U petak, 24.4.2015. godine, u džamiji u Lužanima je poslije akšam-namaza održano prigodno predavanje i predstavljanje nove knjige „Neka pobijedi dobra strana duše“ cijenjenog profesora Saudina Cokoje

 Biografija predavača

Saudin Cokoja je rođen 29.08.1979.  godine u Prozoru. Srednju školu, smjer mašinski tehničar, završava 1998. godine u Bugojnu. Nakon završene srednje škole, upisuje Islamsku pedagošku akademiju u Bihaću. Tokom studiranja na IPA-u, 1999. Godine odlazi na studij u grad Allahovog Poslanika, s.a.v.s., časnu Medinu. Studij na Islamskom univerzitetu, Fakultet dave i usulu-d-dina, Odsjek za akaid i historiju islama, uspješno završava 2006. Do sada je objavljivao tekstove u islamskom časopisu ‘El-Asr’, te islamskim internetim portalima, N-um i Akos. U januaru 2014. godine izdaje svoju prvu knjigu „Oživimo srca, oplemenimo duše“, koja je doživjela dva izdanja. Trenutno radi kao nastavnik islamske vjeronauke u OŠ „Gornji Vakuf“ u Gornjem Vakufu-Uskoplju, gdje i živi. Oženjen je i otac troje djece.

Osvrt na predavanje i promociju knjige

U uvodnom obraćanju, hafiz Ammar Bašić, imam džamije Lužani, je ukazao na razloge zbog kojih su se odlučili da u goste pozovu prof. Cokoju, između ostalog istakavši da je se on lično mnogo okoristio čitajući njegove pisane radove, te da svima preporučuje da se upoznaju s radom ovog vrijednog pregaoca na putu širenja radosti islamske poruke. 

Nakon obraćanja hafiza Bašića, publici se je obratio prof. Cokoja s izuzetno zanimljivim predavanjem na temu „Kako je Poslanik, s.a.v.s., sa drugima dijelio svoju radost?“ Želja predavača je bila da se nakon ovog druženja prisutni vrate kućama ispunjeni većom ljubavlju prema Poslaniku, s.a.v.s. Ono što je jedno od specifičnosti govorničkog stila prof. Cokoje jeste izuzetna emotivnost pri navođenju mnoštva primjera iz života Poslanika, s.a.v.s., i ashaba, uz ukazivanje na mnoge skrivene poruke i poruke. Upravo skretanje pažnje na ljudske i moralne kvalitet Poslanika, s.a.v.s., i njegovih drugova, u ljudima budi osjećaj bliskosti i razumijevanja. Prateći izlaganje, slušalac stekne utisak  da šeta ulicama Medini, prisustvujući lično događajima koje im predavač opisuje. Nije pretjerano reći da je predavanje bez daha ostavilo prisutne, koji su žudno iščekivali i divili se novim primjerima blagosti i ljubaznosti Poslanika, s.a.v.s.

Nakon završetka predavanja, održana je kratka promocija knjige „Neka pobijedi dobra strana duše“. Ovo je druga po redu knjige od dragog nam gosta. Prva knjiga je nosila naziv „Oživimo srca, oplemenimo duše“, a izdana je 2014. godine. Prof. Cokoja je inače veoma aktivan na internet-portalima s islamskim predznakom, gdje već godinama objavljuje zanimljive i poučne članke. Ponosni smo činjenicom da je saradnik vašeg i našeg portala Akos.ba.

Hafiz Ammar Bašić je prisutnima pohvalio novu knjigu, istakavši da je on mnogo okoristio s njom, te ju je koristio i u radu s djecom. Ne radi se o publikaciji uobičajenog sadržaja, već o zbirci poučnih i kratkih tekstova od kojih se čitalac može odmah okoristiti. Teme su veoma aktuelne i bliske, pogodne za sve uzraste i u njima može svako pronaći nešto za sebe.

