Vrlo često slušamo priče o Bošnjacima sa raznih merdijana i paralela svijeta. Nekad su glavni likovi tih priča obični ljudi s neobičnim zanimanjima, nekad su to radnici u državnim institucijama ili vlasnici vrlo uspješnih biznisa.
Ipak, najpozitivnije priče su one koje se vežu za naše studente koji su se u potrazi za znanjem uputili i na druge kontinente. Jednu takvu priču vam donosimo iz Omana, manje poznatom susjedu Emirata koji također ima vrlo razvijenu privredu i strateški gradi budućnost u kojoj neće biti nafte. Junak naše priče je Idriz Hasanović.
Akos.ba: Na početku ćemo vas zamoliti da nam se kratko predstavite i objasnite vaš put od Srebrenice do Omana?
Idriz: Moje ime je Idriz Hasanović i rođen sam ne tako davne, ali povijesne, 1991. godine, u meni najljepšem gradu u BiH, Srebrenici, u mjestašcu zvanom Osmače. Pogođeni ratom, izbivamo u Zagreb gdje pohađam osnovnoškolsko obrazovanje, i želeći nastaviti dugu imamsku tradiciju koja prožima moju familiju odlučujem se na upis u ustanovu, donedavno znanu kao medresu dr. Ahmed Smajlović, koja je zbog svojih multikulturalnih potreba promjenila status u gimnaziju. Tokom mog obrazovanja u medresi, bivao sam odabiran za odlaske na svjetska natjecanja u učenju Kur’ana u zemljama poput Malezije i Irana, a natjecanje koje je meni posebno drago se zbilo u Zagrebu u kategoriji tilaweta svih medresa, a na kojem sam osvojio drugo mjesto. Želeći proširiti svoje znanje na području arapskog jezika i šerijatskih znanosti, bilo je neminovno otići u neku od arapskih zemalja koje će mi ponuditi adekvatnu riznicu znanja. Upravo te godine, na adresu mešihata islamske zajednice u Zagrebu, stiže dopis iz Omana koji nudi stipendiju jednom učeniku iz Hrvatske. Čuvši za to, nisam dugo razmišljao nego sam se odmah odlučio prijaviti, u čemu sam i uspio i što me je na kraju i dovelo u ovu predivnu zemlju u kojoj provodim već četiri godine studirajći šerijatske znanosti.
Akos.ba: Kakvu ste imali predstavu o Omanu prije dolaska i da li se ona promjenila nakon godina življenja i studiranja u Omanu?
Idriz: Moja predstava o Sultanatu Omanu i nije bila baš prevelika jer i nismo toliko dolazili u doticaj s tom zemljom, većinom je to bio još samo jedan od stereotipova koji su pripisani tom dijelu civilazacije, stoga sam prije samog odlaska odlučio provjeriti osnovne informacije koje bi mi bile od koristi tokom boravka. Te informacije su se na kraju ispostavile nepotrebnima, jer ono što sam doživio u ovoj zemlji će mi vjerojatno obilježiti ostatak cijelog života, kao što je to slučaj sa svima koji su se odvojili od svojih domova porad studiranja. Oman je na mnogo načina uticao na moju osobnost i neke poglede na svijet kao i na sopstvenu domovinu. Ono što sam ovdje naučio nisu samo arapski jezik i šerijatske znanosti. Ovdje se uči o toleranciji, ljubavi prema drugom i različitom, ljubavi prema svome domu pa makar on bio i šator daleko od očiju javnosti, jer kamo god pošao njemu se uvijek vraćaš, i na kraju poštovanju prema Sultanu Qaboosu bin Saidu kojeg slobodno možemo nazvati i ocem domovine zbog svega što je učinio u svojih 43 godine vladavine. Ovdje dan nacionalnosti nije još samo jedan praznik u nizu koji bude i prođe, već su to praznici koji se pamte po još jednoj uspješnoj godini koju ostavljaju iza sebe u nadi da će njihov Sultan još dugo poživiti i voditi ih i dalje kao što je to činio do sada.
Akos.ba: Pored vašeg studija bavite se i halal turizmom. Zašto BiH kasni u praćenju svjetskih trendova u halal turizmu?
