Stvorenje koje nosi jezgro srca

O nefsu (o moja nagonska dušo)! Mnogo puta rekli smo to da je čovjek plod stabla stvaranja, i kao plod, on je najudaljeniji od sjemenke, najsadržajniji po svojstvima cjeline i ima sveobuhvatan pogled na sve, odnosno sadrži gledište jedinstva svega. Jer, on je stvorenje koje nosi jezgro srca, a licem okrenut je prema mnoštvu stvorenja, prema prolaznosti i prema dunjaluku.

Međutim, pobožnost, a koja je vezivna tačka na sredini između polazišta i krajnosti, okreće lice čovjekovo s prolaznosti na vječnost, sa stvorenja na Stvoritelja, s mnoštva na jednoću, kao i s krajnosti na polazište.

Ukoliko bi jedan dragocjeni plod koji posjeduje svijest i koji uskoro treba proizvesti sjemenje ostao zadivljen sam sobom, pogledavši na živa bića niža od sebe, dakle, ukoliko bi se taj plod bacio ili ukoliko bi iz nemarnosti pao u njihove ruke, bez sumnje smrvio bi se i iščeznuo bi u njihovim rukama, te bi propao kao bilo koji drugi obični plod.

Međutim, ukoliko bi taj svjesni plod pronašao svoje uporište i uspio shvatiti to da će s gledišta jedinstva tog stabla kojeg skriva u svojem biću biti sredstvo održanja tog stabla, kao i sredstvo ispoljavanja i trajnosti njegove istine, onda bi i jedna sjemenka iz tog jednog ploda poprimila neprolaznu univerzalnost u sklopu trajnog i neprolaznog življenja.

Dakle, čovjek koji tumara kroz mnoštvo stvorenja i gubi se u svemiru, i kojem je ovaj svijet oduzeo razum i zaveo ga kroz osmijeh prolaznih stvari, te im se čovjek bacio u naručje, bez sumnje je na očiglednom gubitku. Jer, on zapada u zabludu, prolaznost i ništavnost, odnosno, on u izvjesnom smislu sam sebe osuđuje na smrt.

Međutim, ukoliko taj čovjek podigne glavu i budnim srcem posluša imanske pouke s jezika Kur’ana te ukoliko se posveti jednoći Allaha dž.š., onda se miradžom pobožnosti može uzdignuti do trona savršenstva i kreposti, te postati vječni čovjek.

O nefsu moj! Budući da je stvarnost takva, a ti pripadaš Ibrahimovom pravcu, reci, onda, poput Ibrahima, a.s.

“Ne volim one što zalaze”, i okreni se Neprolaznom Voljenom Allahu dž.š., te zaplači kao i ja.

Iz knjige “Riječi” – Bediuzzaman Said Nursi

Akos.ba