Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Islamska ekonomija > Uvod u islamske finansije: Mušareka

Uvod u islamske finansije: Mušareka

Uvod

Mušareka

‘Mušareka’ je riječ arapskog porijekla koja doslovno znači učest­­vo­va­nje, dijeljenje. U kontekstu biznisa i trgovine ona znači zajednički pos­lov­ni poduhvat u kome svi učes­ni­ci dijele dobit ili gubitak zajedničkog ula­ga­nja (joint ven­tu­re). To je idealna alternativa kamatonosnom finansiranju sa da­­lekosežnim posljedicama po proizvodnju i ras­po­dje­lu dobara u druš­t­vu. U modernoj kapitalističkoj ekonomiji ka­mata je jedini instrument koji se koristi bez razlike za fi­nan­siranje svake vrste. S obzirom da je islam zab­­ranio ka­ma­tu, taj instrument ne može biti upotrijebljen za fi­nan­si­ra­nje bi­lo koje vrste. Zato mušareka može igrati ključnu ulo­gu u ekonomiji ute­meljenoj na islamskim principima.

Kamata predodređuje fiksnu stopu prihoda po os­no­vu zajma koga je finansijer dao bez obzira na dobit ili gu­bitak koji je dužnik ostvario, dok mušareka ne pred­vi­đa fiksnu stopu prihoda. U mušareki je prihod zas­­novan na stvarnoj dobiti koju zajedničko ulaganje ostvari. Fi­nan­sijer u kamatonosnom kreditiranju ne može pre­tr­pje­ti gubitak, dok u mu­ša­re­ki može ako zajedničko ulaganje ne uspije ostvariti dobit. Islam je ka­ma­tu proglasio nepra­vednim instrumentom finansiranja, jer ona čini ne­pravdu ili po­vje­riocu ili dužniku. Ako dužnik podnese gubitak, ne­pra­ved­no je da povjerilac traži fiksnu stopu prihoda, a ako zaj­moprimac ostvari vrlo visoku stopu dobiti, nepravda je prema povjeriocu dati mu samo mali dio dobiti a os­ta­lo zadržati za zajmoprimca.

U modernom ekonomskom sistemu banke su te ko­je da­ju novac deponenata u vidu zajmova indust­ri­jal­ci­ma i tr­govcima. Ako industrijalci imaju samo deset mi­liona svoga kapitala i dobiju devedeset miliona od ba­naka i uđu u velik profitabilan projekat, to znači da je 90% projekta stvoreno novcem deponenata, dok je sa­mo 10% stvoreno njihovim vlastitim novcem. Ako ovaj og­romni projekat donese enormnu dobit, samo mali dio, t.j. 14-15% će otići deponentima putem banaka, dok će ostatak dobiti in­dus­t­ri­jalci čiji je stvarni dop­ri­nos (uloženom kapitalu u – nap. A.A.) projektu bio 10%. Industrijalci uzimaju čak i ovaj mali procenat od 14-15% jer oni taj dio uključuju u cijenu proizvodnje. Kraj­nji rezultat je da sva dobit od poslovnog po­d­uh­va­ta odlazi osobama čiji kapital ne pre­lazi 10% ukupne in­ves­ticije, dok oni koji su finansirali 90% investicije do­bi­vajusamofiksnukamatnu stopu koju in­dustrijalci obič­­nootplaćujupovećavanjemcijeneproiz­vo­da.Sdru­ge stra­­ne, u ekstremnoj situaciji, ako indust­ri­jal­ci pos­tanu insol­ven­tni, njihov vlastiti gubitak ne prelazi 10%, dok osta­lih 90% gubitka snosi banka i, u nekim slu­ča­jevima, de­po­nenti. Na taj način, kamatna stopa je glavni uz­rok ne­ravnoteže u sistemu raspodjele, koji ima stalnu ten­den­ciju da favorizira bogate na račun interesa si­ro­maš­nih.

Suprotno tome, islam ima jasan princip za finan­si­je­ra. Prema islam­skim principima, finansijer mora odrediti da li daje zajam da po­mogne dužniku na dobrotvornoj os­novi ili želi učestvovati u dobiti. Ako želi po­moći dužni­ku, on se mora sustegnuti od traženja bilo kakvog iz­no­sa iznad glav­­nice zajma, jer mu je cilj da pomogne dužniku. Me­đu­tim, ako želi učestvovati u dobiti koju ostvari njegov duž­nik, nužno je da učes­tvuje sa njim i u njegovim gu­bi­cima. Tako je prihod finansijera u mu­šareki direktno ovi­san od stvarne dobiti koju ostvari preduzeće. Što je ve­ća dobit preduzeća, veća će biti stopa prihoda finan­si­jera. Ako preduzeće ostvari enormnu dobit, ona ne mo­že u cijelosti pri­pas­ti industrijalcu, već će biti po­di­je­lje­na sa običnim ljudima kao depo­nen­tima banke. Na taj način mušareka favorizira obične ljude a ne sa­mo bo­gataše.