Idriz: Bosna i Hercegovina ima jako složenu političku strukturu, koja po svemu sudeći negativno utječe na razvoj BiH u svakom smislu, pa tako i u halal turizmu. Njena susjedna zemlja Hrvatska, čiji sam i sam državljanin, prepoznala je ideju halala općenito i uvijedjela jednu zaboravljenu civilaziju koja leži na Bliskom Istoku i sjevernoafričkim zemljama, a koje su islamske vjeroispovjesti. Činjenica je da Istok i Zapad u svakom smislu dolaze u sve bliži doticaj, a ponajviše kroz prizmu turizma koji je u Hrvatskoj svake godine sve obilatiji i u kojeg se sve više ulaže. Da ne zaboravimo spomenuti i ogroman broj muslimana koji se nalaze u Europi, a koji bi željeli posjetiti određene destinacije i željeli odsjesti u nekom od hotela koji se nalaze u Hrvatskoj, a koji im mogu ponuditi sve ono što im je omogćeno i u zemljama iz kojih dolaze. Samim time, agencija za halal u Hrvatskoj je do sada uručila halal certifikat nekolicini hotela diljem Hrvatske i velikom broju mesnih i drugih proizvoda koji će osiguravati svojim konzumentima islamske vjeroispovjesti bezbrižnost i sigurnost pri odabiru tog proizvoda. Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal na području turizma, i mislim da bi više trebao učiniti po pitanju halala za veliki broj onih turista kojih je svake godine sve veći, a koji dolaze iz zemalja u kojima prevladava islam. Nailazeći na sve te informacije pokrenuta je i jedna internet stranica koja će se isključivo baviti tim vidom turizma, a koja će uskoro ugledati i svoje svjetlo dana, i portal Akos.ba će biti pravovremeno o tome obavješten.
Akos.ba: Da li je arapsko proljeće utjecalo na vlasti Omana?
Idriz: Arapsko proljeće je doista mnogo uticalo na ugled i razvoj brojnih islamskih zemalja, kao i na same vladare, a naposlijetku i islam. Takvo što se nije desilo u Omanu. Dok su sve zemlje protestovale protiv svojih vlasti, Oman je tada slao sliku svijetu, koja nažalost nije imala mjesta u medijskoj rubrici od silnih ”ubojstava, radikalizma i terorizma” u islamskim državama. Omanske ulice su bile pune ljudi Omanaca i stranaca, s parolama podrške svom Sultanu Qaboosu da nastavi s radom onako kako je to do sada radio, i da se ne brine za svoj položaj u narodu jer boljeg od njega zasigurno trenutno nema. Da ovo što govorim ne bi zvučalo kao bajka, spomenuću jedan incident koji se desio u gradu Soharu koji je trajao dva dana i koji je uspješno spriječen od strane policije. Na kraju se ispostavilo da su plaćenici iz drugih zemalja poslani kako bi uzbunili narod i činili nered u ovoj dobronamjernoj zemlji, a ne sumnjam da se isto dešavalo i u drugim islamskim zemljama.
Akos.ba: Kakva je razlika između naroda i vlasti Omana i drugih bogatih naftnih monarhija Zaliva?
Idriz: Bivajući u Omanu, nisam imao potrebe toliko se baviti politikom jer se ovdje ne vrti sve oko toga, čisto iz razloga jer je Sultan Qaboos taj koji odlučuje o svemu u zemlji i jer ne postoje stranke koje vuku svaka na svoju stranu. Ali, iako je donekle slična stvar i u susjednim joj zemljama, mogu zaključiti da Oman puno bolje i pametnije iskorištava blagodati kojima je obasut. Oman je svjestan nestašice naftom u dogledno vrijeme, stoga dosta ulaže u znanje i turizam i njeno napredovanje, jer to vide kao potencijalni izvor dohotka u skorijoj budućnosti, a od koje i danas imaju prihode.
Akos.ba: Kakve su reakcije u Omanu kad im kažeš ko si i odakle dolaziš?
Idriz: Teško je reći ovdje odakle dolaziš, jer bivša država nikada prije nije uspostavljala ozbiljnije odnose s ovim dijelom svijeta, a tako je i danas, tako bi skoro uvijek morao spomenuti neku poznatiju zemlju kao što je Italija ili Austrija. Onda su me znali svrstati kojem području pripadam. Malo je onih koji će prepoznati Bosnu i Hercegovinu, pa i Hrvatsku, unatoč tome što nam se desilo, ali ako je i prepoznaju, onda su puni pitanja o toj regiji i šta se to dešavalo prije dva desetljeća. Mnogo puta sam se znao zadesiti u situaciji da sam okružen desetinama svojih kolega koji slušaju o zbivanjima kroz koja smo prolazili u ne tako dalekoj prošlosti, i koji bi se na kraju uvijek zapitali, pa kako to mi nismo znali. Jedna jako šaljiva gesta mi se desila s jednim Omancem koji me upitao odakle sam, na što sam mu odgovorio da sam iz Bosne i Hercegovine, kada me zbunjeno pogledao rekao sam: ‘Dobro, iz Hrvatske sam, jel sad znaš?’ Onda je klimnuo glavom da zna i rekao: ‘Pa kako neću znati tu afričku zemlju?!’ Jako me obradovao posjet Omanu bivšeg reis-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, koji je prisustvovao fikhskoj konferenciji koja se održava svake godine, i u kojoj je na sebi svojstven način spomenuo genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i na taj način upoznao taj dio svijeta sa torturom kroz koju je bošnjački narod prolazio.