Knjiga „Neka pobijedi dobra strana duše“ se sastoji od šest dijelova: Popravimo stanja u našim dušama, Životne priče, Osjeti Poslanikovu, s.a.v.s., milost, Naša djeca – naš emanet, O blagodatima Ramazana i Duhovni svijet i duhovne bolesti. Možemo reći da će čitaoci uživati družeći se s ovim hajirli djelom, oplemenjujući svoje duše i popravljajući svoj odnos prema Stvoritelju i drugim ljudima.

Rezime predavanja

Zbog mnogih koristi od predivnog predavanja prof. Cokoje u džematu Lužani, u  nastavku donosimo presjek njegovih najbitnijih poruka:

„Na početku bih želio da se zahvalim mom dragom bratu, hafizu Ammaru Bašiću, i džematskom odboru džamije Lužani na pozivu da ovdje održim predavanje i promociju svoje nove knjige.

Želja mi je da, nakon završetka večerašnjeg druženja, odete svojim kućama s jednim posebnim osjećajem, a to je osjećaj veće i jače ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Što više budete o njemu čitali, slušali, razmišljali, bit ćete bliži Allahu, dželle še’nuhu. Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s., je dio naše vjere. Iako ga nismo nikad upoznali, možemo o njemu čitati. A koliko čitamo o Poslaniku, alejhi-s-selam, to najbolje mi sami znamo.

Druženje s Poslanikom, s.a.v.s., je časnim ashabima povećavalo njihov iman, vjerovanje. Prenosi se da je Muhammed, a.s., često sijelio kod Ebu Bekra i Omera, ali to nisu bila sijela poput ovih današnjih. Oni su razgovarali o bitnim pitanjima za ummet. Kada bi Poslanik, a.s., krenuo kući, Ebu Bekr i Omer bi ga pratili do njegovih vrata jer im je bilo žćao da se rastanu od njega.

Sevban, r.a, oslobođeni rob Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je jednoga dana došao kod Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, potpuno blijed. Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, ga upita: “Sevbane, jesi li to bolestan?” Sevban reče: “Allahov Poslaniče, dobro sam i nisam bolestan, već te nisam vidio, a kada te ne vidim, mnogo mi nedostaješ. Ali, kada se sjetim Ahireta, bojim se da te neću vidjeti, pošto ćeš ti biti sa Allahovim poslanicima, alejhimus-selam, a ako ja uđem u Džennet, biću na stepenu nižem od tvoga, a ako ne uđem u Džennet, nikada te neću ni vidjeti.”

Nakon toga su objavljeni 69. i 70. ajet sure En-Nisa: „Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih, kojima je Allah milost Svoju darovao, a dobro li je to društvo! To je Allahova blagodat, a dovoljno je to što Allah sve zna.“

Zato je potrebno što više čitati i učiti o Allahovom Poslaniku, a.s., jer ćemo tako jačati našu ljubav prema njemu, a ta nas ljubav vodi do zadovoljstva Allaha, dž.š.

Poslanik, s.a.v.s., se nas sjeća i o nama je često mislio. Prenosi El-Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Volio bih da sam sreo svoju braću!” Rekoše: “O Allahov Resule, zar mi nismo tvoja braća?” Reče: “Vi ste moji ashabi, a moja su braća ljudi koji će poslije mene doći i u mene vjerovati a nisu me vidjeli.” Zatim je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Ebu Bekre, zar i ti ne voliš ljude do kojih je došlo da me ti voliš pa su te zavoljeli? Pa ih je on zavolio, a zavolio ih je i Allah.” (Bilježi ga imam Ibn Hadžer El-Askalani u “Lisanul-Mizan”, 7/331, a osnova ovog hadisa je kod imama Muslima.)

Večeras ćemo govoriti o radosti koju je Poslanik, s.a.v.s., dijelio s drugima. Ljudi danas imaju mnogo razloga zbog kojih se raduju, ali šta je prava radost?

