Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Islamska ekonomija > Uvod u islamske finansije: Koja je razlika između mušareke i mudarebe

Uvod u islamske finansije: Koja je razlika između mušareke i mudarebe

Mudareba je posebna vrsta partnerstva gdje jedan partner daje no­vac kao svoje učešće u komercijalnom po­d­uh­vatu. Ulaganje dolazi od prvog partnera koji se zove rab­bu ‘l-mal (vlasnik kapitala), dok je up­ravljanje in­ves­ti­ci­jom i rad na njoj isključiva odgovornost drugog part­ne­ra, koji se zove mudarib.

Razlika između mušareke i mudarebe može biti su­mi­rana u sli­je­de­ćim tačkama:

1. Ulaganje u mušareku vrše svi partneri, dok je kod mu­darebe ula­ga­nje odgovornost samo rabbu ‘l-mala.

2. U mušareki svi partneri mogu participirati u up­rav­lja­nju biznisom i svi mogu raditi za njega, dok u mu­da­re­bi rabbu ‘l-mal nema pravo učestvovanja u upravljanju ko­je je pravo i obaveza samo mudariba.

3. U mušareki svi partneri dijele gubitak u omjeru u ko­me su investirali, dok u mudarebi sav gubitak, ako ga bu­de, snosi isključivo rabbu ‘l-mal, jer mu­darib ništa ne in­ves­ti­ra. Gubitak koji on snosi je to što je njegov rad bio uza­lu­dan i da mu njegov trud nije donio nikakve rezultate.Međutim, ovaj princip vrijedi pod uvjetom da je mu­darib radio va­lja­no i marljivo kako se normalno oče­ku­je u toj vrsti biznisa. Ako je bio nemaran ili je varao, on će biti odgovoran za gubitak pro­uz­ro­ko­van nje­go­vim nemarom i neprimjerenim postupanjem.

4. Odgovornost partnera u mušareki je, u principu, ne­ograničena. Pre­ma tome, ako bi obaveze biznisa nad­ma­šile njegov kapital i biznis oti­šao u likvidaciju, sve proistekle obaveze bi snosili partneri pro rata. Međutim, ako bi se svi partneri složili da nijedan partner neće biti za­­du­žen u biznisu, u tom slučaju će proistekle obaveze bi­ti izmirene od stra­ne samo onog partnera koji je na­či­nio dug biznisu kršeći pret­hod­ni dogovor.Sa mudarebom je slučaj suprotan. U njoj je od­go­vor­nost rabbu ‘l-ma­la ograničena samo na njegov ulog, osim ako ne dozvoli mudaribu da se zaduži u njegovo ime.

5. U mušareki, od momenta kada partneri izmi­je­ša­ju svoj kapital u za­jednički fond, sva sredstva mušareke pos­taju suvlasništvo svih njih u omjeru u kome su iz­vr­ši­li ulaganja. Prema tome, svaki od njih može ima­ti ko­ri­s­ti od porasta vrijednosti sredstava mušareke, makar do­bit ne nastala putem prodaje.Slučaj mudarebe je različit. U njoj je sva trgovačka ro­ba koju mu­da­rib kupi isključivo vlasništvo rabbu ‘l-mala i mu­darib može zaraditi svoj udio u dobiti samo ako nap­ra­vi dobit njihovom prodajom. Dakle, on ne­ma pravo na udio u samoj robi, makar se njena vrijednost povećala.[1]

 

Mudareba biznis

Rabbu ‘l-mal može odrediti vrstu poslovanja mudaribu u kom slučaju on može alocirati novac samo u taj posao. To se zove el-mudarebetu ‘l-mu­qajjede (ograničena muda­re­ba). Međutim, ako rabbu ‘l-mal ostavi mu­da­ri­bu da se bavi ko­­jim hoće biznisom, mudarib će imati pravo novac ulo­ži­­­ti u bilo koji posao koji smatra profitabilnim. Ova vrsta mu­darebe se na­ziva el-mudarebetu ‘l-mutlaqa (neograničena mu­dareba).