Akos.ba: Kakve su diplomatske i ekonomske veze Omana i država Balkana? Da li se radi na olakšavanju viznog režima u jačanju ekonomske razmjene?
Idriz: Odnosi između Bosne i Hercegovine i Omana su se po onome što ja znam desile dva puta. Prvi put kada je nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine gostovala u Omanu, i pobijedila tada slabašnu reprezentaciju, a drugi put se trebalo desiti isto to, ali nekim slučajem nije. Ovim zaključujem da su naše vlasti u potpunosti zaboravile na ovu zemlju, a mislim da ne bi trebale, jer je Oman jako plodno tlo za svaku vrstu uvoza i kvalitetnih proizvoda, a s tim da su ovdje turski restorani prepuni, otvaranje jedne bosanske čevabdžinice bi imalo dobar učinak. Hrvatska je otišla malo dalje po pitanju odnosa s Omanom, pa samim time je otvoren i konzulat Republike Hrvatske u Omanu krajem 2009. godine, a koju je posjetio i bivši predsjednik Stjepan Mesić na kraju svog mandata, skupa sa Hrvatskom gospodarskom komorom. Bilo je tu određenih pokušaja da se stvori neka veza, no, unatoč tom posjetu i pokušajima, nije učinjeno ništa značajno.
Akos.ba: Da li postoje neke kulturološke ili jezičke poveznice između Bosne i Hercegovine i Omana?
Idriz: Svakako da postoje. Islam je kao religija stvarala i svoje običaje koji su se uglavnom oslanjali na Kur’an i hadis Poslanika, s.a.v.s. Tako da je mnogo običaja koji su u Bosni i Hercegovini iščezli, a koji su u Omanu stvar svakodnevnice. Dat ću za primjer korištenje ”ibrika” kojeg Omanci koriste za njihovu specifičnu ”kahvu” koju lijevaju u identične bosanske ”finđane”, kako ih i sami nazivaju. Nakon što objeduju svi sa iste ”sinije”, tada se postavlja omanska ”halva” koja je odlična kombinacija uz ”kahvu”. Onda uzimaju posudu s vodom koja kruži u toj ”halki” u kojoj svi operu ruke, i nakon toga obrišu peškirom. Ovo je samo jedan od običaja koji se primjenjuju u Omanu, a koji je Bošnjacima jako dobro poznat, tako da se niti jednom Bošnjaku koji nije zanemario vlastitu tradiciju ne može desiti da se osjeća strano u ovoj zemlji.
Akos.ba: Da li se planirate vratiti nakon studija?
Idriz: Vratiti se zasigurno planiram, ali ukoliko bih dobio neku ponudu za posao, sumnjam da bih to mogao odbiti s obzirom na ekonomsku situaciju koja je se nadvila nad našom regijom.
Akos.ba: Kako ocjenjujete rad portala Akos.bA?
Idriz: Moje upoznavanje s vašom stranicom se zbilo do prije nekih godinu dana i od tada redovno pratim vaš portal i ocjenjujem ga s izrazito visokom ocjenom, jer unatoč napadima koji se vrše na islam i muslimane diljem svijeta, vi u svojim objavama ukazujete na određene nepravilnosti koje možemo pronaći u drugim medijima, i na taj nam način ukazati na spletke koje nas okružuju.
Akos.ba: Imate li nešto za poručiti našim čitaocima?
Idriz: Obzirom da sam već duže vrijeme na ovim prostorima, uviđam potrebu Omana za sve većim uvozom raznovrsnih proizvoda, a s obzirom na to da je vaše čitateljstvo konstruirano iz raznih oblasti života, imam potrebu ukazati svakom čitatelju koji se bavi nekim ozbiljnijim obrtom i koji razmišlja o izvozu u neku zemlju, u ovom slučaju Oman, da ne oklijeva pri tome i da može računati i na moju kakvu-takvu pomoć.
Akos.ba
