Prikaz knjige ‘Rezultati investiranja’ Adullah Behdžet

RECENZIJA Dr. ZUHDIJE ADILOVIĆA

Bismillahir-rahmanir-rahim

Zapadna materijalistička civilizacija, čiji smo sudionici, danas nameće svoj način života i razmišljanja i poseban žargon kojim se izražavaju određene vrijednosti. Nedvojbeno je da smo dužni uvažiti spomenutu činjenicu prilikom govora i pisanja o bilo kojoj temi, da bi nas oni kojima želimo prenijeti svoje ideje, lakše razumjeli. Govoriti o ahiretu danas, kada je većina svijeta tako daleko od pomisli na njega zaista nije lahko.

Pred nama se nalazi djelo dr. Abdullaha Behdžeta iz dva dijela u kojem je, po mom skromnom mišljenju, uspio da se obrati čovjeku današnjice riječnikom koji on razumije. U prvom dijelu pod naslovom ”Najveća investicija” ili ”Želiš li postati milijarder” dr. Abdullah nudi konkretne projekte najuspješnijih investicija sa najvećim procentom sigurne dobiti.

Ako je danas povoljna investicija kojom se ostvaruje profit od 20 posto na uloženi kapital Allah dž.š. nam nudi dobit od najmanje 700 posto i povećava kome On hoće daleko više od toga. Ulagati u ahiretsku banku koja garantuje veliku dobit i čiji ulozi ne mogu niukom slučaju propasti jeste prava investicija. Ovdje je interesantno spomenuti da u ovom investiranju nije potreban početni kapital kojeg većina ljudi kod nas danas nema. U toj investiciji su svi ljudi ravnopravni.

Zaista je veliko čudo kako vjernici zapostavljaju spomenutu činjenicu i veoma malo ulažu u ovaj projekat.

U drugom dijelu ove knjige Dr. Abdullah Behdžet govori o  rezultatima te investicije, isto tako na vrlo upečatljiv i današnjem čovjeku razumljiv način. Ako je mjerilo bogatstva čovjeka na ovom svijetu prelijepa vila u kojoj živi, luksuzno auto koje vozi, posjedovanje velikog broja nekretnina u raznim državama svijeta, pogotovo na obalama mora, jezera i rijeka, onda je investitor u ahiretski projekat zaista uspio. Dvorci koji ga tamo čekaju su daleko, daleko iznad ovodunjalučkih, takođe vrtovi su sa daleko boljim i kvalitetnijim plodovima i rijeke od mlijeka, meda i vina… A ako se radi o čovjeku koji je sklon uživanju sa ženama, žene koje ga tamo čekaju su daleko ljepše i užitak sa njima će biti daleko veći…

Ovo djelo zaista predstavlja pravo imansko osvježenje i pojašnjava mnoge detalje vjerovanja u budući svijet na veoma upečatljiv način koji se veoma lahko urezuje u naše pamćenje.

Zato ga toplo preporučujem svakom muslimanu i muslimanki.

Dr. Zuhdija Adilović, Zenica, 11.10.2002 g.

RECENZIJA ŠEJHA EBU BEKRA EL-DŽEZAIRIJA

Nakon zahvale Allahu Uzvišenom, blagoslova i spasa na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme i njegovu časnu porodicu, kažem:

Dao mi je doktor Abdullah Behdžet, Allah ga sačuvao, svoju knjigu u dva toma koju sam prelistao i našao da je od najljepše napisanih djela koja se nude islamskom ummetu zbog onog što sadrži od znanja i upute. Sto se tiče prvog dijela, on se općenito odnosi na šerijatske znanosti, vjerovanje, odgoj i islamsko ponašanje.

Drugi tom opisuje Džennet, kuću mira, i sve što u njemu ima od užitaka pripremljenih za one koji budu samo Allaha obožavali i vjerovali i koji budu dobra dijela činili. Zato pozivam sve one koji traže znanje da uzmu ovu knjigu, koja je u dva toma, da je sa pažnjom pročitaju i da rade prema onom što u njoj pročitaju, jer to je put koji vodi sreći na oba svijeta.

Molim Allaha Uzvišenog da nas sve uputi na pravi put a pisca ovog dijela da nagradi najljepšom nagradom.

Šejh Ebu Bekr b. Džabir el-Džezairi 25.31422.h.g.

Uvod

Hvala Allahu koji je, između Svojih stvorenja počastio baš čovjeka i pojasnio mu put dobra i vjerovanja, olakšao mu taj put i obećao mu nagradu u časnom Džennetu, ako bude slijedio taj put. Uljepšao mu je Džennet, te u njemu stvorio što oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti što je na um palo džinu i čovjeku. Donosim salavat i selam na onoga koji je sakupio najbolja svojstva i najljepše osobine, na našeg prvaka Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, posljednjeg vjerovjesnika, njegovu porodicu, njegove ashabe i sve one koji su ih slijedili i koji će ih slijediti u dobročinstvu do Sudnjeg dana.

