Čovjek je društveno biće. Čovjek je vezan za čovjeka, upućen na čovjeka. Suradnja među ljudima čini život lakšim i ispunjenijim mogućnostima. Ti i tvoj drug, i svi mi bez izuzetka, osjećamo potrebu da imamo nekog bliskog, na koga se možemo osloniti, kome se možemo povjeriti, nekoga ko će nas razumjeti. Bez prijatelja, bez druga smo usamljeni, izgubljeni.
Odatle rezultira činjenica da psihijatri i psiholozi podstiču ljude na traženje prijatelja i razbijanje osame. Taj podsticaj je pravi lijek da se izbjegnu ili ublaže duševna oboljenja.
Naša ljudska težnja za prijateljstvom izvire iz dubina naših emocija, naše duše i srca. U nama postoji unutarnji suosjećaj prema bratu čovjeku, ma gdje se on nalazio i ma kojoj naciji ili rasi pripadao. To je istinski, pravi osjećaj, nastao sa našom dušom, jasni odsjaj Allahove dobrote prema čovjeku. I zato sve ono što je dobro, plemenito i časno pronosi duh prijateljstva među istinskim i dobrim ljudima kao jedno od najdragocjenijih bogatstava ovoga svijeta.
Poznato je da je mladost najpogodnije doba za stvaranje prijateljstva, koje, ako je zasnovano na istinskim, plemenitim osjećajima može trajati kroz sve životne kušnje i nezgode. Mladost kroz prijateljstvo pospješuje duševno sazrijevanje i nadvladava samoljubivi egoizam. Odgajajući ga u sebi mladi ljudi razvijaju najplemenitije osobine i međusobno se daruju najljepšim vrlinama. Zajednički podižu svoje duhovne kvalitete na nivo daleko veći nego što bi to pojedinac sam mogao postići. Uzajamna solidarnost, darežljivost i nesebičnost, te prekrasne odlike prijateljstva podižu vrlo visoko vrijednosti ljudske ličnosti. Prijatelj u prijatelju otkriva bogatstva koja možda ovaj sam teško da bi mogao otkriti. Zajedički upoznaju darove Božije koje je Allah, dž.š., raskošno podario ljudskom rodu.
I zato treba tražiti prijatelja u pravom čovjeku, dobrom čovjeku. To je ozbiljan poduhvat u životu. Sigurno je da ljudi utječu jedni na druge. Drevna je mudrost: S kim si onakav si! Od izbora prijatelja često ovisi čitav životni put. Dobri i čestiti ljudi mogu mnogo da pomognu, a loši i zli da odmognu.
Allah, dž.š., rekao je:
„Neznalica se kloni…“
(Kur’an, 7:199)
Mudri Sari Abdullah je zapisao:
„Ma koliko da ti je srce pocrnjelo, ma koliko da si lišen odgoja, ako se počneš družiti sa pametnim i odgojenim čovjekom, ti ćeš, sa Božijom pomoći, naći sreću i spas i doći do najvećih visina.“
„Hrana duši su savjeti i mudrosti. Njih ne možemo dobiti od običnih ljudi, koji i sami očekuju da im neko pruži ruku i da ih povede. Duhovnu hranu treba tražiti od visoko odgojenih ljudi, duhovnih velikana, pristajati za njima i slušati njihove upute.“
Poslušaj ovu priču:
„Oče“, reče jednoga dana sin, „želio bih posjetiti našeg susjeda.“ „Ali on nije dobar čovjek, sinko“, reče otac. „Bolje da se kloniš tog društva, ali ako hoćeš, ti idi.“ Put do susjeda bio je blatnjav. Kiša je lila. Sin se uskoro vrati sav pokisao i isprljan.
„Oče, pogledaj, sve mi je odijelo upropašteno. Bilo je mnogo blata. Šta da radim?“
„Sada više ništa. Ali, eto ti pouke. Kada ideš blatnjavim putem ne možeš oststi čist. A kada ideš u loše društvo, ne možeš naučiti ništa dobro, samo hrđavo. Ovo, molim te, nikada ne zaboravi“, pouči ga otac.
Evo nekoliko misli islamske mudrosti:
– Ko izbjegava loše, hrđave ljude ostaje u sigurnosti.
– Za prijatelja je potrebno izabrati čovjeka radina, pobožna i zdrave prirode, a čuvati se lijenčine, besposličara, brbljivca, pokvarenjaka i smutljivca.
– Ne pitaj o čovjeku, nego mu pogledaj prijatelja.
– Prijatelj prijatelja slijedi. Ako je zao, brzo ga napusti! A ako je dobar, druži se sa njim – bićeš upućen!
