Oblikuješ li svoj život ili on oblikuje tebe?

Snovi jednih drugima su noćne more. Ali i iz jednih i iz drugih na kraju se probudimo i suočimo s istom istinom: s nečim tvrdoglavim što se ne može ukrotiti maštom niti smekšati željama. S nečim što se zove stvarnost.

Ipak, uprkos svojoj tvrdoglavosti i surovosti, stvarnost nije nepomičan kamen koji se ne mijenja. Stvarnost, prijatelju moj, nije dovršena slika niti vječni zatvor. Ona je sirovina koja svakog dana poprima oblik u skladu s okolnostima i zbivanjima. A i ti učestvuješ u njenom oblikovanju.

Ili ćeš je postepeno preoblikovati, svjesno, strpljivo i ustrajnim radom, ili ćeš dopustiti da ona oblikuje tebe. Tada će te oblikovati na svoj način, sve dok ne postaneš njen blijedi dio, pomiren sa svime, bez vlastitih obrisa.

Koliko je samo snova iščezlo čim su udarili u prvi zid stvarnosti! A koliko je noćnih mora izgradilo ljude, probudilo u njima ono što ni sami o sebi nisu znali i povelo ih prema počecima koje ne bi ni ugledali da nije bilo teškoće.

Razlika je u načinu na koji gledamo. Neki ljudi, kada se probude iz sna, počnu raditi da ga učine dijelom svoje stvarnosti. Drugima je, kada se probude, jedini cilj vratiti se ugodnom snu.

Niko se neće spasiti dugim spavanjem niti će se išta promijeniti oplakivanjem sna koji se nije ostvario. San, koliko god bio lijep, sam po sebi neće izgraditi budućnost. A noćna mora, koliko god bila teška, neće spriječiti svitanje.

Pravi spas je u tome da se osvijestiš prije nego što te stvarnost prisilno probudi. Da preuzmeš uzde svoga dana i tiho mu, ali odlučno, kažeš: „Možda ne mogu birati sve što ćeš mi donijeti, ali mogu, uz Allahovu dozvolu, birati kako ću se prema tome postaviti.“

dr. Muhammed Jusuf

Prijevod i obrada: akos.ba