Čovjek je u svojoj osnovi društveno biće. To znači da on ima potrebu socijalizacije – društvenog vezivanja i komunikacije sa drugima. To mu pomaže da rješava svoje životne probleme. Inače, život se sastoji od mnoštva različitih problema i pokušaja njihovog rješavanja. Da bi živio ugodan život, čovjek ima potrebu da rješava probleme koji ga iznova zapljuskuju i s kojima se svakodnevno susreće. Svako odlaganje u rješavanju tih problema dovodi ga u težu poziciju i njihovo rješavanje postaje sve komplikovanije.
Kada čovjek želi promijeniti svoje uslove na poslu, on razgovara sa svojim pretpostavljenim, odnosno svojim direktorom ili poslodavcem. Kada ima probleme sa autom on razgovara sa automehaničarom i odlazi kod njega radi rješavanja tog problema. Nije mu teško ni da u njegove ruke preda svoje auto i čak da mu ključeve svog auta ostavi dok ga ne popravi. Svako od nas traži najboljeg majstora koji je u stanju da popravi njegovo auto jer mu to auto donosi određene koristi i olakšava život. U situaciji kada čovjek ima zdravstvenih problema on odlazi kod doktora, dakle kod ljudi koji znaju o kakvim problemima je riječ i koji imaju način da mu ih olakšaju i da mu daju recepte za njihovo izliječenje. Naravno, da bi doktor brže riješio naš zahtjev potrebno je da sa njim porazgovaramo o problemima koji nas muče, eventualno da ispričamo historijat svoje bolesti jer to olakšava put ka njihovom rješavanju. Svaka bolest ima svoje korjene i razloge zbog kojih je nastanila ili zadesila naše tijelo. U hitnim i vanrednim situacijama kada nema se mogućnosti za razgovor i objašnjenje zbog čega nas je određeno stanje ili bolest zadesila pristupa se rizičnijim mjerama u njihovoj procjeni, odnosno danas se vrše analize i rade snimanje tijela da se u što boljoj mjeri ustanovi o čemu je riječ.
Međutim, ponekad nas zadese problemi koje ne znamo objasniti i koje ne mogu otkloniti ni automehaničari, ni električari, ni zidari ni vodoinstalateri, niti doktori. No, ipak problemi su prisutni i mi imamo potrebu tražiti onoga ko je kadar da ih otkloni.
Vrlo često se susrećemo sa ljudima koji su nezadovoljni svojim životom, a imaju sve neophodno za ugodan život; imaju kvalitetna auta, fine kuće, dobre poslove i finasijska primanja, jednostavno naizgled ne bi se reklo da imaju bilo kakvih problema. Djeca im pohađaju najbolje škole, žive u uređenom društvu i sigurnoj državi, no i pored toga imaju probleme u braku, ne komuniciraju sa djecom, ili su njihova djeca potpala pod uticaj negativnih društvenih pojava – droge, prostitucije, kockanja, itd. Oni jednostavno nemaju rješenje za svoje probleme. Obratili su se na sve preporučene adrese i pokucali na vrata mnogih institucija, međutim problem je i dalje prisutan i još više uzima maha.
Obratili su se, kao što rekoh, na sve adrese, osim na jednu. Sa svima su razgovarali osim sa Jednim. Nikada se nisu obratili Dragom Allahu. Nisu znali da je On njihov Stvoritelj, Onaj Koji ih najbolje poznaje i Koji je Jedini kadar i sposoban da riješi njihove nagomilane životne probleme. Nikada od Njega nisu zatražili pomoć niti su znali kako da to učine. S druge strane, niko ih nije uputio na Allaha. Ne znaju ni kako se Njemu obraća. Oni su izgubili nadu u ljude i institucije i razočarani su svojim životom.
Prije svega, moramo znati da je uzrok svih naših problema naše ponašanje, odnosno naše griješenje. Grijeh je ponašanje s kojim Uzvišeni Allah nije zadovoljan. Grijeh je postupak suprotno Njegovim naredbama i zabranama. Iako ljudi i institucije, odnosno zakoni, dozvoljavaju konzumiranje mnogih zabranjenih stvari, obzirom da ih je Uzvišeni Allah zabranio, oni proizvode teške psihičke i fizičke posljedice. Naprimjer, iako je konzumiranje alkohola u određenim uređenim društvima dozvoljeno, to ne znači da je i zdravo. Isto tako, to ne znači da njegovo konzumiranje neće imati negativan efekat na naš život. Naprotiv, konzumiranje bilo čega što je naš Stvoritelj zabranio rezultira negativnim posljedicama po nas same, ali i zajednicu u kojoj živimo. Kratkoročno gledano, nekada to neće biti otkriveno, no dugoročno gledajući sigurno će ostaviti neizbrisive posljedice na samog počinioca a nerijetko i na njegovu djecu, porodicu, familiju pa i čitavu zajednicu. Zato je potrebno hitno djelovati!
U čemu je problem!?
