Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Sanja Vlaisavljević o slučaju “Edvin Omerović” – Islamofobija ili borba protiv terorizma u svijetu?

Sanja Vlaisavljević o slučaju “Edvin Omerović” – Islamofobija ili borba protiv terorizma u svijetu?

Jedan televizijski prilog. Piše: Sanja Vlaisavljević

Jedan život i jedna obitelj iz temelja potreseni. Ne znam tko je Edvin Omerović. Možda je naoružani terorista koji se spremao da digne u zrak aerodrom u Tuzli. Ali mediji ne govore ništa o takvim saznanjima. Govori se da je pripadnik selefijskog pokreta, da ide na predavanja o islamu i da klanja pet vakata. Bio je zaposlen na aerodromu u Tuzli. Kažu da više nije. Ako je opasni terorista i neka nije više zaposlen. Treba biti uhićen. Ali, što ako nije? Što ako je samo posvećeni vjernik?

U prilogu na FTV koji traje, ne duže od dvije minute, saznajemo da je on klanjao pet vakata u nekoj prostoriji na aerodromu. Odobrio mu menadžment. Nije, dakle, nelegalno. Protiv pravila. Zvuči logično. Pa nije provaljivao u prostorije i klanjao. No, ako je menadžment odobrio njegove dnevne molitve, zašto razgovor nije obavljen s menadžmentom aerodroma o tome? Nije se on preko noći pretvorio u opasnog selefiju. Ili možda jeste? Ali, opet gdje je menadžment da to sve vidi, prati i procijeni? Kažu da je ovaj mladić dobio otkaz. Zbog TV priloga ili je menadžment ipak utvrdio da je on opasan. Po aerodrom? Po građane BiH? Eto, on nema hidžab na glavi, samo obavlja molitve i opet je eto i on društveno nepodoban. Neću ulaziti u detalje o tome da li je on sin nekog čovjeka koji je vjerujući u neke vrijednosti bio ratnik u prošlom bh. ratu. Eto, to nije ni bitno. Bitna je činjenica da govorimo o vjerniku koji je časno tražio posao, dobio posao i, valjda, ostao bez posla. Kao građanin voljela bih znati da li je Omerović terorista? Da li postoje indicije da se bavi bilo kakvim opasnim poslom u BiH? Ako nije terorista, onda me zanima što je bio motiv pravljenja priloga na javnom servisu baš o njemu. O, ma nemojte mi samo reći da je možda zbog nepotizma, korupcije ili nečeg sličnoga. Pa u tom slučaju bi gotovo sve institucije u BiH trebale ostati bez svojih uposlenika. A ako jeste riječ o nepotizmu i korupciji, ako ga je zaposlio otac koji je visoko pozicioniran na Aerodromu onda i to treba reći javno. No, ako se TV prilog svodi na jednog bradatog vjernika onda je problem golem. Možda i nije toliko problem u bradi koliko o klanjanju pet vakata i posjećivanju nekakvih javnih tribina. Velim javnih, ne masonskih. Zatvorenih. I da li je ova stigma stavljena na leđa jednog čovjeka samo njegov problem? Ili bi to morao biti problem svih građana BiH? Ne, nužno muslimana. Njihov ponajmanje. Jedno ugroženo pravo je ugroženo pravo jednog čovjeka. A ljudi su svi građani ove zemlje, tako da ovaj problem prelazi okvire jednog čovjeka i jedne vjerske skupine. Da li je islamofobija uistinu pravi odgovor na strah od nasilja i terorizma u svijetu? Da li je svaka pokrivena žena plaćena arapska sluškinja i da li je svaki čovjek koji klanja pet vakata i ima bradu unaprijed terorista.

Evo, pomislih, možda će borci za građansku BiH reći i da sam i ja arapska plaćenica, ali usprkos toj mračnoj pomisli želim javno braniti prava čovjeka za kojega nije dokazano da je terorista niti da je opasan po sigurnost zemlje, a koji je preko jednog TV priloga promoviran u opasnog islamistu. A hoće li možda borba protiv terorizma u svijetu biti borba protiv bh. muslimana? Želim vjerovati, ne nikada. Želim vjerovati da u liberalno-demokratskoj, multinacionalnoj zemlji Bosni i Hercegovini, križevi, krstovi, hidžabi, brade, klanjanje, molitve i ostali obredi nikada neće biti prepreka suživotu nego motiv više za suživot. Na kraju dodajem ovom tekstu i pismo mladića koji je stigmatiziran kao nepoželjan i nepodoban građanin i uposlenik jedne javne institucije:

Bismillahi rrahmani rrahim

Pišem vam iz jednog razloga, a on je, da vam se zahvalim na tome što ste osudili javni linč, koji je u noći 1. marta 2016. godine, Federalna televizija (novinari Omer Hasanović i Elma Kazagić) izvršila nad mojom ličnošću (Edvin Omerović) i nad ličnošću gospodina Refika Osmanovića.

Objasniti ću vam kako i na koji način sam obavio razgovor sa novinarom Omerom Hasanovićem.

