Svi problemi koje imate ostaju u dolini

Čak šezdeset planina u Bosni i Hercegovini ima vrhove iznad 1.500 metara nadmorkse visine. To je još jedan podatak koji govori kakve sve ljepote kriju bosanskohercegovačke planine. Stoga i ne treba da čudi kada slušate nekog planinara s kojim oduševljenjem priča o svojim iskustvima na planinama. Jedna od njih je sigurno i Irma Ramić, tridesetogodišnja Tuzlanka, specijalizantica kardiologije sa adresom u Sarajevu. Iako se planinarenjem bavi četiri godine otkriva da su je zapravo planine fasicinirale od ranog djetinjstva.

„Još dok sam bila mala fascinirale su me planine, šume, vrhovi i boje. Ako bi vidjela neku spilju razmišljala sam o medi koji tu živi i hrani svoju porodicu. Jednostavno sve mi je bilo tako živopisno i intrigiralo je dijete u meni. Čini se da je tako i danas. Osim dijela s medom. Sad nemam želju da se sretnemo“, govori sa osmijehom Irma.

Uvijek je bila aktivna. Folklor je počela trenirati s nepunih 6 godina. Nakon toga savladala je osnove košarke i plivanja, ali se opredijelila za karate te je trenirala sve do srednje škole. Nakon povrede leđa prestala je trenirati karate, ali ju je taj borilački duh i dalje pratio pa se okušala i u kick boksu.

„S obavezama u školi i kasnije na fakultetu folklor je bio i ostao moj ‘bijeg’ od obaveza, pa je ta ljubav trajala 20 godina. Sticajem okolnosti i preseljenja u drugi grad još nisam odlučila nastaviti trenirati, ali uskoro ću i to. Paralelno s tim bila sam aktivna i u nevladinom sektoru kao učesnik i kao voditelj projekata pa sad tačno razmisljam: ‘Otkud ti snaga?’“, govori Irma.

Prepreke sami sebi

Za planinarenje i ljubav koju dobija time kaže da je začarani krug. Jednom kad uđete, govori, taj osjećaj zadovoljstva vas jednostavno pokreće naprijed. Brže, više, bolje – baš kao ona sportska emisija na TV TK dok smo bili djeca. Ali valja priznati, teško je započeti“, priča Irma.

U svom bavljenju planinarenjem ima podršku porodice i prijatelja, a ističe da smo mi sami sebi najveća prepreka. Prisjeća se da su komentari u početku bili ‘odmori, kakva planina, prenaporan ti je tempo’, ali su vremenom shvatili koliko je to ispunjava. Sad su u fazonu, govori Irma, ako „nalete“ na neku sportsku opremu, šalju slike i pitaju treba li mi.

„Prvo i osnovno, prepreka si uvijek ti, sam sebi. I ono mrsko mi je danas, sutra ću i od ponedjeljka. Puno nam ponedjeljka prolazi i to je realnost. Planinarenje je opet malo specifičnije, ekipa, oprema, vrijeme. Neke stvari koje trebaš pripremiti prije nego što si i krenuo“, govori Irma o poteškoćama.

Slaže se da u početku za planinarenje treba izdvojiti novca, ali ne kupujete baš sve odjednom, a vremenom se ta oprema skuplja. Nema neke određene rituale i rutine. Ali svaki dan nosi novi izazov, a na kraju idete u svoju mirnu luku. A to joj je važno.

„Trenutno su me poslovne obaveze zaokupile, a biciklo su mi ukrali (smijeh), a to mi je bila najdraža rutina, vožnja biciklom poslije posla. Sad to kompenzujem s nekim kardio treningom ili pilatesom, ovisno kako sam raspoložena“, ističe Irma.

Ljepote bh. planina

Mnogi iskusni planinari će potvrditi posebnu ljepotu bosanskohercegovačkih planina, a osjećaje koje doživite na njima rijetko se kad riječima mogu opisati. I junakinja naše priče govori isto. Glavni paradoks je fizički umor, kaže Irma, ali psihički odmor. Svi problemi koje imate čini se da ostanu u dolini. Samo ste vi i uspon ispred vas. I jedno po jedno brdašce i stijena.

„A na vrhu osvijestite sav mir i spokoj. I svaki udah je nekako poseban. I osjetite sve, i povjetarac i svaku zraku sunca. Ali planina nije samo lijep i sunčan dan. Planina je i kiša i vjetar tako jak da vas obara s nogu. Planina su i ljudi, vaši saputnici s kojima ćete dijeliti fildžan kafe i pokoji keks, ali i isti ti ljudi koji će vas čupati kad zapnete u klekovinu. Planina je put koji te nauči da cijeniš i dobro i loše. I da učiš na greškama. Cipele su mogle biti bolje, jakna malo deblja. I opet se upustiš u nove putešestvije. Da učiš o sebi, da rasteš. E pa nek je vedro!“, kaže Irma.

Piše: Alem Dedić

Ovaj medijski sadržaj je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost autora i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a. 

Akos.ba