Perzijska narodna poslovica kaže:
„Zao čovjek je opasniji od zmije,
Tako mi Allaha, utočište svega,
zato što te vodi u Džehennem,
a dobar prijatelj te vodi u Džennet.“
Zato će se pametan čovjek uvijek kloniti lošeg društva, a tražiti dobro. Uvijek će provjeriti dušu čovjeka kojeg odabire za druga. Davno je rečena mudrost: „Cvijet lale je lijep, ali mu je sjeme crno. Tako isto izgledaju hrđavi ljudi, čija je spoljašnost uglađena i privlačna, ali im je srce crno i narav odvratna.“
Veliki ljudi su izrastali uz velike ljude. Duh je hranio duh. I zato su veliki karakteri stvarali iskrena i duboka prijateljstva sa dobrim ljudima koji su bili dostojni takvog prijateljstva. Sjetimo se Sokrata i njegove velike duhovne bliskosti sa njegovim učenicima. Stalno su bili uz njega, pa i na smrtnom času, kada je morao ispiti čašu otrova.
Dirljiv je bio osjećajan odnos Isaa, a.s., sa njegovim učenicima. Vjera u boga i ljubav prema Isau, a.s., nadahnjivali su ih na najveće podvige. Ostavili su sve i pošli za njim, za njegovom naukom. Nikakvi progoni, pa ni zvijeri u arenama ih ne zaustaviše na velikom putu.
Kao vanredan ljudski odnos zabilježeno je prijateljstvo Muhammeda, a.s., sa njegovim ashabima. Taj veliki, divni čovjek osvajao je ljude svojim velikim srcem. Svaka njegova riječ, svaki potez, stvarali su sve nova i nova prijateljstva. Ljudi tog doba bili su ponosni što ga mogu nazvati prijateljem. A duh tog prijateljstva nastavljen je i iza njegove smrti. Nastavlja se i danas. I svi oni mumini, koji dolaze, a nose u srcu islam, počašćeni su što smatraju Muhammeda, a.s., svojim najvećim prijateljem. On je umro, ali živi nauk koji on prenese i koji će trajati do konca svijeta.
Muhammed, s.a.v.s., svoje ashabe je jako volio i cijenio. Koliko samo topline ima u njegovom druženju sa časnim Ebu Bekrom, r.a., pravednim Omerom, r.a., hrabrim Bilalom, r.a., i mnogim drugim.
U jednom hadisu Resulullah, a.s., kaže za svoje ashabe: „Moji ashabi su kao zvijezde. Za kojim god pođete, uputiće vas na Pravi put.“
O prijateljstvu i poštovanju ashaba prema dragom Muhammedu, a.s., Usame ibni Šerik je pripovjedao: „Došao sam jednom prilikom Božijem poslaniku Muhammedu, a.s. Njegovi ashabi su se okupili oko njega, ali tako mirno i pristojno, kao da su im ptice na glavama.“
Izaslanik Kurejšija na Hudejbiji, 6. god. po Hidžri, bijaše Urve ibni Mesud. Po povratku u Mekku odnos muslimana prema Muhammedu, a.s., on je opisao slijedećim riječima:
„Kurejšije! Bio sam kod perzijskog, bizantskog i abesinskog vladara i vidio sam i njihovu moć, ali nisam nikada vidio vladara da mu se tolika počast odaje, kao što to čine Muhammedu njegovi drugovi.“
Preneseno je da je mudri Sulejman, a.s., rekao o prijateljstvu:
„Nemoj imati prijatelja, koji nisu dobri barem kao ti. Vjernost predstavlja osnovu. Prijatelji se međusobno odano upozoravaju i vješto ispravljaju.“
Hamid al-Kaffaf je govorio: „Kad Allah, dž.š., hoće da nekog kazni, on mu podari društvo loših ljudi, a liši ga spoznaje njihove prave vrijednosti.“
Mudar treba biti. Učiti se treba iz drevnih savjeta i pouka o snazi, ljepoti i putevima prijateljstva. Hiljade godina mudrosti govore, pozivaju na razum, na plemenitost, na dobro druženje, na bratstvo, na traženje čovjeka u čovjeku, na traženje pravog prijatelja. Svi putevi tim velikim težnjama vode zaista istinskoj sreći u životu. Idući njima, svijetliji postaje horizont savršenstva duše.
I zato, brate moj, sestro, vrijedan i dragocjen je trud uložen u traženje pravog prijatelja. Istinsko prijateljstvo donosi mir i sreću. Allah, dž.š., voli prijateljstvo dobrih i čestitih ljudi.
Autor: Munir Gavrankapetanović
Iz knjige: ”Snagom vjere do savršenstva duše”
Za Akos.ba priredio: Admir Iković
