U Centru za kulturu Dobrinja održano književno veče posvećeno Aliji Isakoviću

Podjelite ovaj post sa prijateljima...Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someonePrint this page

U Centru za kulturu Dobrinja – „Vila Hadžihalilovića“ sinoć je održano književno veče posvećeno Aliji Isakoviću, jednom od najznačajnijih bh. pisaca druge polovine 20. vijeka.

Književno veče organizirano je u povodu 20. godišnjice smrti i 85 godina od rođenja ovog istaknutog bh. pisca, u okviru tradicionalne kulturne manifestacije „Novogradski dani 2017“, a u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”.

Alija Isaković jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih dramatičara, pisca, leksikografa i historičara jezika i književnosti. Utemeljitelj je moderne bosanske jezičke kulture. Jedan je od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca. Rođen je u Stocu 1932. godine, a preminuo u Sarajevu 1997. godine.

O liku i djelu Alije Isakovića govorili su: prof. dr. Emina Kečo-Isaković, književnici Ivan Kordić i Hadžem Hajdarević, dr. Jasmin Hodžić – Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu, te dr. Nehrudin Rebihić – Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

Ovom prilikom odali su veliki pijetet i veliku zahvalnost za sve ono što je ovaj književnik ostavio iza sebe.

Prvi roman “Sunce o desno rame” objavio je 1963. godine u Novom Sadu. Nakon uspjeha prvog romana i sve veće popularnosti u književnosti, Isaković studira i završava književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Potom se zapošljava na Televiziji Sarajevo kao urednik u kulturnoj redakciji. Radi uspješne reportaže i nagrađivan je na festivalima televizijskog stvaralaštva u bivšoj Jugoslaviji.

Uređivao je časopis za književnost “Život” koji postaje jedan od najznačajnijih časopisa za književnost u Jugoslaviji, a istovremeno obavljao posao sekretara Udruženja književnika BiH. Bio je direktor Narodnog pozorišta u periodu agresije na BiH. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 1976. godine.

Objavio je više antologija, među kojima je, zasigurno, najčuvenija antologija muslimanske književnosti “Biserje” 1972. godine, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“ 1973., zbirku radova „Hasanaginica” 774-1974“, anegdote „Nasrudina-hodže“ 1984., te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „Behar“ 1900-1911.godine.

U zbirci Hasanaginica skupio je cijelu jednu komparativnu zbirku tekstova napisanih diljem svijeta u povodu znamenite bošnjačke balade, a u antologiji „Hodoljublje prezentirao je putopisne literature o našoj zemlji, jer je po prirodi i sam bio znatiželjan putnik i oštrovid putopisac. Uz to, objavio je svojevrsnu antologiju tekstova pod naslovom O nacionaliziranju Muslimana, u kojoj se pokazuje cijelo stoljeće jednog fenomena osporavanja i preživljavanja, odricanja i opstajanja.

Autor je prvog Rječnika bosanskog jezika (1992.) izdatog kao prva knjiga u opkoljenom Sarajevu u štampariji Oslobođenja koja je gorjela i štampala Rječnik Alije Isakovića.

Početkom agresije na našu zemlju 1992. godine, dok je gledao kako njegove antologije doslovno nestaju u plamenu, Alija Isaković počeo je pisati svoju posljednju antologiju – antologiju zla. Ovaj dnevnik o pokušaju destrukcije Bosne autor započinje riječima: “Možda će ostati zapisano da je danas počela agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali počela je davno, davno.”

Akos.ba