Dan učitelja u BiH: Imaju li prosvjetari razloga da slave?

U srijedu, 05. oktobra, u više od stotinu zemalja obilježen je Svjetski dan učitelja.

Proglasio ga je UNESCO u znak sjećanja na 05. oktobar, 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Biti učitelj danas nije lahko niti je isplativ posao. Sve manje mladih se zanima za ovu vrstu profesije, a razloga je mnogo.

Slabo plaćen posao

Krenimo najprije od slabih plata i lošeg odnosa vlasti prema ovoj nekada svijetloj profesiji.

„Radnici u obrazovanju nikad nisu bili u ravnopravnom polažaju sa ostalim radnicima na budžetu i uvijek su smatrani nekako nižerazrednom kategorijom kao da mi obavljamo manje važan posao. Naš radnik u obrazovanju nikad ne može da dobije neku stimulaciju, ili da pređe u neki viši platni razred, a istodobno napreduju svi ostali. Službenici imaju devet platnih razreda, policija pravilnike o činovanju, vojska o komandovanju i sl., dok mi u obrazovanju zapošljavamo se i odlazimo sa istom plaćom koja je niža i od pripravnika u drugim organima.“, kaže Samir Fajić predsjednik Kantonalnog odbora USK Samostalnog sindikata visokog obrazovanja, nauke, kulture i sporta BiH”

Loš status u društvu

Što se tiče statusa učitelja, Meho Zenković, koji radi kao profesor u srednjoj školi u Sanskom Mostu, kaže da su oni danas u najtežem položaju otkako ta profesija egzistira na ovim prostorima. Uprkos tome što obavljaju jedan od najodgovornijih poslova, država i društvo u cjelini ih veoma malo cijeni.

“Prihvaćeni smo u društvu kao neradnici, a većina ljudi ne zna da mi svoj posao nosimo kući i nastavljamo tamo gdje smo stali, dok druge profesije svoj posao ostavljaju na radnom mjestu. Mnogi prosvjetni radnici obavljaju poslove u nekoliko škola kako bi ispunili normu, neki putuju u druge općine do radnog mjesta. Lično putujem iz Sanskom Mosta u Bosanski Petrovac, kako bi dopunio normu. Osim toga, mi smo danas kao ni u jednim drugom poslu zatrpani administracijom. Smatram da je potrebno rasteretiti prosvjetne radnike od tolike administracije, te da država prema nama treba imati jednak tretman kakav ima prema ostalim budžetskim korisnicima”, ističe Zenković.

Bahatost vlasti

Profesor dr. Sulejman Topoljak redovni profesor na Univerzitetu u Bihaću, ističe da učitelji moraju biti uzori morala i odgoja u protivnom ne mogu vršiti tu funkciju, jer onaj koji nema nešto, ne može to ni drugom dati. Njihov autoritet, položaj i egzistencija moraju biti neupitni, jer oni su ti koji svojim zanimanjem odgajaju cijelo društvo i na taj način mu daju budućnost u svakom smislu.

“Svaka država i društvo koja brine o svojoj budućnosti i prosperitetu neće i ne smije dovesti učitelje u nezavidan položaj jer na taj način svjesno ili nesvjesno sama sebi priziva nestanak i propast. Samo nazadne, neprosvjećene, tiranske, despotske i zaostale države ne vode brigu o učiteljima, ponižavaju ih, ne drže do njihova autoriteta, ne znaju njihovu važnost i značaj, svjesno im uzurpiraju njihova prava i stalno ih drže na ivici siromaštva, kako bi se zabavili banalnim stvarima na račun svoje svete profesije, jer je uvijek lakše vladati i manipulirati neodgojenom i neprosvjećenom masom i narodom nad onim koji su prosvijećeni, odgojeni tj. slobodni. Prema tome, status učitelja i njihovo autoritet i položaj su ogledalo svakog društva i države da li je napredno i da li mu je svjetla budućnost ili obratno. I oni koji žele da ima svjetlu i sigurnu budućnost neka daju sva prava učiteljima, neka ih svjesno ne ponižavaju pa će im se autoritet podići nakon čega će dostojno izvršavati svoju zadaću i odgajati slobodan narod po svom mišljenju, viziji i stavu”, poručuje on na kraju.

I pored navedenog svi društveni faktori od pojedinaca preko NVO sektora do vlasti se moramo potruditi da popravimo statu nastavničkog esnafa ne samo zbog njih nego zbog naše djece i budućnosthi.

Akos.ba piše: Fahrudin Vojić, Bihać