A zatim…

Od najljepših stvari koje slušalac može čuti jeste da sluša o  Džennetu i šta je Allah Uzvišeni pripremio u njemu, zatim da ga želja za Džennetom povuče da radi dobra djela kako bi tamo i stigao. Ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i oni koji su ih slijedili u dobročinstvu od prvih generacija, kada bi slušali o Džennetu, nisu imali nikakvih drugih želja osim da ga zarade i dođu do uživanja u njemu.

Hajde da slušamo o Džennetu, da povećamo svoje vjerovanje u njega i da se sjećamo njegovih opisa. Nemarni smo da ga zamislimo pred sobom i tako ga potiskujemo iz svojih sjećanja, a što je daleko od sjećanja to se zaboravlja. Kako da se probudimo iz našeg nehaja? Kako da slušamo kao te jedinstvene generacije i kako da vidimo kao što su oni vidjeli? Kako da slušamo o Džennetu pa da pokrenemo želju za njim, kao što su oni pokretali? Kako da izgaramo od čežnje da ga vidimo, onako kako su ashabi izgarali?

Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada je došao s ovom velikom vjerom, obećao je džennetske bašče onima koji je budu slijedili. Njihova srca nisu bila zainteresovana za strasti. Bila su prazna od strasti, čista od prljavih poroka i sigurna od nesreća. Oni su bili spremni dati sav svoj imetak kako bi uradili ono u šta ih Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, poziva. Takav slučaj je sa ashabom koji je bacio iz ruke datule (hurme) koje je jeo, govoreći: Znači između mene i D’enneta su samo ove datule (hurme), pa ih je bacio i otišao da se bori i poginuo kao šehid.

Ashabi su postavili pred sebe Džennet kao cilj i taj cilj nisu ostavljali. Svaki od njih gledao bi u Džennet, kada bi šta radio, kada bi ustajao i kada bi lijegao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je upitao Harisa: Kako si osvanuo, o Harise? Osvanuo sam, uistinu, kao pravi vjernik – odgovorio je. Pogledaj dobro šta govoriš jer svaki govor ima suštinu, a šta je suština tvog govora? Moja duša osjeća odvratnost prema ovom svijetu, zato navečer ne spavam, a preko dana postim i kao da jasno gledam Arš Milostivog i stanovnike Dženneta kako se međusobno posjećuju i stanovnike Vatre kako u njoj jauču i ječe. Pa mu je Resul, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: O Harise, ti si spoznao pravu bit i suštinu i zato se toga pridržavaj.^[1]

Kada čovjek pravilno postavi i uljepša u svojim razmišljanjima cilj zbog kojeg se trudi, to mu daje dodatni podstrek da još više radi i to ga podstiče da ustraje. Ako nije tako, za njega je Džennet samo jedna vijest od koje je on daleko. Čovjek, po svojoj prirodi, teži više onom što vidi nego onom što čuje. Resul, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: Nije isto vijest i viđenje. Allah je obavijestio Musaa, a.s, šta je učinio njegov narod s teletom i on nije bacio ploče, ali kada je vidio šta su uradili, bacio ih je i one su se razbile.^[2] Musa nije nijekao što je čuo od Allaha Uzvišenog i to je neprihvatljio kada je u pitanju Allahov poslanik Musa, a.s, ali uticaj vijesti, kada se čuje, nema toliku snagu djelovanja kao što ima viđenje.

Džennet je vijest, od vijesti koje smo čuli, i nemoguće ga je vidjeti na ovom svijetu. Da je to moguće ne bi ostao nijedan čovjek nevjernik, a Allahova mudrost htjela je da se on sakrije od naših očiju na ovom svijetu.

Zar nisi vidio kako neke robne kuće i firme namjerno izaberu lijepo i dobro auto, zatim ga postave pred svoj ulaz, jasno ističući da je to velika nagrada za onog od kupaca kome se “sreća osmijehne”. Umjesto da kažu da je takvo auto glavna nagrada, oni ga izlože da ga svijet vidi kako bi se privuklo što više svijeta da kupuje na tom mjestu, nadajući se da će oni biti sretni dobitnici.

S obzirom da je Džennet odgođena nagrada, trudbenik može da ga vidi svojim srcem i da ga stavi pred svoje oči kako bi se stalno bio motivisan, da što više radi za njega, inače će zapasti u bezvoljnost i ulijenit će se, jer je Džennet skriven od naših očiju. Iskreni vjernici su ga osjetili i vidjeli svojom vjerničkom dalekovidnošću kao što je (Harisov) slučaj koji smo spomenuli.