Rabbu ‘l-mal može sklopiti ugovor o mudarebi sa vi­še osoba jed­nom jedinom transakcijom. To znači da on mo­že dati novac A i B za­jed­no tako da svaki od njih mo­že biti njegov mudarib i da obojica za­jed­no koriste ka­pital mudarebe, pri čemu će dobit od mudarebe biti po­di­jeljena između njih prema dogovorenom omjeru.[2]

U tom slučaju, oba mudariba će se baviti biznisom kao da su partneri inter se.

Mudarib ili mudaribi, kako je već slučaj, su ovlašteni da učine bilo šta što se obično radi u biznisu. Međutim, ako žele učiniti nešto ne­u­obi­čajeno, nešto što nije uo­bi­ča­­jena praksa među trgovcima, oni to ne mo­gu raditi bez izričite dozvole rabbu ‘l-mala.

 

Podjela dobiti

Da bi mudareba bila valjana, nužno je da se strane do­go­­­vore od sa­mog početka oko konačnog udjela svakog od njih u ostvarenoj do­bi­ti. Šerijat ne sugerira nikakav određeni omjer i on je ostavljen njima na dogovor. Oni do­bit mogu podijeliti po pola, ali mogu odrediti i raz­li­či­te udjele za rabbu ‘l-mala i mudariba. Međutim, ne mogu odrediti fiks­nu svotu dobiti za neku od strana, ni­ti mogu odrediti udio bilo ko­je strane u omjeru koji je ve­zan za kapital. Naprimjer, ako je kapital € 100.000 ne mo­gu se dogovoriti da € 10.000 iz dobiti bude udio mu­da­­ri­ba, niti mogu reći da će 20% kapitala biti dato rabbu ‘l-malu. Međutim, oni se mogu dogovoriti da će 40% ost­varene dobiti pripasti mudaribu a 60% rabbu ‘l-malu i obratno.

Također je dozvoljeno dogovoriti različite omjere u raz­­ličitim si­tu­acijama. Naprimjer, rabbu ‘l-mal može ka­zati mu­daribu: “Ako budeš tr­govao pšenicom, imat ćeš 50% do­biti, a ako budeš trgovao braš­nom, imat ćeš 33% do­biti.” Isto tako, on mu može kazati: “Ako bu­deš radio biz­nis u svom gradu, dobit ćeš 30% dobiti, a ako ga bu­deš ra­dio u drugom gradu, imat ćeš 50% do­biti.”[3]

Pored udjela u dobiti, dogovorenog na prethodni na­čin, mudarib ne može tražiti periodičnu platu ili na­k­na­du ili taksu za posao koji obav­lja za mudarebu.[4]

Svi se islamski pravnici slažu oko ovoga. Imam Ah­med, međutim, pra­vi izuzetak i dozvoljava mudaribu sa­mo da se hrani na račun mu­da­re­be.[5]

Hanefijski pravnici ograničavaju ovo pravo mu­da­ri­ba samo na si­tu­a­­ciju kada je na poslovnom putovanju iz­van svoga grada. U tom slu­ča­ju on može tražiti nadoknadu za svoje lične troškove, troškove smješ­taja, hrane itd., ali nema pravo ni na kakve dnevnice i nadoknade kada je u svom gradu.[6]

Ako posao zabilježi gubitak u nekim transakcijama, a dobitak u dru­gim, dobit će prvo biti upotrijebljena za izmirenje gubitaka, a onda će ostatak, ako ga bude, biti podijeljen između strana u dogovorenom om­jeru.[7]

 

Prestanak mudarebe

Ugovor o mudarebi može biti okončan u svako doba od bilo koje stra­ne. Jedini uvjet je obavještavanje druge stra­ne. Ako je sav kapital mudarebe u gotovini u tre­nut­ku okon­čanja, i ako je ostvarena od­re­đe­na dobit iznad ka­pi­ta­la, ona će biti podijeljena između strana prema dogovo­renom omjeru. Međutim, ako kapital mudarebe ni­je u go­­to­vi­ni, mudaribu će se dati šansa da ga proda i lik­vidira, ka­ko bi se mogla utvrditi stvarna dobit.[8]

