Muzej “Ras” čuvar prošlosti Novog Pazara i ostatka Sandžaka

Fino brušena sjekira iz kamenog doba, zlatovez iz 19. vijeka i čuvena “Enigma” iz Drugog svjetskog rata, mašina za slanje šifrovanih poruka, samo su neki od predmeta koji muzej „Ras“ u Novom Pazaru odvajaju od sličnih ustanova kulture u regionu i šire.

Osnovan je 1953. godine kao Gradski muzej na inicijativu Savjeta za prosvetu i kulturu SO Novi Pazar.

Semina Đerlek, kustosica, priznaje da je teško izdvojiti bilo koji predmet, posebno iz arheologije, ali dodaje da je izdvojila brušenu sjekiru iz kamenog doba (4000-1000. g. p.n.e) pronađenu na lokalitetu izvora rijeke Ibar kod Rožaja.

“Ova sjekira spada u najstarije predmete u našem muzeju. U toj vitrini, kako je mi zovemo, prahistorijskoj, nalaze se neka koplja, kalupi i kosti pećinskog medvjeda i lisice. Sjekira je možda najreprezntativnija jer je dobro očuvana, a iz doba je prahistorije. Za to oruđe se može reći da je simbol civilizacije iz tog perioda, kada su ljudi živjeli u pećinama i bavili se lovom i obradom zemljišta”, istakla je Semina.

Ona je među izdvojenim eksponatima istakla i brojni nakit i koplja iz metalnog doba, koji govore i o davnim burnim vremenima na ovom području. Stalna postavka muzeja, bez obzira na ograničenost u prostoru, poređana je hronološki. Uz glavne predmete pronađene na više arheoloških lokaliteta kod Novog Pazara, Tutina, Sjenice i na Pešterskoj visoravni nalaze se vizuelna projašnjenja kroz fotografije i tekst. Izloženi predmeti, oruđa, oružja, nakit, novac, ordenje, knjige, isječci iz novina i fotografije oslikavaju vrijeme država i imperija te kultura i umjetnosti koje su postojale na ovom prostoru.

Muzej je skoro polovinu izložbenog prostora posvetio etnologiji ovog dijela Sandžaka. Posjetioci imaju priliku da vide kako je izgledao životni prostor krajem 19. i početkom 20. vijeka u Novom Pazaru.

Tu su dnevne sobe sa originalnim namještajem, predmetima i detaljima jedne muslimanske i jedne pravoslavne porodice. Izloženi su eksponati kojima se prikazuje kultura življenja, ishrane, odijevanja. Tu su čak mnoge sitnice koje simbolizuju kako je izgledao prestiž prije sto ili dvije stotine godina.

– Vrijedni primjeri zlatoveza –

Karakteristična za ovaj kraj je bila i “misiraba”, vrsta zlatoveza na ženskoj nošnji, pripremanoj za nevjeste i mlade hanume.

Etnologinja muzeja Muradija Kahrović pojašnjava da je tehnika izrade bitan dio nematerijalne baštine ovog prostora prilikom koje se na platno nanosi srma zlatne ili srebrne boje. Misiraba je bila gornja ženska orijentalna nošnja bez pauze u vezu i sreće se na Balkanu. Nosile su je podjednako i žene iz bošnjačkih i srpskih gradskih porodica.

“To je bio dio gradske nošnje koju su radile terzije, stare zanatlije. Porodice su kod njih naručivale izradu te nošnje za mladu koja dolazi u kuću. Bogatijom nošnjom je pokazivan status porodice u društvu. Detalji na nošnji su imali svoju simboliku, uglavnom ljubavnu. To je bio jedan način komunikacije, žene su slale uglavnom emotivne poruke. Zlatovez je cvjetao na ovim prostorima u najviše tokom 19. i početkom 20. vijeka. Kao domaću radinost žene su ga koristile za ukrašavanje jastučnica peškira, učkura… Žena, dok nešto radi unese i dio svoje duše, to je razlika u odnosu na industrijsku proizvodnju”, pojasnila je etnologinja novopazarskog muzeja.

Historijsko odjeljenje u muzeju “Ras” posebno je bogato. Pažnju posjetilaca muzeja “Ras” skreće izložena mašina za šifrovano slanje podataka iz Drugog svjetskog rata “Enigma”. Historičar Nadžib Kočan kaže da je mašina od izuzetnog značaja i da njen izgled ukazuje na to da njome nije bilo jednostavno rukovati.

– “Enigma” iz Grčke i osmansko ordenje – 

Mašina marke “Mercedes-Euklid” je u muzej došla preko jednog građanina Novog Pazara od kojeg je otkupljena.

“Pretpostavlja se da je na ove prostore dospela prilikom povlačenja nemačkih okupacionih snaga iz Grčke”, kaže Kočan i dodaje da se među mnogobrojnim predmetima izdvaja i ordenje “medžidije”, osmanskog sultana Abdulmedžida I iz 1852. godine.

Orden je dodjeljivan sve do kraja carstva 1923. godine,  rađen u zlatu i srebru, i pored osmanskih simbola i tugre (potpisa sultana) na njemu je na osmanskom ispisamo gajret – trud, hamijet – hrabrost, sadakat – odanost. Koliko je bilo značajno govori i činjenica da je ovo odlikovanje prvog reda bilo ograničeno na pedeset komada.

“Dobitniku ovog ordenja je u to vrijeme ukazivana velika čast od sultana. Verovatno da je bilo ljudi sa ovog prostora koji su dobili i nosili ovo odlikovanje”, konstatuje histroičar Kočan.

U muzeju je i dokument koji govori o periodu osnivanja Yeni (Novog) Pazara, 1455. godine, kada su Osmanlije došle na ove prostore i dopis Malog vijeća Dubrovačke republike iz 1461. godine kojim se odlučilo o postavljenju konzula u ovom gradu.

Muzej raspolaže sa 333 kvadratna metra izložbenog prostora i sa 5.876 predmeta, od čega je arheološka zbirka najbrojnija i najviše obrađena.

– Novopazarski zbornik i na bosanskom – 

Muzej “Ras” se nalazi u samom centru Novog Pazara na Žitnom trgu, skučenom, ali autentičnom prostoru, u jednoj od starih gradskih kuća klasične osmanske arhitekture. Sa stalnom postavkom i hiljadama predmeta novopazarski muzej, koji zvanično pokriva općine Novi Pazar, Sjenicu i Tutin i druga mjesta Sandžaka obuhvata oblasti arheologije, istorije, etnologije, numizmatike, primijenjene umjetnosti i savremenog likovnog stvaralaštva. To je mjesto čestih kulturnih dešavanja. Muzej često organizira izložbe i razne druge kulturne događaje.

Ima bogatu izdavačku djelatnost i krajem decembra 2017. godine muzej “Ras” je izdao 39. broj Novopazarskog zbornika, prvi put i izdanje na bosanskom jeziku.