Historija i tradicijaVijesti iz zemlje

Mostar: Otvorena izložba “100 rječnika bosanskog jezika”

Manifestacija „Dani Karađoz-begove medrese“, kojom se ispraća nova generacija maturanata i maturantica pomenute institucije, nastavljena je u petak, 22. februara 2019. godine, otvaranjem izložbe „100 rječnika bosanskog jezika“.  Tom izložbom obilježena su dva značajna datuma – Dan maternjeg jezika i Dan nezavisnosti BiH.

Svečanost je održana u atriju Karađoz-begove medrese, a prisustvovali su joj predstavnici Pedagoškog zavoda Mostar, Fakulteta humanističkih nauka, Narodne biblioteke Mostar, profesori i nastavnici bosanskog jezika srednjih i osnovnih škola, te njihovi učenici.

Na samom početku programa prisutne je poselamio i dobrodošlicu izrazio profesor hafiz Aid Tulek, direktor Karađoz-begove medrese. U svom obraćanju je istakao:
„Naš maternji jezik moramo čuvati, izučavati i prenositi ga na našu djecu, na generacije koje dolaze. Jezik je ono što nas obilježava, što nas određuje! Mi na ovim prostorima moramo čuvati svoju vjeru, svoj jezik i živjeti svoju tradiciju.“

Autori izložbe su prof. dr. Jasmin Hodžić, naučni saradnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu i profesorica Edita Mulaosmanović, rukovodilac Univerzitetske biblioteke Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, a izložbu je otvorenom proglasio mr. Harun Macić, profesor bosanskog jezika i književnosti u Karađoz-begovoj medresi.

U svom obraćanju dr. Hodžić je govorio o historijskom putu bosanskog jezika i o borbi za maternji jezik, te je na početku obraćanja istakao:
„Moram reći da prisustvujemo historijskom događaju, da prvi put u javnost ide ovako značajna informacija, značajni podaci, prije svega da imamo preko stotinu rječnika svog maternjeg jezika. Ovdje smo se okupili povodom dva datuma, a koja su direktno povezana u kontekstu samog jezika – 21. februar –  Dan maternjeg jezika i 1. mart – Dan nezavisnosti BiH. U Pakistanu je vlada pobila studente koji su protestvovali javno, boreći se za svoj maternji jezik. Nije nama strano da se borimo javno za svoj maternji jezik i da naša djeca spavaju pod šatorima u Sarajevu ispred Parlamenta BiH ili Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a da ih niko i ne pogleda. Nije nam čak strano da se i ne borimo za naš maternji jezik i nije nam strano da i dalje u svojoj priznatoj demokratskoj državi nemamo ostvarena svoja jezička prava. Dakle, direktno Međunarodni dan maternjeg jezika stiče se zvaničnim priznanjem jezičkih prava, zvaničnim zakonskim priznanjem jezika.“

Ističući značaj očuvanja bosanskog jezika, dr. Hodžić se osvrnuo i na nekoliko historijskih činjenica vezanih za bosanski jezik i za njegov društveni status.

„Moj cilj ovdje jeste da predstavim historijat društvene borbe za društveni status bosanskog jezika. 1907. godine zvanična Austro-Ugarska vlast zabranjuje upotrebu bosanskog jezika, u mjesecu oktobru. Međutim, jako je važno podsjetiti se da samo mjesec dana poslije nova naredba se piše, a u kojoj se kaže da su muslimani oslobođeni ukidanja bosanskog jezika i oni mogu u svojim autonomnim tijelima, u svojim obrazovnim ustanovama čak koristiti bosanski jezik. To je početak direktne veze bosanskog jezika i muslimana kao Bošnjaka, zato što su se tada katolici i pravoslavci nacionalizirali kao  Hrvati i Srbi i preuzeli svoje jezike. Tada nastaje srpsko-hrvatski jezik, a tadašnja bošnjačka inteligencija je to prokomentarisala riječima ‘to znači kao da su nam rekli odaberite kojim krstom da se krstite“ – poručio je Hodžić.

Govoreći o historijskim činjenicama vezanim za društveni status bosanskog jezika, dr. Hodžić je istakao i sljedeće:
„Bošnjaci i bosanski jezik se gube iz društva i iz zvaničnog aparata 1918. godine. To gluho doba, ta ponornica pod zemljom teče sve do 1965. godine. Te godine se vraća narativ o bosanskom jeziku, u Sarajevu. 1970. godine Mehmedalija Mak Dizdar i Alija Isaković u časopisu ‘Život’ pišu direktno o bosanskom jeziku. Zašto su to mogli raditi tada? Jer se upravo tih godina muslimanima vraća nacionalno pravo i svim državama tadašnje Jugoslavije vraćaju se pomalo autonomnosti.“

Dr. Hodžić je pojasnio i današnji status bosanskog jezika u društvu, ali i naglasio da borba za bosanski jezik još uvijek traje.

„Mi smo morali čekati nezavisnu BiH da bi se izborili za svoj bosanski jezik. Još uvijek se mi borimo za nezavisnu BiH, još uvijek se borimo za svoj bosanski jezik. Prije dolaska Austro-Ugarske, u tadašnjoj Banjoj Luci 1054 djece uči bosanski jezik. U današnjoj Banjoj Luci niko ne uči bosanski jezik. U tadašnjem Livnu preko 300 djece uči bosanski jezik, u današnjem Livnu preko 300 bošnjačke djece ide u mekteb, ali uče hrvatski jezik. U Mostaru je tada bilo oko 500 djece koja su učila bosanski jezik u školama, u osmansko doba. Bez obzira što je u prvoj Jugoslaviji nestalo naše nacinalno pravo i naše državno pravo i naše jezičko pravo, mi danas u demokratskom svijetu, osim na, i dalje, okupiranim teritorijama BiH, gdje nemamo ostvarena jezička prava, imamo izučavanje bosanskog jezika. U Makedoniji bošnjačka djeca uče bosanski jezik već dugo. Na Kosovu Bošnjaci uče bosanski jezik, čak i na univerzitetu. U Srbiji Bošnjaci ne da uče bosanski jezik, nego imaju cijele škole i cijele obrazovne programe na bosanskom jeziku. U Hrvatskoj se prošle godine uveo bosanski jezik, u Sloveniji već od ranije. Na cijelom južnoslavenskom prostoru djeca danas u školama uče bosanski jezik, osim, nažalost, u totalitarnim režimima koji su i dalje prisutni u BiH“ – poručio je dr. Hodžić.

