Duhovnost

Temelj rješenja je u pravilnom odgoju u djetinjstvu

ČETVRTO POGLAVLJE

Već smo spomenuli da su faktori koji djeluju na krucijalna pitanja mnogobrojni pa napori za rješavanje složenih problema moraju biti  raznovrsni. I u jednom i u drugom slučaju na nama je da shvatimo da se svaki faktor i svaki napor po svojoj težini i prioritetu  razlikuje  od  prirode  situacije, okolnosti, izazova i odnosa koji ga okružuju.  Stoga viđenja i rješenja koja nudi ovo istraživanje radi aktiviranja projekta islamske obnove ne umanjuje značaj mnogoborojnih  drugih  faktora koji utječu  na  krizu  bića ummeta  i njegovu neefikasnost. Također,  ne  umanjuju  značaj napora,  djelovanja i reformi koja se  poduzimaju  na različitim političkim, ekonomskim, društvenim, misionarskim i drugim poljima. Cilj istraživanja je upotpuniti znanstvene, idejne, kulturne i odgojne elemente kako bi se suprotstavilo svim faktorima koji utječu na sitauciju i učiniti sve što je potrebno  da bi se uspješno riješila kriza, povratila snaga ummeta i njena vodeća civilizacijska uloga – neovisno koliko je gorak okus samokritike.

Pitanje kojim se ovo istraživanje namjerava baviti je djetinjstvo koje je bilo i još uvijek jeste važna dimenzija koja nedostaje u islamskoj misli. Ta dimenzija je kočila aktiviranje projekta reforme ummeta i pokretanje potencijalnih snaga promjene u njemu.

Podvojenost između intelektualne i političke elite – i nemoć koja je  rezultat  te podvojenosti – doveli su do dominacije literalističkemislikojajenadaljedoveladoprevlastiskolasticizma u kulturi  elite, do površnosti i praznovjerja u kulturi masa, do pridavanja  apsolutne  važnosti tekstu i njegovom učenju napamet u metodi obrazovanja, do postavljanja u poziciju ohole usiljene vlasti u metodi  odgoja, do despotizma, rasipništva i prisile u vođenju vlasti i  upravljanju, do razjedinjenosti i sukoba u društvenim odnosima, do propusta i pada efikasnosti pojedinca i društva, do uzmicanja i civilizacijskog pada. Put reforme i suprotstavljanja izazovima I pored toga što je kriza ummeta u osnovi bila političko- društvena i što je proistekla iz sukoba različitih orijentacija, grupa  i  fanatizama,  ona  se  pretvorila  u  idejno-kulturnu civilizacijsku krizu s kojom je deformirano viđenje i kultura te ugašena misao. Katastrofa je nastala kada se ta kriza pretvorila u psihološko-emocionalno-odgojnu krizu koja se produbljavala i prenosila s generacije na generaciju čineći ummet nesposobnim za reformu, obnovu, inicijativu i suprotstavljanje izazovima. Da bi se riješila kriza, izvršila reforma i ummet mogao preći prepreke i suprotstaviti se izazovima, moramo istraživati, proučavati i analizirati da bismo spoznali srž izazova, područja neefikasnosti ummeta, pravce promjena i željene reforme. Izazovi Da  bi  napori  bili  djelotvorni  i  reforme  produktivne, moramo   znati   suštinu   velikih  izazova  koji   stoje   pred muslimanskim  umom  i muslimanskim  ummetom  kako bi nam to bio orijentir koji će nas upućivati i usmjeravati šta treba mijenjati i ispravljati i mjerilo stvarnih znanstvenih rezultata, a ne samo  potkrepljivanje tvrdnji i priželjkivanja naučne i tehnološke moći.
Najveći izazov danas pred islamskim svijetom koji se mora prevladati prije bilo čega drugog i koji je uvjet uspjeha u svemu drugom  jeste “naučno-tehnološka  sposobnost” pomoću  koje su stranci pokorili i potčinili narode islamskog svijeta. Sredstva globalizacije36 daju strancima mogućnost – zahvaljujući njegovim naučnim i tehnološkim mogućnostima – da još više zaposjednu resurse ummeta, da ga ugnjetavaju i eksploatiraju marginalizujući njegovu ulogu i kulturu i cijepajući njegovo biće. Posjedovanje naučno-tehnološke  moći  neće  se  postići uvozom  sredstava i opreme i tjeranjem mnoštva mladih u sobe za obuku,  nego će se ostvariti unapređenjem  naučne svijesti  te  razvijanjem  duhovne  i  krerativne  sposobnosti. Uvezli smo sva sredstva i opremu a rezultat je bio bjesomučno jačanje potrošačkog duha,  upropaštavanje prihoda  dohotka i okupljanje grupa tehničkih  poznavalaca i održavatelja tih sredstava i opreme koji se besposleno  motaju po uredima. To je stoga što je problem u biti prije svega  intelektualno- obrazovno-odgojni, pa tek onda materijalni i količinski.

Svaki narod koji teži naučno-tehnološkoj i civilizacijskoj moći mora posjedovati živu društvenu humanističku misao, žive   humanističke  društvene  znanosti,  naučne  planove  i programe   utemeljene   na   uvažavanju   božanskih   zakona i  sposobne  ljude  da  sve to  nose.  Ta  naučno-tehnološka  i civilizacijska moć bit će istinski humana ako bude bazirana na temeljnim učenjima vjerovanja,  moralnim  principima vjere u jednog Boga, principima pravednosti,  solidarnosti i mira, te ako joj motiv ne bude daj što više te oholost i proizvodnja oružja za stvaranje nevolja i uništenje. Kako bi se ummet mogao suprotstaviti izazovu nauke i tehnologije, mora odgovoriti na svoje kulturološke i pedagoške dileme i ispuniti metodološke i odgojne uvjete neophodne za uspješno ovladavanje naukom i tehnikom.

36    Moramo razlikovati kosmopolitizam od globalizacije jer je kosmopolitizam –  po  našem  mišljenju  –  istinska  forma  rješenja  odnosa  u  svijetu. Kosmopolitizam  u   svojoj  jezičkoj  strukturi   podrazumijeva   naučne sposobnosti i sredstva koja omogućavaju čovjeku kontinuitet, međusobno upoznavanje, razmjenu i saradnju, dok globalizacija podrazumijeva ono što se danas dešava a to je upotreba naučnih kapaciteta i mogućnosti od strane sila dominacije i ugnjetavnja kako bi se ovladalo slabim narodima, kako bi se oni upokorili, ovladalo njihovim resursima i ti resursi bezočno eksploatisali. Nastavit će se ako Bog da. Iz knjige:  Abdulhamid  Ahmed Ebu Sulejman “KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE – korijeni u kulturi i odgoju” S arapskog preveo Ahmed Halilović Izdavači: · El-Kalem – izdavački centar rijaseta islamske zajednice u BiH  elkalem.com · CNS – Centar za napredne studije  cns.ba  akos.ba

Povezani članci