Ovo je osnovna filozofija koja objašnjava zašto is­lam sugerira mu­ša­re­ku kao alternativu finansiranju za­s­no­­vanom na kamati. Bez sumnje, mušareka nosi jedan broj praktičnih problema u svojoj punoj imple­men­taciji kao uni­verzalnom načinu finansiranja. Ponekad se misli da je mu­­šareka stari instrument koji ne može držati korak sa stal­nom pot­re­bom za sve bržim transakcijama. Me­đu­tim, ta je pretpostavka rezultat sla­bog poznavanja prin­ci­pa mušareke. Ustvari, islam nije odredio neku od­ređenu for­mu ili proceduru za mušareku. On samo postavlja ne­ke ok­virne principe koji mogu akomodirati brojne oblike i pro­cedure. No­va forma ili procedura u mušareki ne može bi­ti odbačena samo zato što ne­ma presedana u prošlosti. Us­tvari, svaka nova forma je prihvatljiva po Šerijatu uko­li­ko ne krši nijedan temeljni princip koji je postavio Kur'an, Sun­net ili konsenzus muslimanskih pravnika. Prema to­me, nije nuž­no da se mušareka primjenjuje samo u svojoj sta­roj tradicionalnoj for­mi.

Ovo poglavlje sadrži diskusiju temeljnih principa mu­šareke i načina na koji ona može biti primijenjena u kon­tekstu modernog biznisa i tr­go­­vine. Ova diskusija ima za cilj predstaviti mušareku kao moderni na­čin fi­nan­­siranja bez kršenja njenih temeljnih principa na bilo koji na­čin. Mušareka je predstavljena onako kako to čine knji­ge islamske ju­ris­pru­dencije uz poseban osvrt na os­no­vne probleme koji se mogu sus­res­ti u njenoj primjeni u modernoj situaciji. Nadamo se da će ova kratka dis­ku­si­ja otvoriti nove horizonte u razmišljanju muslimanskih pra­v­nika i ekonomista, i da će pomoći u primjeni istinski is­lamske ekonomije.

Koncept mušareke

Mušareka je termin koji se često koristi u kontekstu is­lam­skih na­či­na finansiranja. Konotacija ovog termina je neš­to ograničenija od ter­mina ‘širke’ koji se češće koristi u islamskoj jurisprudenciji. Radi jas­no­će osnovnih kon­ce­pata umjesno je na samom početku pojasniti zna­če­nje svakog termina u odnosu na onaj drugi.

‘Širke’ znači ‘učešće/dijeljenje’ i u terminologiji is­lam­skog prava ona je podijeljena na dvije vrste:

  1. Širketu ‘l-milk, što znači zajedničko vlasništvo dvije ili više osoba u nekoj imovini. Ova vrsta širke može nas­tati na dva različita načina. Po­nekad ona nastaje po iz­boru učesnika u njoj. Naprimjer, ako dvije ili više oso­ba kupe neku opremu, ona će biti zajedničko vlasništvo obi­­ju strana i odnos između njih u vezi sa tom imo­vi­nom zove se šir­ke­tu ‘l-milk. Ovdje je taj odnos zasnovan na temelju njihovog izbora, s obzirom da su oni sami izab­rali da zajednički kupe opremu.

Međutim, postoje slučajevi kada ova vrsta širke nas­ta­je au­tomatski bez ikakve aktivnosti preduzete od stra­na u njoj. Naprimjer, nakon smrti ne­ke osobe, svi nje­go­vi nas­ljed­nici nasljeđuju njegovu imovinu koja pos­ta­je njihovo za­jedničko vlasništvo kao automatska pos­lje­di­ca smrti te oso­­be.

2. Širketu ‘l-’aqd je druga vrsta širke koja znači “part­ner­s­­t­vo ute­melje­no na obostranom ugovoru”. U cilju kratkoće mo­že se prevesti i kao “zajednički komercijalni poduh­vat/preduzeće?

