>
Zimski raspust: Šta učiniti sa slobodnim vremenom? Zimski raspust: Šta učiniti sa slobodnim vremenom?
Ovo je priča o obavezama i slobodnom vremenu između njih. Obaveze i slobodno vrijeme stalno se prepliću i treba na pravi način iskoristiti obje... Zimski raspust: Šta učiniti sa slobodnim vremenom?

Ovo je priča o obavezama i slobodnom vremenu između njih. Obaveze i slobodno vrijeme stalno se prepliću i treba na pravi način iskoristiti obje niti tog životnog tkanja

U životu nećete doživjeti ništa interesantnije i uzbudljivije od vlastitog života, a jedna od najvećih zanimljivosti koje vam se mogu dogoditi u njemu jeste upoznavanje interesantnih ljudi.

Kad je završio srednjoškolsku maturu i upisao fakultet koji je namjeravao, radosno je uzviknuo: “Ovo je najduži raspust u životu, iskoristit ću ga!” Na početku svoje prve akademske godine, izjavio je: “Jedva čekam kad ću u penziju!” U periodu između najdužeg raspusta i penzije postao je profesor na univerzitetu, autor nekoliko knjiga i još štošta.

Šta nam se ustvari dešava tokom školovanja? Život. A na poslu? Život. A između toga? Iščekivanje. Ma ne, dešava se ponovno život. Raspust i penzija nisu manje životni od datog nam vremena ispunjenog obavezama što ga nose škola i posao.

Kako provesti zimski raspust?

Velik broj odgovora i savjeta glede ovog pitanja naći ćete na internetu. No, čemu takva potraga i takve informacije? Nije li to samo još jedan dokaz našeg otuđenja od svoje prirode, prirode originalnog mislećeg bića sa slobodnom voljom i šarolikošću potreba, želja i ideja? Bića koje je nužno upućeno na traganje i prepoznavanje “svog jedinog sebe”.

Obaveza je nešto što se radi pod “moranje”, a njezin oponent je “slobodno vrijeme”. Za pretpostaviti je da to slobodno vrijeme iskoristimo za ono što bismo htjeli učiniti ali zbog obaveza nemamo priliku. Ili raditi ono što nas odmara, opušta i donosi našem biću novu regenerirajuću energiju, što nas sprema za nove obavezne aktivnosti. Tajno i javno mi priželjkujemo više slobodnog vremena.

Ali, kad ga dobijemo, dešava se apsurd da ne znamo šta ćemo s njim učiniti. Dešava se i starijim i mlađim i djeci, a to je jednostavna posljedica prepuštanja svoje svijesti u nemilosrdne ruke prebrzog, preobavezujućeg i vanjskim sugestijama prebukiranog života, kao i predrasuda da se mnoge stvari koje se uistinu ne moraju, navodno moraju. Ta lavina “moranja” zatrpala je tihe doline naših stvarnih potreba i želja, pa ih više nismo u stanju prepoznati. Izbacimo mnogobrojne “must do it” i “must have it” iz svoje glave i uvidjet ćemo ogroman slobodan prostor koji možemo zasaditi i pošumiti svojim zdravim potrebama i željama. Ali, da bismo ih prepoznali i kultivirali, neophodno je usporiti, zastati, osluhnuti i razmisliti o sebi. Uostalom, ovaj raspust možemo iskorisiti za vježbanje sporosti. Mislite li da se šalimo? Pročitajte nastavak.

Usporiti u pravom trenutku

“Slow Movement” svjetski je pokret koji prkosi kultu brzine i zalaže se za kulturni pomak ka usporavanju životnog tempa. Započeo je prosvjedom Carla Petrinija protiv otvaranja McDonald’s restorana u Rimu 1986. godine koji je izazvao formiranje Slow Food organizacije. Tokom vremena razvio se u subkulturi u drugim područjima, kao što su Cittaslow (Slow Cities), Slow living, Slow Travel, Slow Design itd. Kanadski novinar Carl Honoré autor je svjetskog bestselera “Pohvala sporosti” (“In Praise of Slowness”) čiji je moto: “Sporije je brže!” U ovoj knjizi on secira naše brzinom opsjednuto društvo i slavi one koji su uspjeli ostati u kontaktu sa svojim “unutarnjim kornjačama”…

Opširnije na portalu Novog vremena:

U životu nećete doživjeti ništa interesantnije i uzbudljivije od vlastitog života, a jedna od najvećih zanimljivosti koje vam se mogu dogoditi u njemu jeste upoznavanje interesantnih ljudi.

Kad je završio srednjoškolsku maturu i upisao fakultet koji je namjeravao, radosno je uzviknuo: “Ovo je najduži raspust u životu, iskoristit ću ga!” Na početku svoje prve akademske godine, izjavio je: “Jedva čekam kad ću u penziju!” U periodu između najdužeg raspusta i penzije postao je profesor na univerzitetu, autor nekoliko knjiga i još štošta.

Šta nam se ustvari dešava tokom školovanja? Život. A na poslu? Život. A između toga? Iščekivanje. Ma ne, dešava se ponovno život. Raspust i penzija nisu manje životni od datog nam vremena ispunjenog obavezama što ga nose škola i posao.

Kako provesti zimski raspust?

Velik broj odgovora i savjeta glede ovog pitanja naći ćete na internetu. No, čemu takva potraga i takve informacije? Nije li to samo još jedan dokaz našeg otuđenja od svoje prirode, prirode originalnog mislećeg bića sa slobodnom voljom i šarolikošću potreba, želja i ideja? Bića koje je nužno upućeno na traganje i prepoznavanje “svog jedinog sebe”.

Obaveza je nešto što se radi pod “moranje”, a njezin oponent je “slobodno vrijeme”. Za pretpostaviti je da to slobodno vrijeme iskoristimo za ono što bismo htjeli učiniti ali zbog obaveza nemamo priliku. Ili raditi ono što nas odmara, opušta i donosi našem biću novu regenerirajuću energiju, što nas sprema za nove obavezne aktivnosti. Tajno i javno mi priželjkujemo više slobodnog vremena.

Ali, kad ga dobijemo, dešava se apsurd da ne znamo šta ćemo s njim učiniti. Dešava se i starijim i mlađim i djeci, a to je jednostavna posljedica prepuštanja svoje svijesti u nemilosrdne ruke prebrzog, preobavezujućeg i vanjskim sugestijama prebukiranog života, kao i predrasuda da se mnoge stvari koje se uistinu ne moraju, navodno moraju. Ta lavina “moranja” zatrpala je tihe doline naših stvarnih potreba i želja, pa ih više nismo u stanju prepoznati. Izbacimo mnogobrojne “must do it” i “must have it” iz svoje glave i uvidjet ćemo ogroman slobodan prostor koji možemo zasaditi i pošumiti svojim zdravim potrebama i željama. Ali, da bismo ih prepoznali i kultivirali, neophodno je usporiti, zastati, osluhnuti i razmisliti o sebi. Uostalom, ovaj raspust možemo iskorisiti za vježbanje sporosti. Mislite li da se šalimo?

novovrijeme.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.