Kad god se Allahov rob približi svome Gospodaru razotkriva mu se sve više nevidljivih stvari i on ih svojom pronicljivošću vidi. Zato on i obožava Allaha kao da Ga vidi.^[3]

Vrlo važno je odrediti i predstaviti sebi Džennet u mislima, naročito nakon čitanja ove knjige. Predstaviti ga kako bi ga čovjek mogao sebi približiti i svoje osjećaje za njega vezati. Zbog svega toga Allah Uzvišeni više puta spomenuo je i opisao Džennet u svojoj plemenitoj Knjizi. Kaže Uzvišeni: I On će ih u D’ennet uvesti, o kome ih je već upoznao?

Rekao je Ez-Zamahšeri: Ograničio ga je samo njima, tumačeći ovaj ajet, ograničio ga je samo vjernicima. Drugi su rekli: Upoznao ih je o njemu spominjući i opisujući ga stalno. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, opisujući Džennet pomagao se ovodunjalučkim stvarima, kako bi ga približio slušaocu, kao što je rekao jednom od ashaba, opisujući mu drvo tuba: Ono sliči drvetu koje ima raste u Samu a zove se orah. Raste na jednom stablu koje se razgrana na vrhu. U ovom smislu su i njegove riječi, sallallahu alejhi ve selleme, kada je opisivao veličinu grozda: Da li je tvoj otac ikad zaklao velikog jarca. Kaže – da. Pa mu je zgulio kožu i dao je tvojoj majci da napravi od nje mješinu za vodu. Ovim mu je objasnio da je veličina jednog zrna grožđa kao veličina mješine.

Među glavnim razlozima zainteresovanosti ovovremenog čovjeka za spominjanje Dženneta i rad za njega jeste nepostojanje ispravne i potpune slike o Džennetu u glavama ljudi. Nakon prolaska dosta vremena i nakon što je srce prekrila koprena, obuzele strasti, zatrovale prepirke i svađe, i nakon što su ljudi počeli da stanuju u raskošnim kućama i sjanim dvorcima, i nakon što je svijet postao malo selo, nakon što su ljudi vidjeli ovosvjetske rajske vrtove kao što su Njemačka, Amerika, Malezija, Havajski otoci, Sejšeli i tako dalje, i nakon što je moderna tehnologija ušla u njihove kuće, gdje mogu da gledaju najljepše prizore i slike, kažem, i pored njihovog slabog vjerovanja i prepuštanja uživanjima oni daju prednost ovosvjetskim dobitima nad vječnim. Njihov pogled na Džennet potpuno je zasićen, jer oni su osjetili svu lagodnost nakon neimaštine.

Kada bi ih pokušao privoljeti ili privući s dvorcima, rekli bi: Imamo dvorce, s rijekama i izvorima, odgovorili bi: To smo vidjeli, parkovima i perivojima, rekli bi: Koliko ih mnogo danas ima, čak i lijepim ženama, odgovorili bi: Dosadile su nam i one.

Dakle, kako da onog koji se najeo najljepše hrane podstakneš da razmišlja o drugoj kada je sit. Ovome dodaj da se žar vjerovanja u Uzvišenog Allaha, želja za susretom s Njim i težnja za Njegovom blizinom povećava i smanjuje prema utopljenosti čovjeka u ovaj svijet i njegovom zaboravu ahireta.

To će najbolje pojasniti odnos ashaba, r.a, kada je u pitanju gledanje na Džennet i energičnost da se dođe do njega te i kako neki od nas danas na sve to gledaju i pogled na Džennet izbjegavaju.

Ashabi su gledali na Džennet kao na mjesto u kome će biti zadovoljni, kod Plemenitog Gospodara, koji je Veliki i Jedini vladar. Hvaljen neka je On. Oni su gledali u Džennet s svojim dušama koje su bile čiste od strasti, i očima koje nisu vidjela uživanja koja mi imamo priliku danas da gledamo. To su bila srca žedna prave upute.

Onaj koji daje prednost ovosvjetskom uživanju zaboravlja vrijednost onog svijeta. On misli da je ono u čemu je on danas, isto to što će mu se nuditi, nakon određenog vremena za koje on ne zna koliko će trajati. Moderna civilizacija zavela je mnoge ljude. Njihove poglede zaokupio je njen sjaj. Njihova srca zauzeta su njenom ponudom. Mnogi ovu civilizaciju porede s uživanjima u Džennetu, iako se džennetske blagodati ne mogu porediti s ovosvjetskim.

