.

Akos.ba: Prvi si učenik mostarske medrese koji je imao samostalnu izložbu. Koliko ti znači taj uspjeh?

Abdulhak: Taj uspjeh mi je dao elana da, uz Allahovu pomoć, radim još više i da budem još bolji. Naravno ne želim stati na njoj, učestvovao sam na par zajedničkih izložbi, ali što se tiče onih samostalnih, velika mi je želja otvoriti svoju izložbu u rodnoj Fojnici. Imam već ozbiljne prijedloge, pozive i podršku da napravim izložbu i u Zenici, Sarajevu, pa tako i u Konyi gdje studiram. Vidjet ćemo, inšallah.

Akos.ba: Kaligrafija – šta ona predstavlja za tebe?

Abdulhak: Islamska/arapska kaligrafija je jedan od puteva kojima svoj život želim posvetiti, hvala Allahu kad me sa kaligrafijom spojio i kad mi je dao dar i ljubav prema tome. Bavljenje kaligrafijom me nije podučilo samo da lijepo pišem, već me uči i saburu, kroz pisanje raznih ajeta, hadisa, poslovica, Allahovih imena itd. učim o svojoj vjeri i naravno dosta toga zapamtim. Kaligrafija opušta i svakome bih preporučio da se okuša njome, u mnogima od nas taj dar spava, ali ga je potrebno probuditi.

Akos.ba: Imaš li neki savjet za početnike ili one koji žele da više nauče o kaligrafiji?

Abdulhak: Prije nego neko počne učiti kaligrafiju, potrebno je da preispita svoj nijet prije svega. Svi koji se bave kaligrafijom makar i malo, složit će se u sljedećem, a to je da oni koji su se počeli ovim baviti da bi kasnije zaradili, takvi su brzo i prestali dok oni koji su radili za svoju dušu, koji su prepoznali istinsku ljepotu harfa, oni su ili uspjeli ili su na putu ka uspjehu.

Akos.ba: Koje su po tebi najveće prednosti bavljenja kaligrafijom?

Abdulhak: Za početak je bitno da imamo dobrog učitelja, zatim da imamo originalni pribor sa kojim ćemo raditi, dakle kaleme (pisaljke), odgovarajući papir, te tzv. murekkeb (tintu), i tako dalje. A po mnogim kaligrafima, da bi bili dobri kaligrafi potrebno je najmanje oko 5 godina konstantnog rada. Cilj je doći do idžazetname ili diplome našeg učitelja koja znači da smo profesionalni kaligrafi i da smo kompetentni podučavati kaligrafiju na klasičan način.

Akos.ba: Kako izgleda proces izrade jednog kaligrafskog djela?

Abdulhak: Kao što sam u jednom od prethodnih pitanja spomenuo, taj duhovni smiraj je i najveća prednost same kaligrafije. Dok elif povlačite, ne razmišljate ni o čemu drugom osim da taj elif bude napisan tačno onako kako treba biti napisan.
Za izradu kaligrafskog rada kao kad arhitekta radi plan za svoju građevinu tako i kaligrafi prije svega trebaju imati ideju, odnosno skicu kako žele da rad izgleda, a da pri tome harfovi budu pravilno napisani. Nakon što nam se osmišljena ideja svidi, kreće se sa radom izuzetno polahko, smireno. Moj mi je profesor rekao da cijeli dan provede na potezanju jednog elifa dok radi levhu. Nakon ispisane levhe, radi se i na čišćenju harfova. Sa tim levha postaje potpuna.

Akos.ba: Kaligrafija je neraskidivo vezana za Kur’an. Da li kaligraf mora biti i zaljubljenik u Božije riječi?

Abdulhak: Još se nije rodio onaj koji je dosao do idžazetname, a da je bio “loš musliman” ili da je bio nevjernik. Kaligrafija ima svoje temelje još od Alije, r.a., kada je opominjao pisare Kur’ana da pišu lijepo i precizno. Sa sigurnošću mogu dati pozitivan odgovor, učenik kaligrafije možete biti, ali nećete uspjeti biti profesionalni kaligraf ako ne volite Kur’an, Allahovu riječ.

Akos.ba: Porodica je veliko bogatstvo. Koliko za jednog mladog čovjeka znači da ima podršku porodice da bi ostvario uspjeh?

Abdulhak: Ja lično kao mlad čovjek bez podrške porodice i mnogih drugih bliskih osoba ne vjerujem da bih dostigao nivo koji imam sad. Nekome je Allah dao da bude dobar u prirodnim naukama, a nekome u društvenim, neko će od nas biti dobar hirurg, neko stočar, a neko dobar kaligraf. Mnogi roditelji moraju shvatiti da neće biti kako oni žele, već onako kakvu ulogu na dunjaluku Allah dadne njihovom djetetu. Možda će me roditelji koji ovo čitaju najbolje shvatiti ako im preporučim da ne pokušavaju ispraviti krivu Drinu, već nek uživaju u plovljenju njome ili u pogledu na nju.

Akos.ba: Budući planovi i želje?

Abdulhak: Što se mojih ciljeva tiče, želja mi je da ostanem u Konyi i radim na univerzitetu, da prenosim znanje iz kaligrafije kako u Turskoj, tako još više i u Bosni, da napravim još puno samostalnih izložbi, a i da se oženim jednom Bosankom hehe.

Za Akos.ba razgovarao: Nedim Botić