O leksikografskom radu u bosanskom jeziku govorila je profesorica Edita Mulaosmanović, rukovodilac Univerzitetske biblioteke.

„Leksikografski rad u bosanskom jeziku počeo je još u 17. stoljeću, tačnije 1631. godine, kada je Muhamed Hevai Uskufi objavio prvi bosansko-turski rječnik pod nazivom ‘Potur Šahidija’. Autor je taj rječnik sastavio po uzoru na tursko-perzijski rječnik u stihovima, turskog pjesnika Ibrahima Šahidije. Potur Šahidija ima tri dijela: Predgovor, Rječnik i Pogovor. Sam rječnik pisan je na turskom jeziku u stihovima po arapskoj metrici i sadrži oko 700 riječi bosanskog jezika. Neke riječi bosanskog jezika tumače se turskim jezikom, dok se neke navode prvo na turskom, a tumače se na bosanskom jeziku. I u turskom periodu imamo nastavak leksikografskog rada, ali u manjoj mjeri nego što je to danas, nakon osamostaljivanja BiH. Do umanjenja tog rada dolazi zbog ukidanja naziva bosanskog jezika 1907. godine, te zbog kasnijih političkih (ne)prilika koje su se dešavale u BiH“ – istakla je profesorica Mulaosmanović.

Kakav je bio nastavak leksikografskog rada kada je u pitanju noviji period, odnosno od osamostaljenja BiH, pojasnila je profesorica Mulaosmanović ovim riječima:
„Intenzivniji rad na leksikografiji u bosanskom jeziku počinje odmah nakon osamostaljivanja BiH. Prvi rječnik objavljen 1992. godine, koji u svom nazivu, nakon više od 80 godina, imenuje jezik njegovim pravim imenom je Rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku Alije Isakovića, koji doživljava četiri izdanja. U Predgovoru tog rječnika autor daje kratak historijat bosanskog jezika, a građu za rječnik autor crpi iz 160 izvora, među kojima su se našla razna starija djela, od 16. stoljeća pa sve do savremenih djela, te iz raznih listova, časopisa, antologija, rječnikā, pravopisā, ali koristio se i vlastitim rezultatima istraživanja bošnjačkih govora u Stocu, Sarajevu, Tešnju, Mostaru i drugim sredinama. Nakon tog rječnika slijedi objavljivanje ostalih rječnikā – jednojezičnih, dvojezičnih i višejezičnih. Objavljivanjem svih ovih rječnikā, te prezentiranje kroz njih leksičkog blaga bosanskog jezika predstavlja nastavak leksikografskog rada u bosanskom jeziku, koji je počeo još u 17. stoljeću, ali zbog političkih razloga sporije se razvijao do devedesetih godina 20. stoljeća.“

Profesorica Mulaosmanović je upoznale prisutne i sa novijim izdanjima rječnikā, te šta i koliko je ostvareno u leksikografskom radu u bosanskom jeziku do kraja 2018. godine.

„Do kraja 2018. godine objavljeno je preko 100 rječnikā, jednojezičnih, dvojezičnih i višejezičnih. Izdata su 52 jednojezična rječnika u kojima je sakupljeno jezičko blago bosanskog jezika, ali su u tim rječnicima ostali zabilježeni i anglicizmi, turcizmi, germanizmi, arabizmi, te druge riječi stranog porijekla, kao i žargonizmi, pozorišni i medicinski, informatički, religijski, biološki, književni i lingvistički termini kojima se koriste govornici bosanskog jezika. Prvi dvojezični rječnik objavljen je 1996. godine i do kraja 2018. godine objavljeno ih je 60. Tim rječnicima leksika bosanskog jezika prevedena je na arapski, albanski, engleski, njemački, holandski, latinski, perzijski, romski, slovenski, švedski i turski jezik. Što se tiče višejezičnih rječnika njih do danas u bosnistici ima 5“ – rekla je profesorica Mulaosmanović.

Karađoz-begova medresa je u povodu Dana nezavisnosti BiH raspisala literarni konkurs na temu „Domovino, želim da ti kažem“, a na kojem su mogli učestvovati učenici osnovnih škola Grada Mostara. Rezultati konkursa objavljeni su na kraju samog programa, a nagrađeni su:

3. mjesto Dženis Gadara, Osnovna škola „Gnojnice“ i Ajla Husić, Osnovna škola „Čelebići“
2. mjesto Amina Gološ, Osnovna škola „Blagaj“
1. mjesto Azra Lizde, Osnovna škola „Mustafa Ejubović – Šejh Jujo“

Na literarani konkurs je pristiglo 45 radova, a najbolje su odabrali profesori Bosanskog jezika i književnosti u Karađoz-begovoj medresi: Harun Macić, Lejla Mušić i Meadin Mrndžić.

Izložba „100 rječnika bosanskog jezika“ za javnost će biti otvorena sve do 1. marta 2019. godine, a postavljena je u atriju Karađoz-begove medrese u Sjevernom logoru.

Piše: Meadin Mrndžić

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button