Mogao je pronaći izgovor, ali je izabrao istinu: Ka‘b ibn Malik i pohod na Tebuk

Ka‘b ibn Malik, r.a., bio je ensarija, jedan od muslimana Medine koji su podržali Allahovog Poslanika ﷺ. Prisustvovao je prisegi na Akabi, važnom događaju koji je prethodio Hidžri i oblikovanju muslimanske zajednice u Medini. Ipak, u njegovom životu dogodio se propust o kojem će kasnije otvoreno govoriti: bez opravdanog razloga izostao je iz pohoda na Tebuk.

Njegovo kazivanje, koje bilježe Buhari i Muslim, govori o odgađanju obaveze, iskušenju da se odgovornost prikrije izgovorom i odluci da se prihvate posljedice istine. Upravo zbog te ljudske dimenzije ova priča ostaje bliska i današnjem čitaocu.

Pripreme koje je stalno odgađao

Pohod na Tebuk zahtijevao je ozbiljne pripreme. Put je bio dug, vrućina velika, a muslimani su se spremali suočiti s brojnim neprijateljem. Poslanik ﷺ jasno je saopćio odredište kako bi se ljudi mogli pripremiti.

Ka‘b nije bio među onima koji nisu imali mogućnosti krenuti. Prema vlastitom svjedočenju, tada je bio snažan i materijalno spreman. Njegov izostanak nastao je kroz odgađanje: namjeravao je pripremiti se, ali je vrijeme prolazilo bez stvarnog koraka.

Čak i nakon polaska vojske računao je da će je sustići. Na kraju je ostao u Medini.

U ovom dijelu priče prepoznajemo obrazac koji se ponavlja i u našim životima. Obavezu ne odbacimo otvoreno, nego njeno izvršavanje pomjeramo dok ne postane mnogo teže ili prilika sasvim ne prođe. Ka‘bovo kazivanje poziva nas da ozbiljno shvatimo razliku između dobre namjere i učinjenog djela.

Susret u kojem je trebalo preuzeti odgovornost

Po povratku Poslanika ﷺ Ka‘b se suočio s pitanjem kako objasniti svoj izostanak. Razmišljao je o izgovorima, ali je odlučio govoriti istinu.

Takva odluka zahtijevala je da vlastiti propust prizna čovjeku kojeg je poštovao i pred kojim je želio sačuvati ugled. To je iskustvo razumljivo svakome ko je nekada pogriješio prema roditelju, supružniku, prijatelju ili osobi koja mu je ukazala povjerenje.

U takvim trenucima lako počnemo uređivati priču: naglasimo ono što nas opravdava, prešutimo ono što nas tereti i odgovornost rasporedimo na okolnosti. Ka‘bov primjer usmjerava nas prema jednostavnijem, ali težem putu — jasnom priznanju onoga što smo mogli učiniti, a nismo učinili.

Pedeset noći čekanja

Ka‘b i još dvojica ashaba čekali su Allahovu odluku o svom slučaju. Poslanik ﷺ naredio je da se s njima ne razgovara, a takvo stanje trajalo je pedeset noći.

Ka‘b je nastavio dolaziti na namaz, noseći težinu neizvjesnosti. U tom razdoblju stigao mu je i poziv gasanskog vladara da im se pridruži. Prepoznao ga je kao novo iskušenje i spalio pismo.

Nakon pedesete noći stigla je vijest da je Allah primio njihovo pokajanje. Ka‘b je učinio sedždu, a potom krenuo Poslaniku ﷺ. Ljudi su mu čestitali; među njima je bio Talha ibn Ubejdullah, r.a., čiju pažnju Ka‘b nije zaboravio.

Šta danas učimo iz njegovog iskustva?

Prva pouka tiče se odgovornosti. Iskreno priznanje omogućava da počnemo popravljati grešku, ali njene posljedice mogu potrajati. Dug treba vratiti, povrijeđenoj osobi uputiti izvinjenje, a narušeno povjerenje obnavljati postupcima.

Druga pouka odnosi se na odgađanje. Korisno je prepoznati obavezu koju već danima nosimo u mislima i napraviti prvi korak: završiti dogovoreni posao, javiti se osobi koja čeka odgovor ili ispraviti nepravdu koju smo zanemarili.

Treća se tiče našeg odnosa prema tuđem pokajanju. Odgovornost za propust treba sačuvati, a čovjeku koji ga iskreno ispravlja ostaviti prostor da napreduje. Stalno podsjećanje na staru grešku može postati nova nepravda.

Ka‘b ibn Malik ostavio nam je vlastito kazivanje o trenutku slabosti. Govoreći otvoreno o njemu, omogućio je generacijama poslije sebe da uče kako se čovjek vraća odgovornosti. Njegova priča poziva nas da, kada dođe red na naše priznanje, pronađemo hrabrosti reći: pogriješio sam — i spreman sam popraviti ono što mogu.

Izvor: Kazivanje Ka‘ba ibn Malika o pohodu na Tebuk; bilježe Buhari i Muslim.

akos.ba