Kada ni najbliža veza ne može zamijeniti vjeru

Postoje veze među ljudima koje su snažnije od gotovo svega što poznajemo. Veza roditelja i djeteta. Brata i sestre. A posebno veza supružnika, dvoje ljudi koji dijele život, dom, tajne i ono što često ne znaju ni najbliži članovi porodice.

Ali Kur’an nas uči nečemu što čovjek ponekad zaboravi: bliskost sama po sebi nikoga ne može spasiti pred Allahom.

U suri Et-Tahrim Allah, dž.š., navodi dva primjera:

„Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći…”. (Et-Tahrim, 10)

A odmah zatim navodi potpuno suprotan primjer:

„A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!’“ (Et-Tahrim, 11)

U ova dva primjera krije se velika životna pouka. Čovjek je pred Allahom odgovoran za svoj vlastiti izbor.

Žena Nuha, a.s., bila je supruga Allahovog vjerovjesnika. Žena Luta, a.s., živjela je uz vjerovjesnika. Ipak, njihova blizina s dobrim ljudima nije ih učinila vjernicama.

S druge strane, Asija, žena faraona, živjela je uz čovjeka koji je sebe proglasio najvišim gospodarom. Njegova moć, položaj i prijetnje nisu je spriječili da povjeruje. To znači da čovjekova vrijednost pred Allahom ne proizlazi iz toga čiji je, nego iz toga kakav je pred svojim Gospodarom.

Niko ne može vjerovati umjesto tebe

Možemo imati pored sebe roditelja koji je pobožan. Supružnika koji klanja. Brata koji je čestit. Prijatelja koji nas stalno podsjeća na dobro. Sve su to velike blagodati. Ali niko od njih ne može učiniti ono što je naša vlastita odgovornost.

Zato je Poslanik, ﷺ, upozorio i svoje najbliže. Rekao je: „O Abbas, amidžo Allahovog Poslanika, spasi sebe od Vatre. O Fatima, kćeri Muhammedova, spasi sebe od Vatre. Ja vam od Allaha ne mogu ništa pomoći.“

Poruka nije bila u tome da ljubav među njima ne postoji. Naprotiv. Upravo zato je upozorenje toliko snažno. Najveća ljubav ne znači da možemo preuzeti tuđu odgovornost pred Allahom. Čovjek može voljeti svoga supružnika do kraja života, ali ne može klanjati umjesto njega. Može majka učiniti sve za svoje dijete, ali ne može odgovarati za njegov izbor. Može otac savjetovati sina, ali ne može vjerovati umjesto njega.

Svako će stati pred Allaha sa svojim djelima. Supružnici trebaju pomagati jedno drugom prema dobru Ovo, međutim, ne znači da vjera čovjeka odvaja od njegove porodice.

Naprotiv. Najljepši brak je onaj u kojem supružnici jedno drugo približavaju Allahu.

Kada jedno posustane, drugo ga podsjeti. Kada jedno zaboravi, drugo ga nježno vrati. Kada jedno pogriješi, drugo ne koristi njegovu slabost da ga ponizi, nego mu pomogne da se popravi. Ali postoji granica koju vjernik ne smije prijeći.

Poslanik, ﷺ, rekao je:

„Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.“

Zato niko nema pravo reći: „Morao sam, tako je želio moj muž.“

Niti: „Morao sam, tako je tražila moja žena.“

Niti: „Roditelji su mi naredili.“

Niti: „Svi oko mene to rade.“

Bliskost ne pretvara grijeh u dobro djelo. Ljubav ne čini haram halal.

A pritisak porodice ne oslobađa čovjeka njegove odgovornosti pred Allahom. Ali neposlušnost ne znači grubost Kur’an istovremeno pokazuje i kako se čovjek treba odnositi prema roditeljima čak i onda kada im se ne može pokoriti u grijehu.

Allah kaže:

„A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj…“ (Lukman, 15)

Ovo je važna ravnoteža.

Ne poslušati u grijehu – ali ne povrijediti. Ne prihvatiti nepravdu – ali ne biti nepravedan.
Odbiti ono što je pogrešno – ali ostati čovjek.

Isto vrijedi i u braku.

Vjernik ne treba slijepo slijediti supružnika u onome što Allah ne voli, ali ga ne treba ni ponižavati zbog toga. Njegova obaveza je da čuva i svoju vjeru i dostojanstvo osobe koju voli. Najveća vrijednost koju supružnici mogu dati jedno drugom Brak nije samo zajednički život. To je i prilika da dvoje ljudi jedno drugom budu put prema dobru. Zato je lijepo imati supružnika koji te voli.

Ali je još ljepše imati supružnika koji te, kada treba, podsjeti na Allaha. Lijepo je imati roditelje koji te podržavaju. Ali je još veći dar imati roditelje koji te uče odgovornosti.

Lijepo je biti okružen dobrim ljudima. Ali na kraju, kada ostanemo sami pred Allahom, neće nas spasiti samo to što smo bili blizu dobrih ljudi. Spasit će nas Allahova milost i ono što smo za Njega činili.

Zato čuvaj svoje odnose, voli svoje najbliže i budi im oslonac. Ali nikada nemoj toliko voljeti čovjeka da zbog njega izgubiš put prema Allahu. Jer najbolja ljubav nije ona koja te prati u svemu. Najbolja je ona koja te čuva i onda kada bi te bilo lakše pustiti.

akos.ba