Ima li muž pravo zabraniti svojoj supruzi prisustvovanje islamskim ženskim druženjima?

Pitanje: Ima li muž pravo zabraniti svojoj supruzi prisustvovanje islamskim ženskim druženjima?

Odgovor: Bolest mnogih muslimana kojima nedostaje razumijevanje vjere ogleda se u tome da islamu nameću svoje ćejfove, simpatije i lična mišljenja. Tako, ako je čovjek grub i neotesan, ponaša se prema okolini, osobito prema svojoj supruzi i djetetu, shodno toj svojoj prirodi, često tvrdeći da je to islamsko ponašanje.

Takav je slučaj sa nekim muškarcima čiji stav prema ženama karakteriziraju grubost, osornost, uskogrudost i loše mišljenje, pa čak i potcjenjivanje. Neki su došli iz sredina u koji­ma se na ženu gleda kao da je ona stvorena radi hizmeta mužu i njegovoga uživanja.

I pored činjenice da su neki od njih na­čitani i obrazovani, to nimalo nije promijenilo njihov stav. Štaviše, neki od njih nose magis­tarke i doktorske titule u prirodno­matematičkim naukama, arhitekturi, eko­nomiji, menandžmentu i dr., ali su u vezi s ovim pitanjem ostali učahureni, bez pomaka i razvoja.

Nije poznato da neka vjera ukazuje počast ženi kao što to čini islam: počastio ju je kao ljudsko biće, kao ženu, kćerku, suprugu, majku i kao člana društva. U tom smislu su dovoljne riječi Uzvišenog: „I Gospodar njihov im se odazva: ‘Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih.“ (Ali Imran, 195). Riječi „vi ste jedni od drugih“ znače da je čovjek od žene, a žena od čovjeka, on upot­punjuje nju i ona njega i nijedno ne može bez drugoga. Otuda, sudjeluju u obavezama. Uzvišeni kaže: „Muslimanima i muslimanka­ma, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“ (El-Ahzab, 35).

Njih dvoje, također, sudjeluju u važnim društvenim obavezama, kao što je obaveza naređivanja dobra i odvraćanja od zla, kao što kaže Uzvišeni: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju“ (Et-Tevba, 71). Poslanik, a.s., kaže: „Žene su sestre muškaraca.” (Ahmed, Ebu Davud) Po­slanik, a.s., također kaže: „Ne zabranjujte že­nama da dolaze u Allahove džamije.” (Buhari, Muslim)

Džamije su bile jedino sredstvo preko koga je muslimanka u doba Poslanika, a. s., mogla upoznati svoju vjeru, prisustvovati džu­mama i džematu i upoznati čestite sestre mus­limanke.

Takav slučaj je i sa džamijama u naše vri­jeme. Razne islamske manifestacije i susreti omogućavaju muslimanki da uveća svoje zna­nje o islamu, kao što joj omogućavaju da sud­jeluje u islamskom radu na oživljavanju vjere u dušama i životu muslimana te da upozna aktivistkinje u ovoj sferi i sarađuje sa njima u dobročinstvu i bogobojaznosti. Ovo je islams­ka obaveza, a u njenom izvršenju treba sud­jelovati svaki musliman i muslimanka shodno svojim mogućnostima, jer će, u protivnom, nestati islama, ummeta i njegovog bajraka.

Ovu obavezu povećava činjenica da nepri­jatelji islama rade marljivo i aktivno, snažno mobilizirajući žene na ovom planu. Isti slučaj je i sa sekularistkinjama, ateistkinjama, marksistkinjama, koje danonoćno djeluju u islam­skim zemljama na odvajanju ummeta od suštine njegove vjere propagirajući učenja strana njegovoj vjeri i boreći se protiv istinskih islamskih pokreta koji pozivaju na reformu i obnovu. Međutim, ova islamska ženska aktivnost ne smije biti na račun muža i djece. Pravda zahtijeva da se svakom da njegovo pravo prema pravdi i pravičnosti. Ako muž i ima pravo starješinstva u porodici, on to pravo ne smije zloupotrijebiti, jer de, u tom slučaju, štetiti, a islam ne dozvoljava nanošenje štete, niti uzvraćanje na štetu štetom.

Evropsko vijeće za fetve

(akos.ba/dzemat-oberhausen.de)