Širketu ‘l-’aqd se dalje dijeli na tri podvrste:

a) Širketu ‘l-emval, gdje svi partneri investiraju ka­pi­tal u ko­mercijalni po­duhvat.

b) Širketu ‘l-a'mal, gdje svi partneri zajednički odlu­ču­ju po­nuditi neke us­luge svojim korisnicima, i gdje se nap­­­la­ćena naknada dijeli između njih prema do­go­vo­re­nom om­jeru. Naprimjer, ako se dvije osobe slože po­nu­diti kro­jačke usluge svojim korisnicima pod uvjetom da za­ra­da tako ostvarena bude sabrana na jedan račun odak­le će se dijeliti između njih bez obzira na obim pos­lova ko­je je svaki od njih obavio, to bi partnerstvo bilo šir­ke­tu ‘l-a'mal koje se još zove i širketu ‘t-teqabbul ili šir­ketu ‘s-sanai’ ili širketu ‘l-ebdan.

c) Treća vrsta Širketu ‘l-’aqda je širketu ‘l-vudžuh. U ovom slučaju partneri ništa ne investiraju. Sve što čine je da kupuju robu uz odgođeno plaćanje i prodaju je za go­tovinu. Dobit ostvarena na taj način se dijeli između njih u dogovorenom omjeru.

Sve ove vrste ‘učešća/dijeljenja’ ili partnerstva se u ter­minologiji islamskoga prava (fiqh, fikh) obilježavaju ter­minom širke, dok se termin mušareka ne susreće u fik­hskim knjigama. Ovaj termin (tj. mušareka) su ne­dav­no uveli autori koji su pisali o islamskim načinima fi­nansiranja i obično se odnosi samo na određenu vrstu šir­ke, tj. na Širketu ‘l-emval, gdje dvije ili više osoba in­ves­ti­ra­ju dio svoga kapitala u zajednički komercijalni po­duh­vat (joint commercial venture). Međutim, ponekad mu­ša­reka uključuje i širketu ‘l-a'mal kada je riječ o par­t­nerst­vu u uslužnim djelatnostima.

Iz prethodne je rasprave jasno da termin širke ima mno­go šire značenje od termina mušareka kako se on ko­ris­­ti danas. Mušareka je ograničena samo na Širketu ‘l-em­val, dok širke uključuje sve vrste zajedničkog vlasništva i par­­tnerstva. Tabela br. 1 pokazuje različite vrste širke, te dvi­­je vrste koje se nazivaju mušarekom u modernoj ter­mi­­nologiji.

S obzirom da je mušareka relevantnija za našu dis­ku­­siju, i da je gotovo analogna Širketu ‘l-emval, mi ćemo se sada njome i pozabaviti pojašnjavajući prvo tra­di­ci­o­nal­­ni koncept ove vrste širke, a zatim i njenu primjenu na koncept finansiranja u modernom kontekstu.

Podjela dobiti

2. Udjeli partnera u dobiti moraju biti dogovoreni u vri­je­­me pot­pi­si­vanja ugovora. Ako to nije dogovoreno, ugo­­vor šerijatski nije valjan.

3. Udio svakog partnera u dobiti mora biti određen u odnosu na stvarnu dobit koju biznis donese, a ne u od­nosu na kapital koji je do­tič­ni partner uložio. Nije doz­voljeno odrediti konkretan iznos za ne­kog od part­ne­ra ili stopu dobiti povezanu sa njegovim ulogom.

Prema tome, ako A i B uđu u partnerstvo i do­go­vore se da će A do­bi­ti € 1.000 svakoga mjeseca kao nje­gov udio u dobiti, a da će ostatak pri­pasti B, partnerstvo ne­će bi­ti valjano. Isto tako, ako se dogovore da će A do­biti 15% svoga uloga, ugovor nije valjan. Ispravna os­no­va za po­­djelu dobiti bi bila dogovoreni procent stvarne do­biti ko­ju biznis ostvari.

Ako se dogovori isplata fiksnog iznosa ili određe­nog procenta uloga nekom od partnera, mora se eks­p­li­cit­no u ugovoru kazati da je takva isplata predmet konačnog poravnanja po isteku ugovora, što znači da će svaki iznos tako isplaćen nekom od partnera biti tre­ti­ran kao predujam (on account payment) i da će biti us­k­la­đen sa stvarnom dobiti koja mu bude pripadala kod is­te­­ka ugovora. Međutim, ako ne bude nikakve dobiti ili ako ona bude manja od predviđene, partner kome su vr­­šene takve isplate, morat će ih povratiti.

 

Odlomak iz knjige: ‘Uvod u islamske finansije’

Autor: Muhammad Taqi Usmani

Preveli: Ahmet Alibašić i Amel Kovačević

Redaktor: dr Enes Ljevaković

Izdavač: Udruženje Selsebil (članica AKOS-a) Živinice 2003. Str. 224

 

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top