>
Rudari Sretno! Rudari Sretno!
Kako napisati priču o ljudima što silaze pod zemlju a živi su? Što život ostavljaju za leđima dok zatvaraju porodičnu kapiju? Da li je... Rudari Sretno!

Kako napisati priču o ljudima što silaze pod zemlju a živi su? Što život ostavljaju za leđima dok zatvaraju porodičnu kapiju? Da li je moguće složiti prave riječi i izreči istinu o ljudima što na leđima nose čitav jedan grad. Rječitiji od mene pisali su priče i romane o rudarima i rudnicima, natapali krute hartije garavim rudarskim znojem. Dok je Emil Zola svojim perfektnim umijećem oslikavanja turobne rudarske stvarnosti redao stranice svog romana, bosanski rudnici uglja gotovo da nisu bili ni prepoznati kao izvori crnog zlata.

Kakanj je grad nastao na rudniku, Kakanj je rudnik, ali i rudnik je Kakanj. Svi manji gradovi u Srednjoj Bosni imaju svoje posebnosti, počevši od posebnosti toponima, običaja, industrije, zanatstva, i trgovine pa sve do nadimaka. Kako su nastajali gradovi tako su nastajale i njegove specifičnosti, tako su Zeničani bili robijaši, Visočani crijevari, a Kakanjci čizmari.

Šta je rudar bez čizama? Gotovo svaka kuća u Kaknju, u magazi imala je jedan par čizama rudarki. Kakanjske čizme rudarke nisu gazile samo pod zemljom, valjalo je tim ljudima čvrstog koraka gaziti i po oranici dok konji i volovi vuku plugove, a brazde se spremaju da prime sjeme pšenice. Osim što u svojoj utrobi ta mrka zemlja krije blago crnog zlata, i pokreće industriju jednog grada, rudarska zemlja na svojoj površini gotovo je uvijek plodna. Da li je plodnija zemlja što daje crno zlato u svojoj dubini,hranu na površini, ili su plodnije garave ruke čestitih rudara. Rudari, ljudi garavih ruku, dubokih bora na čelu i vlasnici plemenitog srca. “Sine upamti, tamo dolje doboko pod zemljom se oplemenjuje, teše se čovjek, polahko se brusi sa svih strana, malo krampom, pa malo rudarskm lopatom, dok u tami jame ne ugledaš sjaj bistrog oka rudarskog.” Tako je govorio jedan čovjek dok je u rukama drobio hljeb sa sedam kora. Rudar kad odlazi kaže “sretno”, pa kad sa srećom dolazi opet kaže ” sretno”.

Pa nije li rudarsko “sretno” ono najsretnije? U tu jednu riječ je stao čitav ljudski život. I sve dok na jedan tas vage stavlja vlastiti život, a na drugi život jednog grada, znaj da postoji plemenitim znojem isklesan čovjek- kakanjski rudar!
Komorati, SRETNO!

Za Akos.ba: Naida Šahinbegović

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.