Promišljanja Mustafe, bivšeg člana Partije
Zovem se Mustafa, rođen sam i živim u strogom centru Sarajeva, što je po meni veoma bitno jer govori od početka ko sam. Ime mi je malo retro, volio bih više da su mi roditelji dali neko koje zvuči internacionalnije kao što je Elvis ili Alen, ali ne da mi se to mijenjati sada. Znate kakva je mahala. Nije da se stidim svoga imena, nego mi jednostavno nekako ne stoji. Majka mi je inače iz Tuzle, a otac je kao i ja rođeni Sarajlija. Jedan kroz jedan. Zaposlen sam kao nastavnik bosanskog jezika. Prije rata sam bio funkcioner Partije, a sada sam član jedne građanski orijentirane partije…ovaj, stranke. Danas mi se mnoge stvari koje se dešavaju u našem društvu ne sviđaju, pa bih neka razmišljanja na brzinu podijelio sa vama.
Nisam neki veliki vjernik, ali to što vjerujem čuvam za sebe i smatram da bi tako svi trebali. Znalo se u mojoj porodici za vjeru. Nana, pokoj joj duši, je klanjala svaki dan zaključana u sobi jer nas nije htjela ometati dok sijelimo ili gledamo utakmicu. To je bilo nešto njeno intimno i ja to poštujem, a ne kao danas, cijeli komšiluk mora znati da si vjernik i da klanjaš. Nemam ništa protiv vjernika, da se razumijemo, ali to jednostavno nije način. Inače sve su stvari prije bile nekako drugačije. Svi smo se voljeli i nije niko nikoga pitao šta je i u šta vjeruje. Zajedno se živjelo, radilo i slavilo. Bajram, božić, vaskrs…sve nam je isto bilo. Danas kad izađeš na ulicu osjetiš tenzije u zraku zbog ovih turbo vjernika koji se šepure po gradu. Te nešto neće svinjetinu, neće alkohol, stalno nameću drugima svoje stavove. Ono sa BBI centrom je kap koja je prelila čašu. Zato je i pluskvamperfekt moje omiljeno glagolsko vrijeme, a prezent i futur ne mogu ni smisliti. Nabrojaću još par stvari koje posebno oslikavaju jadno stanje u kojem se danas nalazimo.
Džamije su definitivno bezvezni objekti. Osim što se ne uklapaju u okoliš i prostorni plan, jedina svrha im je obilježavanje teritorija. Za ta sredstva se moglo izgraditi stotine fabrika koje bi hranile narod. Ne bih da se neko uvrijedi, nije da ja imam nešto protiv džamija, ali samo nas vraćaju unazad umjesto da idemo naprijed. Sarajevo je katastrofa. Svakih sto metara džamija. Kome to treba? Pa zar u Sarajevu žive samo muslimani? Prije su u Begovu džamiju turisti znali dolaziti iz raznih zemalja. Danas ih nema jer se tamo uvijek klanja.
Reis mi je izuzetno iritantan tip koji se kao vegeta u sve miješa. Bespotrebno doprinosi međunacionalnoj mržnji i netrpeljivosti svojim primitivnim nastupima. Pljačka narod i štiti pedofile i „vehabije“. Totalno mi je antipatičan i ne mogu ga smisliti, pa prebacim program kad je na TV-u. Najgori mi je kad o politici priča….fuj. Seljačina, da prostite na izrazu. Nemam ja ništa protiv Islamske zajednice, ali ovo u šta su se danas pretvorili je odvratno. Isti su kao politička stranka, o svemu bi pričali i odlučivali.
SDA je stranka koja je BiH zavila u crno. Sve su popljačkali i kada bi oni otišli s vlasti ova zemlja bi krenula naprijed punim plućima. Dvadeset i dvije godine nas jašu, da prostite. Dovodili su mudžahedine u ratu i od multinacionalne Armije BiH stvorili muslimansku, a mogli su lijepo zamoliti četnike da pauziraju agresiju dok mi riješimo neka pitanja u vezi oružja, odbrane i opredjeljenja. Prodali su Srebrenicu i htjeli stvoriti muslimansku fildžan državu umjesto cjelovite multikulturalne BiH. Izvor su svih zala u ovoj zemlji i mislim da nam se crno piše ako nepismeni narod i dalje bude glasao za njih. S njima se ne može u Europu. Zato ja uvijek glasam za građanski orijentirane stranke u kojima nema tih „velikih muslimana“.
Vjeronauka je za mene trovanje nedužne djece. Uče ih od malena da se mrze i da shvataju da nisu isti. Razvrstavaju ih u torove već od vrtića. Nemam ja ništa protiv, ali vjeronauci je uvijek mjesto bilo u džamiji, a ne u školi. Škola je obrazovna, a ne vjerska institucija…uff, živcira me to strašno. Zamislite kako je malom Milanu dok luta po kafićima zato što ne pohađa vjeronauku sa svojim vršnjacima. Ako to nije diskriminacija, onda ne znam šta je. Ne mogu još uvijek shvatiti šta se desilo sa onim mojim lijepim starim olimpijskim Sarajevom.
Oni to zovu hidžab ili kako već, meni je to marama. Vraćanje žena u srednji vijek. Pa zar smo se za to borili cijelo vrijeme?! Pada li ikome na pamet da to možda smeta drugim konfesijama? Imaju i one što pokriju lice onom burkom, Bože sačuvaj, u šta se pretvaramo?! Sveopća talibanizacija društva. Nemam ja ništa protiv slobode izbora, ali je pitanje koliko je to sloboda, a koliko nametanje. Mogu samo reći jadne žene…
Ovo sa ovim „Bošnjacima“ je velika besmislica. Radi se o običnom pomodarstvu, izmišljenoj naciji. Pa uvijek smo bili Bosanci i Pero i Ante i Meho, a sada kao nećemo mi sa njima, nego hoćemo svoje. Uvijek mi moramo biti neki izuzetak. Miješaju vjeru i nacionalnost i samo nas guraju u torove kao da smo u srednjem vijeku. Nemam ja ništa protiv toga da se svako izjasni kako hoće, ali što se mene tiče, ja ću uvijek biti Bosanac.
To su te stvari koje me ponekad muče i koje sam htio podijeliti jer smatram da upropaštavaju ovo društvo i državu, a sada odoh, počinje „Lud, zbunjen normalan“. Komšija je rekao navratiti i donijeti dobre loze sa sela, pa ćemo malo ljudeknuti o starim dobrim vremenima i našoj dragoj Jugi…prijatno.
Nermin Spahić (nasevijesti.com)
akos.ba
