Ne traži od prolaznog da ti bude vječno

Vraćali smo se sa jedne dženaze kada me prijatelj upitao: „Zar stalno živimo u laži? Zar nema iskrenosti?“

Rekao sam mu: „Ima. Mi često govorimo iskreno, ali je naša iskrenost vezana za trenutak u kojem govorimo. Naše riječi nekada traju koliko crtež na vodi ili zapis u pijesku.

A onda se okolnosti promijene. Osjećaji budu stavljeni na iskušenje, srca se promijene, dođe dan poslije noći i noć poslije dana. Živimo na Zemlji koja se neprestano okreće.“

Upitao me: „Zar ne postoji ljubav koja može izdržati sva iskušenja? Ljubav koja ostaje?“

„Postoji. Ali takvu ljubav riječi često nisu sposobne nositi. Čovjek pokušava objasniti ono što osjeća, a iz njega izađu obične i nedovoljne riječi. Neke ljubavi više se osjećaju kao žeđ u grudima nego kao nešto što se može objasniti.“

„Volio bih da me neka žena tako voli.“

„Ja ne bih.“

„Zašto?“

„Zato što ne želim ljubav koja čovjeka pretvara u zarobljenika drugog čovjeka.“

Za ženu s kojom bih dijelio život želio bih nešto drugo: ljubav, milost i lijepo zajedništvo.

Bez okova.

Bez zarobljavanja.

Da jedno drugome budemo lijepi saputnici tokom ovih nekoliko teških dunjalučkih dana i da jedno drugome pomognemo da ih lakše nosimo.

Prijatelj me tada upita: „Zar se ljubav prema Allahu suprotstavlja ljubavi prema ljudima?“

„Naprotiv. Ona nas uči da volimo ljude, ali bez robovanja njima. Da ih volimo ljubavlju, bliskošću i milošću, a da srce zna kome u konačnici pripada.“

„A može li ljubav prema Allahu čovjeku biti dovoljna?“

„Može, kada shvati da je sve prolazno osim Njega. Kada shvati da vezati cijelo svoje biće za ono što će jednom nestati znači izložiti srce nestanku zajedno s tim.

U ljubavi prema Allahu nalazi se sloboda.“

„A kako Ga prepoznaješ?“

„U pjesmi ptica i svjetlosti zore. U krilu leptira i otisku prsta. U mirisu ruže. U pravdi koja se nekada krije iza boli i mudrosti koju još ne razumijemo.

Osjetim Njegovu blizinu u smirenosti koja mi dođe kada sam u strahu, u jasnoći koja se pojavi usred krize i u osjećaju da nisam sam čak ni kada nema nikoga pored mene.

A postoje između roba i njegovog Gospodara i stvari koje se ne mogu napisati niti ispričati.“

„Jesi li ti dostigao takvu blizinu?“

„Daleko sam od toga. Moje stanje nije mnogo drugačije od tvoga niti od stanja drugih ljudi koji griješe, posrću i mijenjaju se zajedno s danima i noćima.

Ali pokušavam.

Samo pokušavam.“

Dr. Mustafa Mahmud

Prijevod i obrada: akos.ba