Umjetnost

Važan je svaki detalj: Tuzlak Nihad Zukić pravi kutije za ahmedije

Iako je kolegama nudio šablon, Zukić tvrdi da nema zainteresovanih za ovu vrstu zanata

 Piše: Alma Arnautović

Nihad Zukić (43) jedini je koji na području Tuzlanskog kantona pravi kofere za ahmedije i jedan od rijetkih koji se tom vrstom ručnog rada bave u Bosni i Hercegovini i regiji. Po zanimanju je obućar i to najmlađi od ukupno osam tuzlanskih obućara. Kaže da je u protekle 22 godine napravio i popravio „ko zna koliko pari obuće“, a sasvim slučajno počeo je raditi kofere u kojima se nose i čuvaju ahmedije, odnosno vjerske kape islamske uleme.

Novinarskoj ekipi Anadolu Agency (AA) pokazao je način proizvodnje kutija, kojem će, tvrdi, vrlo rado podučiti svakoga ko to želi.

„Završio sam Hemijsku školu, Kožarski smjer, a obućarski zanat izučio sam kod rahmetli Bajre Okanovića. Tokom rata popravljao sam i pravio obuću za vojnike Armije Republike Bosne i Hercegovine i to je moje primarno zanimanje. Prije dvije godine hafiz Edin ef. Peštalić iz tuzlanske džamije Kralja Abdullaha pitao me mogu li popraviti koferčić u kojem nosi svoju ahmediju. Popravio sam ga i ojačao. Vidio sam kako izgleda i neko vrijeme sam razmišljao kako bih i da li bih ja uopće mogao praviti takve kutije. Za mjesec sam izradio šablon i danas se moji koferčići koriste od Turske do Švedske, a najviše u Bosni i Hercegovini, iako ih imaju i imami u Crnoj Gori, Sandžaku, Kosovu, itd…“, navodi Zukić.

Prvi koferčić koji je samostalno napravio koristi hafiz Ahmed ef. Huskanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, a kreator kutije ističe da je njenom pravljenju prethodilo mnogo sati razmišljanja, uloženog truda i bačenog materijala.

„Izrada prvog koferčića za ahmedije bila je najteža, a danas ih pravim u seriji po tri-četiri u toku dana. Inače, za jednu kutiju potrebno mi je dva i po sata, a od materijala se koriste prava koža ili vještački materijali. Skrojim materijal i kartonske ramove, zatim ide sklapanje, šivenje, postava, te ručkice i šarke. Raspoznajem i znam koji su moji koferčići, jer osim duplog dna, ručku pravim od istog materijala kao i kutiju i ona izgleda kao ručka na pravom koferu. Može se savijati i izvlačiti, dok je na nekim koferčićima na tom mjestu obični komad trake. Poklanjam pažnju svakom detalju i iako je riječ o ručnoj izradi, trudim se da izgleda kao da je fabričke proizvodnje“, pojašnjava Zukić, dok vješto kroji crvenu postavu koferčića, koji će uskoro koristiti Abdullah Altunsoy, hafiz iz Ankare.

Zukić, koji je također član Džematskog odbora u džamiji Kralja Abdullaha i klanja svih pet dnevnih namaza, ističe da su kutije univerzalne veličine.

˝Koferčići su rađeni za sve veličine ahmedija koje pravi Adnan ef. Dučić. Inače, ahmedija je bijelo ili žuto platno omotano oko fesa. Kutija za ahmediju nije modni detalj, nego služi za njeno nošenje i čuvanje, jer ružno je vidjeti efendiju da ahmediju nosi u kesi˝, priča sagovornik AA.

On dodaje da je više puta nudio šablon svojim kolegama, te da ih je pozivao da im pokaže kako se prave koferčići.

„Međutim, neće niko. Veliki je to zahmet i vjerovatno je to razlog, a možda se i plaše i stide da neće znati uraditi. Ne znam. Osim toga, kažu da im se ne isplati. To je tačno. Cijena koferčića nije visoka, a ja se njihovom izradom bavim isključivo jer to volim“, zaključuje Zukić na kraju razgovora za Anadolu Agency.

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button