Problem je upravo u tome što ne razgovaramo sa Allahom, našim Stvoriteljem, Koji jeste kadar da otkloni sve naše probleme i da nam oprosti sve naše grijehe. Bez brisanja ili opraštanja grijeha, nema ni smirenog dunjalučkog života. Zato, ako su nas pritisnuli dunjalučki problemi, nemojmo gubiti nadu u Allaha, On je željan da nam sve grijehe pobriše i oprosti. Tako Uzvišeni Allah kaže: ”O robovi Moji, ne gubite nadu u Moju milost. Allah kada prašta, prašta sve grijehe zajedno. On je zaista Milostiv i Onaj Koji sve oprašta.” (Ez-Zumer, 53)
I kaže: ”Kada te robovi Moji za mene upitaju, pa Ja sam uistinu blizu. Odazivam se na svaki poziv onoga koji Me pozove. Zato neka oni Mene (u pomoć) pozovu i neka u Mene vjeruju kako bi ih na Pravi put uputio.” (El-Bekare, 186)
Kako razgovarati sa Allahom?
Postoji nekoliko načina na koji možemo razgovarati sa Allahom. Prvi od nih je čitanje i učenje Kur’ana, a drugi je obavljanje namaza. Veliki islamski učenjak, Hasan El-Basri, jednom prilikom je rekao: ”Ako želiš da razgovaraš s Allahom, klanjaj namaz. Ako želiš da Allah razgovara s tobom, uči Kur’an.”
Jedan učenjak je upitan: „Koliko da danas učim Kur’an?“ Odgovorio je: „Uči onoliko koliko želiš sreće u tom danu.“
Osman i Huzejfa, neka je Allah zadovoljan sa njima, su kazali: «Da su srca ljudi čista ne bi se zasitili učenja Kur’ana.»
Dakle, tvoje učenje Kur’ana je tvoj razgovor sa Allahom. Ti Njemu kazuješ, a On Uzvišeni te sluša. To je stanje posebne Allahove pažnje nad tobom. Zato čovjek treba biti lijepo obučen, pod abdestom i u lijepom položaju dok uči Kur’an.
Hoću da Allah razgovara sa mnom!?
Međutim, ukoliko želiš da Allah razgovara sa tomom onda trebaš prijeći na drugu aktivnost, a to je da pristupiš klanjanju namaza. Tom namazu pristupi sa ubjeđenjem da Allah čuje tvoj govor i da On sa tobom razgovara.
Namaz zahtijeva određenu pripremu, poput tjelesne čistoće i uzimanja abdesta. Ta priprema omogućava vjerniku pristup ili konekciju sa Allahom, jer Allah voli one Koji se radi Njega čiste. To fizičko čišćenje predstavlja ujedno i duhovno čišćenje i pripremu za potpuno unutranje očišćenje. U vezi s tim, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Abdest je oružje vjernika. Ko god je u mogućnosti da se što duže kreće pod abdestom, s imenom Uzvišenog Allaha u srcu, neka to učini, jer se duša pod abdestom otima svemu nečistom što je porobljava.“
Nekoliko pravila za razgovor sa Allahom
Za rješavanje određenog problema, potrebno je povjerenje sudionika u razgovoru i posvećenost temi o kojoj se razgovara. Dakle, treba biti potpuno fokusiran na dijalog.
Tako Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Podijelio sam namaz između Sebe i Moga roba na dva dijela, a Mom robu pripada ono što zatraži’, pa kad kaže rob: “Hvala Allahu Gospodaru svjetova“, Allah kaže: Moj rob mi zahvaljuje, pa kad kaže: “Milostivog, Samilosnog“, Allah kaže: Moj rob me hvali, pa kad kaže: “Vladaru Sudnjeg dana“, Allah kaže: Moj rob me slavi, pa kad kaže: “Samo Tebe obožavamo i samo od tebe pomoć tražimo“, Allah kaže: Ovo je između Mene i Moga roba, a Mom robu pripada ono što zatraži. Pa kad kaže: “Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali niti onih koji su zalutali“. Allah kaže: Ovo je za Mog roba, a njemu pripada ono što zatraži.“(Muslim, 1/296)
Za kvalitetan razgovor potrebna je dobra veza, odnosno blizina onoga s kojim se razgovara. Zato je sedžda jedan od najljepših položaja za razgovor sa Allahom Uzvišenim. A Poslanik, alejhis-selam, kaže: ”Čovjek je najbliži Allahu, dž.š., kad je na sedždi.” (Muslim)
Ne treba sumnjati u Allaha i u Njegove odgovore na naše molbe i pozive, već ustrajavati u njima i sa ubjeđenjem kazivati naše potrebe. Možda smo se trenutno diskonektovali sa Allahove mreže pa nam treba malo vremena da se linija ponovo uspostavi. Sjetimo se samo koliko puta smo bili uporni u pozivima kada smo trebali nečiju uslugu ili da kakav problem riješimo, pa nismo odustajali dok tu osobu nismo dobili na telefon. Zato, nemojmo odustajati ni od razgovora sa Allahom.
U prilog tome, za kraj, navest ćemo hadis Božijeg Poslanika, alejhis-selam, koji je rekao: ”Uzvišeni Allah veli: Ja sam onakav kakvim Me smatra moj rob i sa njim sam kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, spomenem ga u sebi. Ako Me spomene u društvu, spomenem ga u boljem. Ako Mi se primakne pedalj, primaknem mu se aršin, ako Mi se primakne aršin, primaknem mu se hvat, ako Mi dođe idući, dolazim mu hrleći.”
Nemojmo zaboraviti da je za razgovor uvijek potrebno dvoje. Osim toga, razgovor sa Allahom je besplatan i On je uvijek dostupan, pa Ga zamolimo da nam pobriše naše grijehe i otkloni belaje koji nas pritišću. Amin ja Rabbel-alemin.
Hfz. Muriz Mešić
