Upoznajte jednog od osnivača Mladih muslimana Esada Karađozovića
“Islam je riješio sve probleme.Islam nije samo religija to je sistem života.”
Esad Karađozović je rođen 28. novembra 1918. godine u Sarajevu. Sin je Adema i Šerife. Pripadao je vrlo uglednoj i jako pobožnoj porodici koje su krasile islamske vrijednosti. Esadov djed Murtez ef. Karađozević je bio drugi po redu muftija crnogorskih muslimana. Po završetku osnovne škole, jednu godinu pohađa Gazi Husrev-begovu medresu, a tokom druge godine prelazi u Prvu mušku realnu gimnaziju, gdje maturira 1939. godine. Najbolji gimnazijski drugovi su mu bili Asaf Serdarević, Emin Granov, Husref Bašagić i Avdo Sidran. Svi su bili odlični učenici i uvjek su nosili fes na glavi.
Na jesen 1939 godine, odlazi ova družina u Beograd. Esad upisuje studije medicine. Kada je izbio rat, vraća se u Sarejevo u proljeće 1941. godine. Posljednji zabiljažen datum u njegovom indeksu je 8.8..1944. Tokom studija se oženio kolegicom, ali on već nakon petnaest dana biva mobilisan i odlazi na Romaniju, u Sokolac. U Sokocu služi kao vojni liječnik pri sanitetskoj službi domobranske vojske. Tu je obolio od trbušnog tifusa, pa je upućen u Sarajevo na liječenje. Pred kraj rata se nastoji povući iz zone koje kontroliše komunistička vojska, pa se u sklopu saniteta pokušava prebaciti u inostranstvo.
Esadov lik i ahlak: Esada su krasile najljepše osobine. Plemenitost njegovog karaktera, lijepi islamski odgoj. Bio je milostiv prema starjima, nemoćnim i bolesnima, povjerljiv i principijelan. Za porodicu je bio jako vezan, a noručito je bio blizak sa majkom i sestrama. Od oca je nasljedio energičnost. Volio je sport s željom da bude lijepo razvijen i u dobroj fizičkoj kondiciji. Imao je izgrađen lijep osjećaj za humor, a uz to je zano lijepo govoriti, čime je plijenio osjećaj slušalaca. Bio je široko obrazovan i težio što dubljem i širem saznanju iz svih naučnih oblasti, a poseban interes je pokazivao za religijsku tradiciju. Želio je da ima saznanje o svim religijama. Dok je bio u vojsci, stalno je nosio gramatiku arapskog jezika i čitao je. Smatrao je da je malo jedan fakultet završiti, navodeći primjer katoličkih svećenika, koji su pored teološkog završavali i svjetovne fakultete da bi se što bolje mogli boriti za svoju ideju. Bio je privržen svom narodu i svojoj vjeri. Njegovo duhovno i nacionalno osvjesćenje u maldalačkim godinama bile su iznenađujuće i za njegove najbliže.
Esadovo zalaganje za islam i osnivanje pokreta MM: U toku drugog svjetskog rata, u MKD” Trezvenost” u Sarajevu okuplja se mladomuslimanska omladina. Tu je počela da se ispisuje jedna od njasvjetlijh stranica bošnjačke tradicije. U životnoj dobi koju krase najuzvišenji mladalački ideali, nekoliko islamski orijentiranih mladića, duhovno probuđenih i nacionalno osviješćenih zaživljava ideja bošnjačkog mladomuslimanskog pokreta.To su bili unaprijed pomenuti mladići. Esadu i njegovim kolegama, priključuju se i drugi entuzijasti, pa se tako krug širio. Pokretačka snaga MM-pripadnika izvirala je u definiciji islama, koju je Esad posebno podcrtavao i naglašavao, a to je: “Islam je riješio sve probleme. Islam nije samo religija to je sistem života.”
Esad je isto tako govorio: “Mi treba da budemo na ispomoći muhadžirima. Ali, nemojte misliti da je to naš samo trenutni zadatak, te da se u tome utopimo. Naš cilj je dalekosežnji i ambiciozniji.”
Esad je bio nepokolebljiv u svojim uvjerenjima i neumorno se zalagao za ostvarenje zacrtanih programskih ciljeva i unaprijed rada organizacije. Još dok je Esad bio na studijima komunistički orijentisani studenti su mu prijetili: “Ako mi dođemo na vlast, mi ćemo tebe na komadiće.” To je bio razlog da Esad nije htio da bude u Sarajevu kada u njega uđu partizani. Esad je pomno pratio rad svakog pripadnika Mladih Muslimana.Uvijek je iznalazio razne načine da zainteresira mlade da što više rade na vlastitom ideološkom izgrađivanju i kroz razne aktivnosti snaže pokret MM. Za izgradnju mladih najviše predavanja je pripremao upravo Esad. Posebno je insistirao na druženjima pod okriljem islamskih vrijednosti. Ne treba zaboraviti da oni nije dozvoljavao ni rukovanje mladića sa djevojkama.Nastojao je da se i po odjeći razlikujemo od ostalih.Tako je uporno nosio fes na glavi, čak i kada je bio na studiji u Beogradu, u čemu su ga slijedili i drugi MM-studenti. Pored najrazličitijih aktivnosti u pomaganju muhadžirima (izbavljenim iz četničkog okruženja, smještaj i zbrinjavanje pristiglih u Sarajevo, te ispomoć onima koji se vraćaju u područja odakle su protjerani od četničkog noža), forsirana su druženja u Udruženjima ilmije “El Hidaje” i Udruženjima zanatlija “Hurijet” Za sve ove vidiove okupljanja, Esad je bio glavni inicijator i inspirator.I sve su imale veoma pozitivne odjeke. Esad je bio legendaran i ostat će u historiji Bošnjaka nezaboravan. Kazali smo na početku da je se Esad pred kraj rata povukao iz zone koju kontrolišu komunisti, pa se u sklopu saniteta pokušava prebaciti u inostranstvo. Esadov bolničar, neki Mandić, pričao je kasnije njegovoj rodbini da su zajedno došli do Murske Sobote u Sloveniji, blizu granice. Kada je Mandić prešao neki most, taj most je srušen avionskim napadom.To je Mandića odvojlo od Esada i ne zna za njegovu dalju sudbinu. Kasnije su kolale priče da se Esad nalazi u Egiptu i da se tamo bavi mladomuslimanskim aktivnostima, ali se nije javljao. Pored napisa o njemu, između ostalih i ovog, mladima će svraćati pozornost naziv ulice u Sarajevu, koja se ranije zvala Fuada Midžića, a sada jedan dio razgranate ulice nosi naziv Ulica Esada Karađozovića. I na kraju treba spomenuti Esadovu “Koračnicu” koja se recituje na svakom svečanom skupu MM, ali bi nju trebali da nauče i što češće recituju svi naši mladi:
“Evo smo došli Mladi Muslimani,
Nek’ se sad znade po svoj zemlji toj,
Nećemo trpjeti slabosti ni straha,
Mi ćemo skršiti dušmanina svog.
Zbijeni čvrsto naprijed idemo,
Nošeni snagom islama svog,
Jeka koraka naših se čuje,
Zeleni se bajrak nad nama vije.
Allahu ekber svuda se čuje,
Mladež se budi iz mrtvila svog,
Islam će biti što je nekad bio,
Mladi će mjesec opet zasjati.
Esad Karađozović rahmtetullahi alejhi!
Za Akos.ba priredio: Aziz Redžić
Izvor: “Trinaest Mladomuslimanskih šehida”, autora Ismeta Kasumagića
