Književni kutakU Fokusu

Baštinjenje orijentalizama u bosanskom jeziku je garant našeg opstanka

Baštinjenje orijentalizama u bosanskom jeziku je garant opstanka jezika, nacije, religije i kulture bošnjačkog naroda

Općepoznato je da su orijentalni jezici vidno zastupljeni u bosanskom jeziku i kulturi Bošnjaka. Oni predstavljaju vrijedno kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine, kome se na žalost ne pridaje dostatna pažnja koju to naslijeđe i zaslužuje zbog svog historijskog, geografskog, religijskog i drugih osnova. Bosna i Hercegovina je, kako je to slikovito prikazao Alija Izetbegović: „Bosna je evropska zemlja. Ja sam musliman, ali istovremeno i Evropljanin. Dobro se osjećam što mogu biti i jedno i drugo. Slična je stvar s Bosnom. Ona pripada Istoku i Zapadu. To je jedna interesantna zemlja, zemlja na tzv. ‘velikoj granici’. Linija trenja između dva svijeta, Istoka i Zapada…“[1] Iz navedenog citata, da se uočiti da je ova zemlja, koja gaji kako zapadne tako i istočnjačke vrijednosti, spoj ili vezica dvaju svjetova, dvaju različitih kultura.

„Na turskom, arapskom i perzijskom jeziku naši ljudi pisali su umjetnička i naučna djela. Njihovo stvaralaštvo predstavljalo je svojevrstan izraz balkanskog slavensko-orijentalnog spoja. Taj spoj u lingvističkim pristupima do danas nije dobio svoje cjelovitije interpretacije. Naime, među orijentalistima i serbokroatistima suočenim sa mnogim pitanjima našeg kulturnog naslijeđa i dalje stoji podubok, dosad neprevladan jaz.. A orijentalnom jezičkom naslijeđu Bošnjaka valjalo bi pristupati kao dijelu cjelokupnoga kulturnog naslijeđa našeg tla, prateći stvarne odnose prema kontinuitetu stvaralaštva na maternjem jeziku.“[2]

Najveći broj orijentalizama u bosanski jezik ušao je posredstvom osvajača Osmanlija te putem bosanskih muslimana koji su poznavali arapski, turski i perzijski jezik, kao što je slučaj i sa germanizmima te drugim posuđenicama koje su svoj put našle u bosanskom jeziku.

Svaki gost sa sobom donese dar, a o daru se domaćin kao i o gostu lijepo ophodi i odaje mu počast i mjesto koje zaslužuje u kući domaćina. Tako i bosanski jezik, mnoge darove je dobio koje je stoljećima njegovao i baštinio. Orijentalizmi su tako imali najveći značaj i uticaj kroz književnost, posebno se ističući u poeziji i dramskom stvaralaštvu. Primijetno je, subjektivnim skromnim mišljenjem autora ovog rada, da su orijentalizmi do pred agresiju na BiH bili daleko više zastupljeni u narodnom govoru za razliku od vremena poslijeratnih današnjih generacija. Orijentalizmi koji su u predratnom periodu bili jako zastupljeni u govoru kao što su: basamaci, veranda, alčak, japrak, jazuk, pendžer, hećim, ćenifa, ibrik, serbez, dolaf, kredenac, pir, čakšire, japija, budžak, avlija, harman, magaza, hamam i mnogi drugi, rijetkost ih je čuti u govoru Bošnjaka današnjice. Potisnute su, na žalost, na police od kojih poneka i nađe put do školskih klupa bosanskohercegovačkog obrazovnog sistema i njenog nastavnog plana i programa.

Kratki osvrt kroz historiju

„U vremenu od XV do XIX vijeka veliki broj Bošnjaka piše svoja književna djela na orijentalnim jezicima (turskom, arapskom i perzijskom), pa čak i naučna djela iz leksikografija i gramatike. Ta pisana aktivnost ostavila je traga i u samom bosanskome jeziku. U bosni je turski bio jezik administracije pa i škole. Arapskim se služilo u vjerskom životu i uopće u nauci, a perzijski je, kao klasični jezik orijentalne poezije, bio obavezan predmet u medresama. Od nekoliko stotina bošnjačkih pisaca na orijentalnim jezicima najviše ih je pisalo na turskom.“[3]

Poslije agresije na BiH, Bošnjaci su konačno uspjeli izboriti svoje elementarno pravo na bosanski jezik, s obzirom na činjenicu da su u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bili lišeni te privilegije te im je bilo nametnuto korištenje srpsko-hrvatskog odnosno hrvatsko-srpskog jezika.

„U važećem Ustavu Republike Bosne i Hercegovine iz 1974. godine, u članu 4. uređeno je da je u BiH ‘u službenoj upotrebi srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora’ i da su ‘oba pisma (ćirilica i latinica) ravnopravna’. Ustavom bivše SFRJ bilo je uređeno (član 246.) da su u službenoj upotrebi jezici naroda ravnopravni, a republike su svojim ustavima uređivale koji će jezik u njima biti službeni. Tako je u ustavima Srbije i Crne Gore nominiran srpskohrvatski, Makedonije makedonski, Slovenije slovenački, Hrvatske hrvatski književni jezik, koji se naziva hrvatski ili srpski, a u BiH srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski.“[4]

BiH je multietnička i multikulturna demokratska država tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata, tako je novim ustavom u državi nominirano tri jezika koji su u javnoj, odnosno u službenoj upotrebi, te oba pisma (latinično i ćirilično).