Postoji razlika u mišljenju između muslimanskih prav­nika oko to­ga da li ugovor o mudarebi može biti sklop­ljen na određeno vrijeme, na­kon čega automatski pres­taje važiti. Hanefijski i hanbelijski pravnici su miš­lje­nja da mudareba može biti ograničena na određeno vri­jeme, kao naprimjer, na godinu ili šest mjeseci, na­kon kojeg se mudareba okon­čava bez najave. S druge stra­ne, šafijska i malikijska škola prava smat­raju da mu­da­reba ne može biti ograničena na određeno vrijeme.[9]

Međutim, ova razlika u mišljenju se odnosi samo na mak­simalnu vre­mensku granicu mudarebe. Mogu li, me­đu­tim, strane postaviti donju vremensku granicu prije ko­je mudareba ne može biti okončana? Nema jasnog odgovora na ovo pitanje u djelima islamskog prava, ali iz go­re navedenih generalnih principa čini se da takva gra­nica ne može biti pos­tav­ljena, i da je svaka strana slo­bod­na okončati ugovor kada želi.

Ova neograničena moć strana da okončaju mu­da­re­bu po želji,mo­že stvoriti određene probleme u kon­teks­tu današnjih okolnosti jer ve­ćina komercijalnih pre­du­zeća danas trebaju određeno vrijeme da bi do­nijela do­bit. Ona također zahtijevaju stalni i složen napor. Pre­ma to­me, za projekat može biti pogubno ako rabbu ‘l-mal ras­kine mu­da­re­bu na samom početku posla. To po­sebno mo­že skupo koštati mu­da­ri­ba koji neće zaraditi niš­ta upr­kos svim njegovim naporima da posao us­pije. Za­to nam se čini da dogovor strana, kada sklapaju ugo­vor o mu­da­re­bi, da ga nijedna od njih neće raskinuti to­kom od­re­đe­nog pe­ri­o­da, osim u određenim uvjetima, ne krši nijedan prin­cip Šerijata, po­seb­no ne u svjetlu poz­natog hadisa ko­ji smo već citirali, a koji kaže: “Svi uv­jeti oko kojih se mus­limani dogovore su valjani, osim onog uv­je­ta koji doz­voljava zabranjeno ili zabranjuje doz­voljeno.”

 

Fusnote:

[1] Međutim, neki pravnici su mišljenja da svako prirodno povećanje ka­pitala može bi­ti uzeto kao dobit koja se dijeli između rabbu ‘l-mala i mu­dariba. Naprimjer, ako je ka­pital bio u ovcama od kojih neke ojanje ja­njad, ta janjad će se uzimati kao dobit i bit će podijeljena između stranaka u mudarebi prema dogovorenom omjeru. Vidi En-Nevevi, Rev­datu ‘t-talibin, 5: 125. Ovo je, međutim, mišljenje manjine.

[2] Vidi Ibn Qudame, El-Mugni, 5: 145.

[3] Bedai'u ‘s-sanai’, 6: 99.

[4] Es-Serakhsi, El-Mebsut, 22: 149-50.

[5] Ibn Qudame, El-Mugni, 5: 186.

[6] El-Kasani, Bedai'u ‘s-sanai’, 6: 109.

[7] Ibn Qudame, 5: 168.

[8] El-Kasani, Bedai'u ‘s-sanai’, 6: 109.

[9] Isto, 6: 99. Vidi i Ibn Qudame, 5: 185-86.

 

 

Odlomak iz knjige: ‘Uvod u islamske finansije’

Autor: Muhammad Taqi Usmani

Preveli: Ahmet Alibašić i Amel Kovačević

Redaktor: dr Enes Ljevaković

Izdavač: Udruženje Selsebil (članica AKOS-a) Živinice 2003. Str. 224

 

Akos.ba

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top