”A zatim! Zaista je naiskreniji govor Božija knjiga,a najsigurnija veza je riječ takvaluka. Najbolje pokoljenje je millet Ibrahima alejhisselama, najbolji put je put Muhammeda alejhisselam, najčasniji govor je spominjanje Allaha Uzvišenog.

Najljepše kazivanje je sami Kur’an, najbolja stvar je imati čvrstu odluku. Najopasnije stvari za vjeru su novotarije. Najbolja uputa je od vjerovjesnika, najčasnija smrt je smrt šehida, najveće sljepilo je zabluda poslije upute, najbolja je nauka ona koja se koristi, vrijednost upute je u njenoj sljedbi, a najveće sljepilo je sljepilo srca. Gornja ruka je bolja od donje, malo djelo ali trajno, bolje je od velikog koje je kratkotrajno. Kajanje ne koristi pred smrt, kao što ne koristi ni isprika na Sudnjem danu. Ima ljudi koji na namaz dolaze pri kraju, a ima ih koji se Allaha sjećaju samo u nevolji. Najviše grešaka je od jezika koji laže.

 Najveće bogatstvo je bogatstvo duše, najbolja opskrba je bogobojaznost. Vrhunac mudrosti je strah od Allaha. Najbolje što se može imati u srcu je čvrsta vjera i eliminacija nevjerstva. Jadikovanje za umrlim je posao iz vremena džahilijeta. Krajnost su džehennemsko gorivo,  a pjesništvo je đavolski instrument. Alkohol je skup grijeh, a žene su šejtanski drugovi u zavođenju ljudi. Mladost je dio ludosti.  Najgora zarada je od kamate, a najgora hrana od imetka jetima. Sretan je onaj ko se na tuđim greškama uči, a nesretan je onaj ko se unesreći još u utrobi majke. Svako od vas ide svojim putem, a konac djelo krasi. Najgora kazivanja su ona  koja su izmišljena. Sve što će doći blizu je. Psovati vjernika je grijeh, a ubiti ga nevjerstvo. Jesti ljudsko meso je neposlušnost Bogu, a njegov imetak je haram, kao i njegova  krv. Ko proizvoljno o Allahu govori, govor mu je lažan. Ko od Allaha traži oprost, On će mu oprostiti. Ko se trudi da savlada srdžbu, Allah će ga nagraditi. Ko se strpi kada ga neko ponižava, Allah će mu povećati dostojanstvo. Ko želi ugled, Allah će mu dati. Ko iskaže strpljenje, Allah će mu dvostruko uzvratiti. A ko iskaže neposlušnost prema Allahu, On će ga kazniti. Moj Bože! Oprosti meni i mome ummetu, moj Bože! Oprosti meni i mome ummetu, moj Bože! Oprosti meni i mome ummetu, tražim oprost kod Allaha sebi i vama.” (1:438)

Porijeklo hadisa

Ovaj hadis prenosi Bejheki u djelu ”Delailun.nubvuvveh”, Ibn Asakir, Askeri, Dejlemi od Ukbe b. Amira. A Ibn Ebu Šejbe, Ebu Nuajm, Kadai od Ibn Mesuda u predaji koja se smatra mevkuf.

Povod nastanka

Na putu za Tebuk Poslanik je zaustavio kolonu da se odmore. Te su i zaspali, a Bilal je čuvao stražu. Poslanik mu je rekao kao da ih probudi kada bude vrijeme sabah namaza. Međutim, pošto su ljudi bili umorni svi su spavali pa i Bilal, tako da su se probudili, a sunce je bilo već izašlo. Kada se Poslanik probudio pitao je Bilala zašto ih nije probudio, a on je rekao: ”Desilo se  sa mnom ono što se desilo i vama’. Zatim su klanjali sabah namaz i tom prilikom je Alejhisselam izrekao ovaj hadis.

Biografija prenosioca

Prenosilac ovog hadisa je Ukbe b Amir b. Amr b Addi b.Ganem b.Refia b.El Djuheni Ebu Hummad ili Ebu Sead.

   On je sahabija, a hadis je prenosio od Poslanika Omera i dr. A  od njega Ebu Umame, Ibn Abbas i dr. Bio je dobar karia, dobar poznavalac ilmu-I-faraida i fikha. Bio je pjesnik i pisar objave. Učestvovao je u sakupljanju Kur’ana, čiji se primjerak nalazi i dan danas u Egiptu, pisan njegovom rukom. Umro je u vremenu hilafeta Muavije radijallahu anhu. (”Tehzibu’ t-tehzib”, 7-242)

Komentar

Hadis koji se nalazi pred nama sam sebe komentariše. Savjeti i poruke njemu sadržane uglavnom su jasne i nedvosmislene. Djelovi ovog hadisa nalaze se po brojnim hadiskim zbirkama i drugim kitabima. Teško je ovaj hadis naći kompletan u gornjem sastavu osim u onim djelovima koja su gore navedena. Neke riječi iz predmetnog hadisa ipak zahtjevaju kraće pojašnjenje, jer čitaoci ove knjige ipak nisu svi u prilici da samostalno zaključuju ili komentarišu Alejhisselamove riječi. Takve su sljedeće riječi: ”Krajnost su džehennemsko gorivo.”

Islamski put je put sredine, a ne krajnosti i ekstrema u bilo kojem pogledu. Krajnost treba sankcionisati i izbjegavati, a slijediti put kojim je išao Poslanik islama koji sigurno nije odobravao nastranost i ekstreme. Primjera ima napretek. Najpoznatiji je slučaj grupe ashaba koji su pobožnost shvatili u krajnostima, pa je jedan od njih rekao da neće jesti meso, drugi da neće spavati na postelji, već na pijesku, treći da se neće ženiti itd. Pa kada je Poslanik čuo za to rekao je: ”Čuo sam da neki govore tako i tako, tako mi Allaha ja sam bogobojazniji od svih vas a sve to radim, pa ko ne slijedi moj sunnet, nije moj”,  ili kako je to rekao Alejhisselam. Njegove riječi: ”Pjesništvo je đavolski instrument” ne odnose se na vjernike, jer se zna da je Poslanik nagrađivao dobre pjesnike. Njegove riječi: ”Jesti ljudsko meso je neposlušnost Bogu” misli se na ogovaranje i klevetu i špijuniranje koje Allah Uzvišeni poredi sa jedenjem mesa umrlog brata. (El-Hudžurat, 12)

Izvor: ”Povodi nastanka nekih hadisa”

Autor: Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba pripremila: Amila Dr.