Allah, dž.š., kaže: ”Imetak i sinovi su ukras ovog svijeta…“ (Kur’an, El-Kehf, 46.)

Imetak i djeca raduju čovjeka. Međutim, na Sudnjem danu od njih čovjek neće imati nikakve koristi: „Na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi neće od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti”. (Eš-Šuara, 87-89).

Nema veće radosti za čovjeka, od toga da islam uđe u njegovo srce. Sve na ovom svijetu je prolazno, a jedino od vjere imaš dunjalučku i vječnu korist.

„O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao opominjatelja, da – po Njegovoj dozvoli – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija!“(El-Ahzab, 45-46.)

Uputu treba obilježiti, treba je proslaviti. Čovjek kad dobije dijete časti, kad se oženi časti, kad završi fakultet časti. Kako tek treba proslaviti uputu koju ti Allah daje!? Uputu treba proslaviti jer je Allah od svih ljudi na ovoj planeti pogledao baš u tvoje srce i odabrao te je za islam. Poslanik, s.a.v.s., gdje god bi došao, podijelio bi s drugima radost islama.

Zbog opće koristi, na ovom mjestu ću spomenuti pet temeljnih principa pozivanja u islam kojih se pridržavao Muhammed, a.s.,.

1. Prvi princip je kur’anski ajet: „Mi smo te samo kao milost svjetovima poslali!“(El-Enbija, 107.) Muhammed, s.a.v.s., je poslan kao milost, kao radost, a ne kao ubica, niti kao terorista. Imam Kurtubi u tefsiru ovog ajeta spominje: „Allah, dž.š., je poslanike stvarao radi ostvarenja milosti, dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sam po sebi milost za ljude, jer je njegovo pojavljivanje postalo znak bezbjednosti i mira svih ljudi na Zemlji sve do Sudnjega Dana. Prijašnji Allahovi poslanici nisu bili na ovome stepenu.“ (Tefsir od el-Kurtubija, 3/123)
2. Drugi princip je takođe kur’anski ajet: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj!“ (En-Nahl, 125.)
3. Treći princip je kur’anski ajet: „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (Kur’an, El-Maide, 32). Muhammedu, s.a.v.s., nikad nije bilo cilj ubijanje, zlostavljanje, protjerivanje ljudi jer je znao posljedice toga po društvo.

Poznat je slučaj ashaba Usama b. Zejda, r.a., je ubio čovjeka nakon što je ovaj izgovorio ‘La Ilahe Illallah’. Usama b. Zejd, r.a., kazuje o tom događaju: “Resulullah, s.a.v.s, poslao nas je na da pokorimo klan plemena Džuhejna, pa smo napali u zoru i porazili neprijatelja. U toku borbe jedan ensarija i ja sustigli smo jednog neprijateljskog vojnika i opkolili ga, pa je on povikao: ‘’La Ilahe Illallah!’ Ensarija je odmah ustuknuo, a ja sam onog čovjeka ipak ubio kopljem. Pošto smo se vratili u Medinu, za taj slučaj saznao je Allahov Poslanik, s.a.v.s, pa me je ukorio: ‘O Usama, zar si ga ubio nakon što je posvjedočio da nema istinskog boga osim Allaha?!’ ‘Allahov Poslaniče, on je šehadet izgovorio da bi sačuvao svoj život’, pokušao sam se opravdati, ali mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet rekao: ‘Zar si ga ubio nakon što je posvjedočio da nema istinskog boga osim Allaha?!’, i ponavljao je te riječi toliko dugo da sam poželio da sam tek tad prihvatio islam.” (Buhari)

Sad zamislite kako će pred Allaha oći oni koji su odgovorni za stotine i hiljade oduzetih muslimanskih života u Siriji, Afganistanu, Iraku, Jemenu?

