Sarajevski proces: Političko suđenje koje je obilježilo kraj jedne ere
Prije više od četiri decenije, 1983. godine, pred Višim okružnim sudom u Sarajevu održano je suđenje grupi bošnjačkih intelektualaca, koje će ostati zapamćeno kao Sarajevski proces – jedan od posljednjih velikih političkih procesa u bivšoj Jugoslaviji. U režiji tadašnjeg komunističkog režima, ovo suđenje bilo je duboko kontroverzno i široko osuđivano u domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Grupa optuženih bila je teretena za “neprijateljsko djelovanje protiv naroda i države”, odnosno navodnu namjeru da ruše tadašnji ustavni poredak i uspostave islamsku državu u Bosni i Hercegovini, uz podršku stranih centara moći. Glavni “dokaz” optužbe bila je “Islamska deklaracija”, teoretski esej autora i prvooptuženog Alije Izetbegovića, u kojem je analizirao položaj muslimana u svijetu i tadašnjoj Jugoslaviji.
Optuženi: Intelektualci i budući politički lideri
Na optuženičkoj klupi našli su se:
Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić i Đula Bičakčić.
Tokom istrage preminuo je još jedan optuženi – Rušid Prguda, zbog teškog zdravstvenog stanja.
Suđenje je vodio sudija Rizah Hadžić, dok je optužbu zastupala tužiteljica Edina Residović. Javnosti je suđenje bilo predstavljeno kao proces protiv “radikalne grupe”, a medijska kampanja koja ga je pratila bila je intenzivna i usmjerena protiv optuženih.
Manipulacije, pritisci i fabrički iskazi
Većina svjedoka je pred sudom negirala iskaze koje su navodno dali u istrazi, navodeći da su ti iskazi bili unaprijed napisani i da su ih bili primorani naučiti napamet. Kasnije su neki svjedoci i javno priznali da su pod pritiskom morali potpisati lažne izjave.
Uprkos tome, svi optuženi su proglašeni krivima. Najtežu kaznu – 15 godina zatvora – dobio je Omer Behmen, dok je Alija Izetbegović osuđen na 14 godina. Ostali su dobili kazne u rasponu od pet mjeseci do deset godina.
Presuda je izazvala val osuda širom bivše Jugoslavije, a posebno snažnu reakciju pružili su beogradski intelektualci, među kojima je, paradoksalno, jedan od najglasnijih bio Dobrica Ćosić, kasniji predsjednik SRJ.
Oslobađanje i politička budućnost
Godine 1988., svi preostali osuđenici iz Sarajevskog procesa amnestirani su, u okviru šire odluke o oslobađanju političkih zatvorenika u Jugoslaviji koji su osuđeni zbog tzv. verbalnog delikta.
Mnogi od optuženih iz Sarajevskog procesa kasnije su postali ključni politički akteri u Bosni i Hercegovini nakon njenog osamostaljenja. Najpoznatiji među njima, Alija Izetbegović, postao je prvi predsjednik Predsjedništva BiH i jedan od najuticajnijih lidera u historiji zemlje.
Naslijeđe procesa
Sarajevski proces ostaje simbol obračuna s političkom slobodom mišljenja u kasnoj fazi socijalističke Jugoslavije. Također je ostavio dubok trag u kolektivnoj memoriji bošnjačkog naroda i historiji Bosne i Hercegovine, jer su se mnogi od optuženih, nakon izlaska iz zatvora, stavili u službu izgradnje nove države.
Akos.ba