Pogledajmo na godine mladosti, taj zlatni period u životu čovjeka. Ljekari nastoje da izmisle neka sredstva kako bi produžili taj period. Koliko je samo mladića koji žele da stane točak vremena kako bi stalno ostali mladići, dok starci gledaju na mladost kao na lijepi san, želeći da se ponovo vrate u taj period.

Nalazimo se u vremenu razvoja i materijalnog progresa, vremenu otkrića i izuma koje nam ne može osigurati najbolja sredstva uživanja, a to je – sigurnost.

Bogataš se boji da ne izgubi svoje bogatstvo, roditelj se plaši za svoju djecu od nesreća i katastrofa, vlasnik kuće se plaši od kradljivaca, zdrav se plaši od bolesti, bolestan se boji smrti. Strah! Strah! Strah! Gdje god se okreneš – strah. Kad god se poveća imetak i uživanje, poveća se strah i bojaznost.

Sve vrste uživanja su na dohvat ruke onima koji ih žele, s tim što ta uživanja uvijek nešto prati. To uživanje izaziva bolest – rak. Uživanje u hrani utiče na povećanje nivoa holesterola u krvi, ono povećava pritisak. Uživanje izaziva sidu, herpes, sifilis i druge razne bolesti. Molimo Allaha Uzivšenog da nas sačuva od njih.

Omogućeni su svi putevi uživanja, ali preveliko uživanje izaziva tromost i vodi debljanju i lijenosti. Sve to izaziva bolesti, što tjera čovjeka da, i kada jede, uči dovu S imenom Allaha s kojom ne može naškoditi nijedna stvar na zemlji niti na nebesima zbog straha da mu strast za jelom ne našteti. Kada krene na turističko putovanje uči dovu da ga Allah zaštiti od svakog zla. Sve su to uživanja popraćena strahom i brigama, osim u slučaju onih kojima se Allah Uzvišeni smilovao.

Može li moderna civilizacija, u okrilju prostranih i lijepih parkova, lahkim i udobnim životom, skinuti s pleća svojih sljedbenika avet straha, ili osigurati im život bez bolesti, ili sredinu bez nasilja ili bogatstvo nakon kojeg nema siromaštva ili vječnu mladost poslije koje nema starosti niti smrti?

Kako je samo kratak ovaj svijet za čijim bogatstvima ljudi toliko trče.

Ono za čime žude, u odnosu na život u Džennetu, ne vrijedi ni nekoliko trenutaka. Odnos čovjeka u Džennetu s njegovom suprugom trajat će koliko traje prosječan život na ovom svijetu.^[4]

Iz sna i nemara treba da se probudimo i pokrenemo prije nego što bude kasno i prije nego nas preteknu oni koji se natječu da uđu u Džennet, a ostanu samo oni koji su ugledali svoju propast uzvikujući riječi Uzvišenog Allaha:

“Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio.”^[5]

Ili, da ne bi rekao kad doživi patnju:

“Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!”  (Sura Ez-Zumer, ajet 58)

^[1]  El-Hejsemi u djelu Medžme’u Zevaid, broj 981. U lancu prenosilaca je Jusuf Ibn Atija koji je slab. Međutim, ovaj hadis se odobrava u ovakvom kontekstu jer su ashabi, r.a, prezirali ovaj svijet radi njihove dalekovidnosti i spoznaje i ubjeđenja o Allahovoj veličini, Džennetu i Džehennemu.

^[2]Ahmed Ibnul Hanbel: Musned, tom 1, strana 443, broj hadisa 2451. Hadis bilježi i Albani u svome djelu SahihulDžami’ pod brojem 5374 i kaže da je hadis vjerodostojan-sahih.

^[3]Sto se tiče razmišljanja o Allahu, to je zabranjeno, treba da razmišljamo o Allahovim stvorenjima i tako ćemo shvatiti Njegovu veličinu.

^[4]Prenosi se od Ibn Abasa, r.a. Vidi djelo Rijadus – samiin i Bustanul vaizin Ibn Dževzija, strana 136. Sejid Ibn Zubejir je rekao: Doista će čovjek osjećati uživanje u spolnom odnosu 70 godina u Džennetu. Zar toliko uživanje nije jednako dužini života na ovom svijetu?

^[5]Sura El-Mu’minun, ajeti 99,100

Naslov originala: EL-ISTISMARUL EMSELU Naslov prijevoda: ŽELIŠ LI POSTATI MILIJARDER? — Investiraj na pravo mjesto- Prijevod: Hafiz Fadil Bektaš Recenzija: Dr. Zuhdija Adilović Lektura i korektura: Midhat Kasap Izdavač: ELČI IBRAHIM-PAŠINA MEDRESA U TRAVNIKU 2002. Za izdavača: Mr. Ahmed Adilović 108 str. Akos.bA