1. Četvrti princip je savjet koji je Poslanik, s.a.v.s., uputio Aliji, r.a. tokom osvajanja Hajbera. Tokom te bitke, Allahov Poslanik, a.s., je obznanio je ashabima radosnu vijest:”Sutra ću predati bajrak čovjeku kojeg vole Allah i Njegov Poslanik i koji voli Allaha i Njegova Poslanika”, pa se kod svakog od prisutnih pojavila želja da on bude taj kome Allahov Poslanik, a.s., svjedoči ljubav od Allaha i Njegova Poslanika. Sutradan su svi ustreptalih srca gledali ko je taj sretnik kome će se dati bajrak, pa je Allahov Poslanik, a.s., upitao: ”Gdje je Alija ibn Ebi Talib?” Znači, taj sretnik bio je Alija, radijallahu anhu. Zatim je rekao Alija r.a.: „O Allahov Poslaniče! Da nastavim da se borim protiv njih sve dok ne postanu jedan od nas, ili kao mi? Poslanik, a.s., mu odgovori: ”Ne žuri sa svojim postupcima, obavi svoj zadatak, ali kad im dođeš pozovi ih u islam, obavijesti ih o Allahovim pravima kod njih. Tako mi Allaha! Da Allah uputi čovjeka preko tebe, to ti je bolje od stada crvenih deva!“, a u drugom rivajetu stoji: „ Da uputiš čovjeka na pravi put, to ti je bolje od dunjaluka i svega što je na njemu!“
2. Peti princip je kur’anski ajet: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se sa njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Kur’an, Ali Imran, 159.) 

Ovo su pet temelja na kojima je Muhammed, a.s., pozivao ljude u islam. A sada ćemo spomenuti neke primjere kako je on unosio radost u srca ljudi.

Prva priča je priča o Abdullahu ibn Selamu, jevrejskom rabinu. Kada je saznao za Poslanikov, a.s., dolazak  u Medinu, uputio se ka njemu, kako bi mu postavio nekoliko pitanja i ispitao njegovu iskrenost. Tada je čuo slijedeći hadis: “O ljudi, nazivajte selam, dijelite hranu i klanjajte noću dok svijet spava, ući ćete u Džennet u miru.” (Tirmizi)

Imam Buhari bilježi od Enesa, r. a.: “Kada je stigla vijest da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sti­gao u Medinu, Abdullah ibn Selam je otišao da ga pita o nekoliko stvari. Rekao je: ’Namjeravam da te pitam o tri stvari na koje samo Poslanik može odgovoriti: Koji je prvi preznak Sudnjega dana? Šta će biti prva hrana koju će stanovnici Dženneta jesti? Šta je presudna stvar u tome da dijete ličiti na oca ili na majku?’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sel­lem, odgovori: ’Džibril me upravo obavijestio o tome.’ Ibn-Selam reče: ‘On (tj. Džibril) je najveći neprijatelj Ži­dova među melekima!’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alej­hi ve sellem, reče: ‘Što se tiče prvog predznaka Sudnjega dana, to će biti vatra koja će tjerati ljude (da se okupe) i sa istoka i sa zapada. Što se tiče prve hrane koju će stanovnici Dženneta jesti, to će biti okrugli ligament jetre kita. Što se tiče djeteta, ako Čovjek ispusti (sjeme) prije žene, dijete će ličiti na oca, a ako žena ispusti (sjeme) prije čovjeka, dijete će ličiti na majku.’ Na ovo Abdul­lah ibn Selam reče: ’Svjedočim da nema niko pravo biti obožavan osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik… ”’.

Slijedeći slučaj je priča Adijja ibn Hatima, r.a., koji je prije prihvatanja islama bio kršćanin i poglavar svog plemena, a nakon primanja islama je postao pobožni i časni ashab. Adijj ibn Hatim, r.a., kazuje: “Krenuo sam u Medinu, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bez zaštite i naloga. Rečeno mi je da je Poslanik rekao: “Molim Allaha da mi Adijja stavi na raspolaganje.” (Bilježi imam Ahmed.) Ušao sam kod njega, dok je bio u mesdžidu, poselamio sam se s njim, pa me on upita: “Ko si ti?” Odgovorio sam: “Adijj ibnu Hatim.” A on je ustao prema meni i uze me za ruku, pa krenu svojoj kući. 

