Umro je tokom puta na hadždž, pa mu Allah, dž.š., oprostio sve grijehe
Jedan bogataš je krenuo na hadždž Dobro se je pripremio za dugački put i taman je naumio zaputiti se, kad ga jedan siromah upita da li bi mogao krenuti s njim i služiti ga. Bogataš mu odobri i tako se otisnuše na put. Tokom putovanja, zaustaviše se kod šatora jednog beduina. Beduin bijaše velikodušan domaćin, bogato je uslužio goste i učinio da se osjećaju kao kod kuće. Dvojica putnika tu provedoše noć.
Ujutro, bogataš primijeti da je siromah tokom noći preselio na ahiret. Zamolio je beduina da mu pomogne oko gasuljenja i dženaze siromaha. Prije samog ukopa, bogataš zamoli zatraži od beduina da on klanja dženaze-namaz. Ovaj to odbi, rekavši da nije znao kako da čini dovu.
Bogataš je stoga predvodio dženazu, pokopali su siromaha i potom se rastali. Nakon odlaska, bogataš je usnio san u kojem mu je rečeno da je Allah, dž.š., oprostio siromahove grijehe zbog dove koju je učio beduin. „Pa rekao mi je da ne zna dženazetsku dovu. Šta je onda mogao učiti?“,
bio je radoznao bogataš, pa se je vratio kod beduina i ispričao mu svoj san.
Beduin mu reče da je proučio slijedeću dovu, svojim riječima moleći Allaha, dž.š., da se smiluje rahmetliji: „O Allahu, ovaj čovjek je bio moj gost i ja sam bio velikodušan prema njemu. Sada je on Tvoj gost, Gospodaru, pa te molim da prema njemu budeš velikodušan.“
Nije to bila velika niti rječita dova, ali je ona primljena zbog iskrenosti onoga ko je dovio. Slično primjeru beduina koji se ustručavao doviti, tako smo i mi često neodlučni da dovimo našem Gospodaru jer nismo sigurni šta bismo tačno rekli.
Ljudi znaju od dove odustati jer je ne znaju proučiti na arapskom, niti je znaju napamet, misleći da je arapski jezik ključ za primanje molbe.Međutim, uslišenje dove ne zavisi od toga da li će se ona proučiti na arapskom ili drugom jeziku, već od naše iskrenosti, prisutnosti srca tokom dove, činjenja dobrih djela i pokornosti Stvoritelju u svim prilikama.
Upamtimo: Allah, dž.š., razumije dovu izgovorenu na svakom jeziku i u svakom trenutku, pa čak zna naše potrebe i želje, i kad ništa ne izgovorimo. Ako želimo da nam Allah, dž.š., usliša dove, potrebno je da ga iskreno i svim srcem zamolimo, pa i suzu pustimo, i da ne gubimo nadu ako se rezultati dove odmah ne vide.
Za Akos.ba pripremio: Nedim Botić
Akos.ba
