Nemoj sam zatvoriti vrata povratka
Ostavi u sebi nešto što poznaje put prema svjetlu
Nemoj sasvim zatvoriti vrata.
Ostavi mali otvor za zrak i svjetlo, makar tek za slabašnu zraku koja se stidljivo provlači preko mračnog poda.
Dok su vrata odškrinuta, postoji prilika da se ponovo otvore ili da do tebe dopre povjetarac za koji si mislio da je zauvijek prestao puhati.
Neka se vrata ne otvaraju odjednom. Trebaju neko vrijeme ostati odškrinuta, da kroz njihov mali otvor možeš disati i ne ugušiti se u očaju.
Koliko povratnika nije ni shvatilo da se vratilo sve dok nije zateklo vrata onakva kakva ih je ostavilo: odškrinuta, nikada sasvim zatvorena. U svakom srcu postoje mala vrata koja su preživjela razaranje. Vrata koja ti pokazuju put, čak i kada ih prekrije prašina. Možda su ta vrata suza čiji je razlog onaj ko ju je prolio zaboravio ili rekat čiju vrijednost nije spoznao.
Nedovršena dova ili stid zbog grijeha kojeg se više jasno ne sjeća. Možda uspomena na lice čestitog čovjeka koji je prošao kroz njegov život i jednog mu se dana osmjehnuo.
Sve su to odškrinuta vrata, skrivena u riznicama blagosti. Kada se spusti milost, ona ih gurne i vrata se otvore. Potrebno je samo da nešto malo u sebi ostaviš živim. Nešto što još poznaje put prema svjetlu.
Putevi prema Allahu ne mjere se udaljenošću. Mjere se dahovima koji nisu prestali. Tihom željom za povratkom.
Čežnjom koju ne izgovaraš, ali koja ostaje tu, čuvajući prostor između tebe i milosti. Ko u grudima još nosi makar jedan dah čežnje, neka se nada da mu Allah neće zatvoriti vrata povratka.
Čak i ako jednom posrne ili mnogo puta pogriješi, vrata nisu zatvorena. Prava je opasnost da ih sam odlučiš čvrsto zatvoriti. Da povjeruješ kako povratka više nema.
Da nadu zaključaš ključevima očaja i na njih nagomilaš katance ustrajavanja u grijehu i razvratu. A ta su vrata teška. Kada se čvrsto zatvore, možda iza njih više nećeš čuti one koji kucaju!
Uvijek ih ostavljaj odškrinutim. Napravi pri njihovom rubu makar mali otvor.
Čak i ako živiš u tami dugog udaljavanja, možda dođe trenutak nalik povjetarcu zore koji razgoni mrklu noć. Tada ćeš vidjeti da su se vrata, na čije si postojanje zaboravio, širom otvorila.
Svjetlost će se razliti po tvojoj duši, a vrata će ti tiho reći: „Nikada nisam bila zatvorena. Samo nisi pokušao da me gurneš.
Da jesi, našao bi me odškrinutim.“
dr. Muhammed Jusuf
Prijevod i obrada: akos.ba
