Islamske teme

Trebaju li nam vazovi na kaburima: “Dragi moji muslimani i ostale profesije…”

Držanje govora o umrloj osobi i to od starne imama ili viših zvaničnika IZ-e postalo je sastavni dio dženaze. Ideja za govore na dženazama potekla je od rahmetli Hus eina ef. Đoze i to sedamdesetih godina prošlog vijeka.U to vrijeme, Husejn ef. bio je naj viši autoritet za šerijatska pitanja na Balkanu pa i šire.

 

 

Piše: Mustafa Sušić

Njegova namjera bila je, da se tom prilikom prisutnim džematlijama, prenese koja poruka vjere jer veliki broj džematlija samo su na dženazama bili u prilici da tu poruku čuju. Nažalost, njegova plemenita ideja nije dala željeni rezultat jer se to shavtilo suviše formalno. Oni koji su trebali da tu poruku prenesu nisu bili voljni da se dobro pripreme za daj istup pred javnošću, tako što će, sa što manje izgovorenih riječi biti u stanju da kažu što više. Ti govori često su prerastali u tirade koje je bilo mučno slušati. Tako je zapamćeno da je jedan govornik počeo svoje izlaganje ovim riječima: dragi moji muslimani i ostale profesije…

Danas nema nikakve praktične potrebe da se, uz dženazu drže govori jer se o vjeri govori na mnogo načina i to vrlo često. Sa islamskog stanovišta, zar bilo kojem muslmanu, nije dovoljno ono što je predviđeno da se prouči povodom njegove smrti kao i onaj upit o halalu? Ima li osnova u islamskom učenju da se čin dženaze uljepšava bilo čime što nije obuhvaćeno propisima o dženazi. Ako neko takve podatke ima, neka ih objelodani.

Takođe mi nije poznato da je umrlo lice prije svoje smti, tražilo da mu se drži govor. Pa onda odkud to? Čini se da su govori na dženazi, jedino potreba samih govornika kako bi se oni sami tu promoviraju i ništa više. Umrla osoba je samo povod toj nesretnoj promociji.

preporod.com

Povezani članci

Back to top button