Je li čovjek rob svojih nagona ili gospodar vlastite duše?
Mustafa Mahmud otvara pitanje ljudske slobode, savjesti i sposobnosti da se čovjek uzdigne iznad svojih strasti.
Pojavili su se brojni pokušaji da se ljudska duša razumije na nov način, na temelju Kur’ana i sunneta. Posljednji i najznačajniji među njima jeste knjiga dr. Hasana eš-Šerkavija „Prema islamskoj psihologiji“, koja predstavlja sveobuhvatan kritički osvrt na savremenu psihologiju i pokušaj utemeljenja nove, islamske psihologije.
Knjiga vjerno predstavlja dva pogleda, naučni i vjerski, na tu veliku zagonetku koju nazivamo ljudskom dušom. Poziva čitaoca da razmišlja zajedno s autorom, korak po korak, i pažljivo ga vodi prema istini.
Psiholozi, međutim, ljudsku dušu posmatraju gotovo isključivo kroz njene nedostatke, bolesti, poremećaje i slabosti. Tragaju samo za devijacijama, izopačenostima i kompleksima, a ne nude nam gotovo ništa pozitivno o zdravoj i uravnoteženoj duši.
Prema njihovom shvatanju, osnovni pokretač ljudskog ponašanja jeste zadovoljavanje nagona. Freud, naprimjer, gotovo sve ljudske postupke objašnjava Edipovim i Elektrinim kompleksom, odnosno navodnom seksualnom željom dječaka prema majci i djevojčice prema ocu.
To su, zapravo, bile fantazije koje je slušao od svojih pacijenata oboljelih od histerije, a zatim ih pretvorio u opću optužbu koju je pripisao svim ljudima.
Zbog toga je kod Freuda osjećaj krivice postao bolest, pokajanje nazadovanje, kajanje znak psihičkog kompleksa, strpljivo podnošenje teškoća emocionalna hladnoća, a obuzdavanje strasti potiskivanje koje za sobom ostavlja teške posljedice.
Vjera, međutim, zauzima potpuno suprotan stav.
Ona nas uči da je obuzdavanje strasti dokaz zdravlja i snage duše, da je osjećaj krivice znak njene ispravnosti, a da su pokajanje i kajanje plod spoznaje. Sve su to pokazatelji zdrave ljudske prirode koja je spoznala Allaha i shvatila da je On uvijek na strani istine, pravde i dobra.
Vjera ne smatra da je ljudska duša sama po sebi oličenje grijeha i pokvarenosti. Naprotiv, opisuje je kao biće sposobno i za grijeh i za bogobojaznost. Allah joj je nadahnuo i njenu sklonost zlu i njenu sposobnost da se od njega sačuva.
Zato se duša može uzdizati svjetlosnim stepenicama prema Allahu, ali se može i spuštati u ponore strasti.
U tome čovjek ima slobodu izbora.
I svaki čovjek postupa u skladu sa svojom prirodom.
„Reci: ‘Svako postupa po svom nahođenju…’“ (El-Isra, 84)
Dr. Mustafa Mahmud
Iz knjige „Min esraril-Kur’an“ (Iz tajni Kur’ana)
Prijevod i obrada: akos.ba
