Nažalost, signali, apeli, molbe, inicijative organizacija i pojedinaca iz dijaspore nisu naišli na plodno tlo. Kako stvari sada stoje, teško je u predizbornoj godini osim obećanja očekivati neke konkretne pomake u vezi s tim.
Naravno, u tom kontekstu, mnogi će se zapitati a šta je konkretno bosanskohercegovačka dijaspora uradila da dođe do svog ministarstva. To pitanje postavili smo pravniku Faruku Tičiću, ekspertu za pravna pitanja dijaspore i jednom od osnivača Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine.
Pa vidite, nevjerovatno je da o bh. dijaspori „brigu vode“ četiri institucije naše zemlje, Predsjedništvo BiH, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Naravno, kada se pojavi neki problem koji treba rješavati, vruć krompir se prebacuje iz ruke u ruku, i uvijek je neko drugi nadležan ili čak dobijemo odgovor „oni“ tamo to koče. Inicijativa za osnivanje Ministarstva postoji dugi niz godina, tačnije od osnivanja bosanskohercegovačkih udruženja u dijaspori, a koliko ja znam, zvanično je uobličena na VI. kongresu SSDBiH koji je održan polovinom 2012. godine kada je donesena odluka da se od nadležnih institucija BiH traži da dijaspora ima svoje ministarstvo. Glavni razlog za donošenje takvog zaključka je činjenica da mnogi zahtjevi koje je bh. dijaspora upućivala na adrese ove četiri institucije, jednostavno, nisu bili rješavani, za njih nije bilo sluha. A stav je bio da bi sa osnivanjem Ministarstva za dijasporu postojala jedna adresa gdje bi se nagomilani problemi bh. građana koji žive vani i rješavali na jednom mjestu. Ministarstvo za dijasporu imaju zemlje u okruženju, predstavnici dijaspore sjede u parlamentima tih zemalja i naravno da je to kraći put za rješavanje statusnih pitanja građana koji žive van granica domovine.
Znači, zaključak s Kongresa je prema nadležnim vlastima upućen polovinom 2012. godine, da li je bilo ikakvih konkretnih odgovora?
Konkretnog odgovora nikad nije bilo, jer da je bilo išta konkretno, do sada bi se ministarstvo osnovalo. Ponekad se i neko od nadležnih oglasi, ali sa obrazloženjem da je trenutno u prednosti potreba za nekim drugim ministarstvima ili da međunardna zajednica ne dozvoljava da se na nivou države formira novo ministarstvo. A najsmješniji komentar je došao je od strane jednog visoko pozicioniranog političara koji je rekao, koliko ste nam važni, čak tri ministarstva vode brigu o vama.
Prije dvije godine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je izradilo dokument Politike o saradnji sa iseljeništvom koji je Vijeće ministara BiH i usvojilo. Smatrate li da će ovaj dokument dovesti do osnivanja Ministarstva za dijasporu?
Koliko je meni poznato i prije su postojale nekakve strategije djelovanja, pa i Revidirana strategija vlade, nažalost, sve je to ostalo na papiru, jednostavno nikada nisu zaživjele! Kakvu će sudbinu imati ovaj dokument, ostaje da se vidi, ali ono što zna dva miliona bosanskohercegovačkih građana u dijaspori jeste činjenica da nama treba Ministarstvo za dijasporu na nivou države Bosne i Hercegovine.
Teksti i foto: Namik Alimajstorović/BHDINFODESK
Akos.ba
