GIDEON LEVY: Kako ne možemo?

Postoji li razlika između djece? Trebaju li nas fotografije ubijene djece u Jabalyi manje šokirati od onih djece ubijene u Be’eri? Trebaju li nas fotografije mrtve djece u Jabalyi uopće šokirati i je li legitimno biti šokiran njima? Vlastita djeca su nam srcu draža od svega na svijetu, a srce svakog Izraelca više je potreseno ubijenom izraelskom djecom nego bilo kojim drugim mrtvim djetetom. To je ljudski i razumljivo. Ali ne možemo se suzdržati da ne ostavimo prostora za šok zbog masovnog pokolja djece u Gazi, samo zato što su i naša djeca ubijena.

Ubijanje u Gazi trebalo bi biti posebno teško ako se prisjetimo ko su ta djeca i ko im je nanio njihovu nesreću? (odgovor: Izrael i Hamas.) Kako su izgledali njihovi životi i smrti? (Odgovor: Djeca koja su živjela u siromaštvu, bijedi, pod opsadom, tražeći utočište bez sadašnjosti i budućnosti, velikom većinom zbog Izraela.)

Dobar prijatelj, poznati ljevičar, napisao je tokom vikenda: “U ratu ne mogu jednako žaliti obje strane. Možda u Ukrajini, ali ne ovdje. Gideon Levy opisuje spaljenu bebu, a ja vidim bebu iz Nir Oza.” Bebu u Nir Ozu ubio je Hamasov ološ s neopisivom okrutnošću. Izraelske odbrambene snage ubijaju bebe u Jabalyi hladnokrvno, bez neke posebne zlobe, ali u jezivom broju. Vidjeti samo bebu u Nir Ozu, a ne onu u Jabalyi? To skreće u izopačenu moralnost, pogotovo jer broj mrtve djece u Gazi doseže neviđenu brojku – 3900 djece od subote, prema Hamasovom ministarstvu zdravstva.

Vikend u Gazi bio je natopljen krvlju, a video-zapisi koji su se pojavili odatle bili su među najšokantnijima koje smo vidjeli u ovom užasnom ratu. Rastrgana tijela osmero dojenčadi zagrljena stavljena u dvije bijele plastične vreće, po četiri dojenčadi u vreći, na putu do masovne grobnice. Bile su bebe iz Gaze.

Neko ih je ubio. Ovo je rat, ali i u ratu treba postaviti granice.

Na drugoj snimci čuju se vrisci pored ruševina po kojima se nalaze deseci tijela, uglavnom djece. Područja oko bolnica u Gazi neprestano su bombardirana. U subotu je to bila dječja bolnica Al Nasser, gdje se liječe djeca oboljela od raka, a pet je ljudi ubijeno. Nije teško zamisliti užas hospitalizirane djece. I ovu se bolnicu moralo evakuirati, kao da ima gdje i kako.

Ambulantno vozilo s ranjenima na putu za prijelaz Rafah bombardirale su zračne snage. Izrael tvrdi da su u njemu bili teroristi. Obalna cesta kojom raseljeni pokušavaju pobjeći prema jugu, po zapovijedi Izraela, bila je zasuta tijelima, među kojima je bilo i mnogo djece. Svako bombardiranje u Gazi ubija djecu.

Sve ovo ne bi trebalo šokirati nijednog Izraelca, jer Izrael oplakuje svoje mrtve. Ne samo da ne smije šokirati – šok je zabranjen i kriminaliziran. Oni koji izraze šok bivaju uhapšeni, osobito ako su arapski državljani. Ne smijete biti šokirani pokoljem u Gazi, čak ni djece o čijoj nevinosti i nedostatku krivnje ne može biti rasprave; protestiranje protiv njihovog ubistva je čista izdaja. Oni su djeca Gaze, a u Izraelu su ne-djeca, baš kao što su njihovi roditelji ne-ljudi; djeca su nam ubijana okrutnije.

“Kako ne možemo?”, upitao je u petak američki državni sekretar Antony Blinken, reagirajući na tijela djece iz Gaze izvučena iz ruševina. Blinken je izrazio koliko je bio šokiran slikama izraelske djece čiji je otac ubijen, a njegove ubice otvorile frižider i ravnodušno jele ispred dvoje uplakane siročadi. Zatim je govorio o mrtvoj djeci Gaze: Kad pogledam u njihove oči, vidim svoju vlastitu djecu.

I kada gledamo u oči mrtve djece Gaze, ne vidimo vlastitu djecu. Dvojbeno je viđamo li djecu uopće. Kako ne možemo?(stav.ba)

akos.ba