Odbojnost Srba i Hrvata naspram orijentalizama, bosanskog jezika generalno, poznata je i ima svoje korijene u dalekoj povijesti koja političkim i religijskim motivima ne odstupa s cene. Takav stav i odbojnost jedanput je naišao na odobravanje kod Bošnjaka stupanjem u zajednicu SHS, te nadati je se da je lekcija naučena. Ono što iščezava, nepobitno je, su orijentalizmi, te ukoliko Bošnjaci budu nemarni dolazi u pitanje opstojanju jednog velikog dijela kulturnog naslijeđa kojeg su generacije prije pažljivo baštinili.

Za Bošnjake i bosanski jezik, od neupitne vrijednosti i važnosti je očuvanje orijentalizama ptvobitno kroz obrazovne institucije a potom i druge društvene segmente života „obična“ čovjeka.

Rezultati istraživanja orijentalizama u udžbeniku „Vjeronauka 2“ za srednje škole

U istraživačkom radu predstavljeni su orijentalizmi korišteni u udžbeniku predmeta Islamske vjeronauke za drugi razred srednje škole. Izdvojeni i klasificirani su termini arapskog, turskog i perzijskog porijekla. Korištena je bibliotečka i deskriptivna metoda istraživanja. Odabrani udžbenik Vjeronauke za II razred srednje škole detaljno je pretražen, uočeni su, ispitani i evidentirati orijentalizmi, razvrstani po vrsti i porijeklu. Ispitana je i evidentirana frekventnost javljanja orijentalizama u literaturi, njihova procentualna zastupljenost, te sve je predstavljeno tabelarno.

Istraživački korpus čini 33 nastavne jedinice iz odabranog udžbenika vjeronauke za II razred srednje škole.

Na osnovu urađenog istraživanja i obrade istraživačkog korpusa nastavnih oblasti i nastavnih jedinica iz udžbenika Vjeronauke za II razred srednje škole dolazi se do zaključka da je najveći broj zastupljenih orijentalizama arapskog porijekla.

Ukupan broj uočenih i evidentiranih orijentalizama, od kojih se mnogi ponavljaju u obrađenim nastavnim oblastima iznosi 2877. Najzastupljeniji od pomenutog broja su:

  • arabizmi 2709 (94,16%),
  • turcizmi 115 (3,99%)
  • perzijanizmi 73 (2,53%).

S obzirom na krucielnu činjenicu da je obrađeni udžbenik Vjeronauka 2 većinski religijskog sadržaja, zaključak je iz obrađenih podataka da su u džbeniku najzastupljeniji orijentalizmi sakralne prirode.

  • Sakralni 1590 (55,26%)
  • Standardni 640 (22,24%)
  • Lično ime 418 (14,52%)
  • Historizmi 106 (3,68%)
  • Toponim 84 (2,91%)
  • Arhaizmi 39 (1,35%)

Zapaženo je da u istraživačkom korpusu postoje orijentalizmi koji se pominju u većini nastavnih oblasti, te oni također predstavljaju najfrekventnije orijentalizme u odnosu na cjelokupan istraživački korpus. Izuzev riječi Namaz (per.) svi ostali su arapskog porijekla te većinski pripadaju kategoriji Sakralni:

  • Allah 329 (11,43%)
  • Muslima/i/ski 220 (7,64%)
  • Islamski/a 186 (6,46%)
  • Islam 186 (6,46%)
  • Kur’an 140 (4,86%)
  • s. 137 (4,76%)
  • Ibadet 83 (2,88%)
  • El-Bekare 67 (2,32%)
  • Namaz 59 (2,05%)
  • Dž.š. 48 (1,66%)

Zaključak

Primijetno je da su orijentalizmi zastupljeni u udžbeniku vjeronauke, međutim, neosporna je činjenica također da njihova zastupljenost je moguća i u većim procentima s obzirom da se u udžbeniku u više navrata koriste izrazi „poslanik“ umjesto „resul“, „Bog“ umjesto „Allah“, „obredi“ umjesto „ibadeti“ itd.

Bosanski jezik ima svoju dugu tradiciju baštinjenja, unutar jezika kao sastavni dio su i orijentalizmi koji na žalost blijede u optrebi u javnom životu „obična“ čovjeka a u obrazovnim institucijama se nastoji ono što je opstalo izmijeniti „modernijim“.

Nadati je se da će predmet Islamske vjeronauke sa svojim uredom za vjersko-prosvjetne djelatnosti nastojati da dokine negativni trend izbacivanja orijentalizama iz upotrebe naglašavajući u svim vjerskim i obrazovnim institucijama koje su u domenu djelokruga, važnost baštinjenja jezika pri očuvanju nacije i religije.

Predmet Islamska vjeronauka i riječi orijentalizama u bosanskom jeziku su nerazdvojivi, oni predstavljaju garant opstojanja identiteta Bošnjaka i njihove religije i kulture. Nedvojbeno je da će tako i ostati dok je ove zemlje Bosne i njenih Bošnjaka. Međutim, uvijek su mjere opreza, planiranja i preventive bile pohvalne, tako i u slučaju jezika, potrebno je raditi na vraćanju sjaja „fenjera“ koji su svijetlili u knjigama ne tako davnim generacijama. Oni nisu izgubljeni, sve što je potrebno, obrisati prašinu sa korica i pustiti ih među svijet.

[1] Alija Izetbegović, Govori, pisma, intervjui ’95, Sarajevo, 1996

[2] Dževad Jahić, Bošnjački narod i njegov jezik, Sarajevo, 1999

[3] Dževad J.,Senahid H.,Ismail P., Gramatika Bosanskoga jezika, Zenica, 2000

[4] Omer Ibrahimagić, Bosna i Bošnjaci-država i narod koji su trebali nestati, Sarajevo, 1996

Piše: Sedin Duranović

Akos.ba

Povezani članci