Na putu ga srete neka slabašna žena sa djetetom. Zamolila ga je da se zaustavi i počela mu pričati o svojoj potrebi. On je stajao s njom dok joj nije udovoljio potrebu, a ja sam čekao pa rekoh u sebi: “Tako mi Allaha, ovo nije vladar.” Zatim me je ponovo uzeo za ruku i produžio sa mnom dok nismo stigli u njegovu kuću. Uzeo je jastuk od kože napunjen vunom i dao mi ga da sjedem na njega, a ja sam se postidio i vratio mu ga da on sjedne. Poslanik mi ga ponovo dade, pa sam prihvatio i sjeo na jastuk, a on je sjeo na zemlju, jer u kući nije bilo ništa drugo od stvari. Ponovo sam rekao u sebi: „Ovo, Boga mi, nije stvar vladara.“ On pogleda u mene i reče: “O Adijje ibn Hatime, zar nisi bio kršćanin?” Rekao sam: “Da.” on ponovno upita: “Zar nisi upravljao svojim narodom po zakonu četvrtina vladaru, pa si uzimao od njih ono što nije bilo dozvoljeno po tvojoj vjeri?” Rekao sam: “Da.” I spoznam da je on istinski poslanik. Zatim me je ponovo upitao: “Adijje, možda te sprječava da uđeš u ovu vjeru to što vidiš potrebe muslimana i njihovo siromaštvo? Tako mi Allaha, uskoro će njihovo bogatstvo biti toliko da ga neće imati ko uzeti. Adijje, možda te sprječava da uđeš u ovu vjeru to što vidiš malobrojnost muslimana, a mnoštvo njihovih protivnika? Tako mi Allaha, uskoro ćeš čuti da je žena krenula iz Kadisije na svojoj devi, da posjeti ovu Kuću, ne bojeći se nikoga osim Allaha. Možda te sprječava od ulaska u ovu vjeru to što vidiš da je vlast i moć u rukama drugih, mimo muslimana? Tako mi Allaha, uskoro ćeš čuti da su bijeli dvorci iz zemlje Babilona osvojeni i da je blago Kisre ibn Hurmuzana postalo vlasništvo muslimana.” Ponovio sam: “Blago Kisre ibn Hurmuzana. “Da. Blago Kisre ibn Hurmuzana.” Tada je Adijj izgovorio šehadet, primivši islam pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem: “Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.” Allah dž.š. je uslišao dovu Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj je tražio da Adijj primi islam.“

Događaji koji nam pružaju dodatna svjedočanstva o tome kako je Poslanik, a.s., širio radosne vijesti su:

Slučaj židovskog dječaka koji je bio sluga Muhammeda, a.s., a potom je na samrtnoj postelji primio islam nakon odobrenja svog oca.

Slučaj Surake ibn Malika koji je krenuo u potragu za Muhammedom, a.s., tokom Hidžre iz Mekke u Medinu.

Slučaj stanovnika Taifa koji su napali Poslanika, s.a.v.s., pa je Allah poslao meleka brda koji je došao Poslaniku, a. s., sa ponudom da sruši dva brda na stanovnike Mekke radi njihovih napada na poslanika i neprihvatanja istine. Muhammed, a. s., to je odbio rekavši: “Možda će Allah iz njihovih kičmi izvesti ljude koji neće širk Allahu činiti…“

Na svima nama je da s kim god možemo podijelimo radosnu vijest o islamu. To možemo postići na dva načina:

1. Činjenjem dobrih djela
2. I lijepim ponašanjem.

Dobra djela i lijepo ponašanje moraju ići ruku pod ruku, jedno s drugim, a nikako odvojeno.

Za Akos.ba piše: Nedim Botić