Bilo je devet sati nedjeljno jutro, 28. februara 2016. godine, kada su mi na vrata stana pokucali novinari Omer Hasanović i snimatelj, uposlenici Federalne televizije. Prije nego li su ušli u stan u kojem živim, sa svojom suprugom i našim četiri mjeseca starim sinom, oni su se predstavili i rekli zbog čega su došli, tj. da provjere da li sam na legalan način zaposlen na MAT-u, “Međunarodnom aerodromu Tuzla”! Čuvši razlog zbog kojeg su došli, pustio sam ih u stan kako bih odgovorio na pitanja koja će mi postaviti, nadajući se da će biti korektni. Moj razgovor sa gospodinom Omerom je trajao nekih 15 minuta, cijelo vrijeme sniman, da bi ga oni kreirali po svojoj volji i u emisiji “Mreža” prikazali i sveli na samo jednu minutu. Da budem iskren nisam ni očekivao da će cijeli naš razgovor pustiti u javnost, ali da će biti korektniji to svakako jesam. Novinar Omer Hasanović mi je u jednom trenutku postavio pitanje da li sam obavljao molitvu na radnom mjestu, na šta sam odgovorio da jesam, da sam pitao poslovođu da li mogu da obavim namaz, i ako mogu gdje? Na što mi je poslovođa odgovorio da mogu, da je to moje pravo, zakonom garantovano i dao mi je ključ od jedne prostorije u kojoj sam obavio prve svoje namaze na poslu, prvog radnog dana. Taj moj odgovor novinar Hasanović je iskoristio i izrezao, i od njega kreirao situaciju kakvu je želio. On (novinar Hasanović) je od nekog dobio informaciju da smo Refik i ja tražili da se na MAT-u otvori mesdžid kako bi obavljali molitve, na što sam se ja nasmijao i odgovorio da takvo nešto nikad nismo tražili, što mu mogu potvrditi poslovođe. Njemu takav odgovor nije odgovarao, pa je moj odgovor na njegovo pitanje o namazu vješto iskoristio, time tvrdeći da je to odgovor na njegovo pitanje o mesdžidu, što se jasno vidi na kratkom isječku iz emisije “Mreža”. Zašto nismo čuli njegovo pitanje prije mog odgovora?! Zašto je isjekao pitanje prije mog odgovora? Novinar Hasanović je iskoristio moje gostoprimstvo i razgovor koji je vodio sa mnom, te na Refika i mene bacio veliku ljagu. Ja sam već sutradan, 29. februara 2016. godine, dobio otkaz na MAT-u, moram reći da razumijem situaciju u kojoj se našao menadžment MAT-a i da ni njima nije lahko i da sam s razumijevanjem prihvatio otkaz, ipak se radi o preduzeću koje pred sobom ima blistavu budućnost ako BOG da, ne želim da budem kočnica njihovog napretka, ako se već takvim smatram. Ne zamjerujem im ništa, prema meni su bili korektni do zadnjeg dana, i hvala im na svemu.

Moj otac je dobitnik “Zlatnog lijljana”, penzionisani je oficir, brigadir po činu, komandant jedne od najboljih brigada koje je ova zemlja imala, 206. Viteške brdske brigade, Zvornik. Čovjek koji se danas bori sa karcinomom kostiju, čovjek koji tri puta u sedmici ide na hemodijalizu. Čovjek koji se borio da bi njegova djeca imala blistavu budućnost, ne samo njegova nego sva djeca BiH, danas je dočekao da mu sin dobije otkaz na poslu jer je musliman. Ja sam zahvaljujući svome ocu zaposlen na MAT-u, ne to nije bila nikakva štela, namještaljka, ili kako god već da se zove, nego je to bio prioritet pri zapošljavanju, kao što su i djeca šehida, RVI, demobilisanih boraca bila, što je navedeno u konkursu. Kome smeta to što sam musliman, gdje su svi ti borci za ljudska prava, gdje su svi ti koji se bore za prava boraca i njihovih porodica, zar treba da umremo u mukama, zašto ja nemam pravo na egzistenciju, nisam nikada počinio nikakvo krivično djelo, protiv mene se ne vodi sudski proces, moji papiri iz MUP-a i suda su uredno dostavljeni na MAT, uredno plaćamo RTV taksu, poreze državi. Zbog čega sam neprihvatljiv? Zato što obavljam namaz pet puta na dan, zato što imam bradu, šta sam uradio da bih bio izopćen u BH-a društvu, da ne mogu da se zaposlim, je li treba da radim protiv muslimana kako bih živio lijepo, je li u tome suština života u ovoj državi? Ko se bori za naša prava? Zbog čega sam ja opasan po društvo, za putnike na aerodromu, zbog čega se u mene sumnja, zar moram da budem nezaposlen zato jer sam musliman i što se družim sa “bradatim” ljudima? Gdje je moje pravo na život, ako pravo na život imaju ubice, silovatelji, dileri?

sanjavlaisavljevic.wordpress.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top