U Fokusu

Romi, Aškalije i Egipćani – najugroženije manjine na Balkanu

Piše: Voloder Sanadin

Na Balkanu pored naroda koji imaju svoje nacionalne države žive brojne manjine koje su skoro nevidljive jer nemaju državu koja bi štitila njihova prava. Romi su jedna od najbrojnih i najugroženijih nacionalnih manjina u Evropi, a njihov je položaj na Balkanu zbog ratova i složenih odnosa među državama i narodima dodatno otežan.

Bosanskohercegovačkoj javnosti demografske oznake Egipćani i Aškalije su potpuno nepoznati. Sa njima se možemo susresti u statistici koja obrađuje popise stanovništva susjednih država, Srbije, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije, ili ako nas zanima koga predstavljaju zvijezde na zastavi Kosova.

U Beogradu je 26.10.2019. godine održan seminar “Romi, Aškalije i Egipćani: religija i identitet” u organizaciji Centra za napredne studije (CNS) iz Sarajeva i Balkanskog centra za Bliski istok iz Beograda.

„Neizmjerno sam srećan što je krenuo ovaj projekat koji mi je srcu neizmerno drag i na kome smo duže vrijeme radili. Uspjeli smo da okupimo najznačajnije predstavnike Roma, Aškalija i Egipćana iz Srbije, S. Makedonije i Bosne i Hercegovine“, kaže Ivan Ejub Kostić predsjednik Balkanskog centra za Bliski istok koji je bio domaćin ovog seminara.

Aškalije i Egipćani – Romi koji pričaju albanski

Razlike između ova tri naroda na najbolji način možemo uvidjeti iz pjesme koju je napisao Selahedin Kryeziu, Aškalija iz Prizrena u februaru 1993. godine koja izražava zbunjenost običnog Aškalije koji se suočava sa pitanjem svog identiteta:

KO SAM JA?

Oni me pitaju ko sam ja.

Ne znam šta da kažem.

Kući, govorim jezikom Albanaca,

Ali nisam Albanac.

Ko sam ja, ja se takođe pitam.

Moji drugari su uglavnom

Romi, ali mi nismo Romi.

Mi imamo ista vjenčanja kao oni,

a često se vjenčavamo s njima,

Ali ne znamo njihov jezik.

Moj deda i deda mog dede,

i svi moji preci.

Ni oni ne znaju.

Ja ne znam ko sam ja.

Možda dok ne umrem.

Ja ću ingorisati ko sam ja.

Mislim da nema nikog na svijetu kao što smo mi, da ingorišu ko su.

Sve, ja ignorišem sve iz svoje prošlosti,

ja ne znam odakle dolazim,

 ja ne znam ko sam.

I zašto ne znam – čak i to ne znam.

Broj Roma je vrlo teško utvrditi. Preovladava stav da je u stvarnosti broj Roma tri puta veći od broja prikazanog u službenoj statistici.

„Nakon petogodišnjeg monitoringa Evropska komisija za suzbijanje rasizma i intolerancije publikovala je 2018. godine izvještaj u kome se zaključuje da na teritoriji Srbije živi preko 600.000 Roma. Navedeni broj daleko je veći od zvaničnog broja s popisa iz 2011. godine po kome romska populacija u Srbiji broji 147.606 ljudi. Ova razlika u brojevima posljedica je činjenice da je većina romskih naselja neformalna, te da većina Roma nema lična dokumenta što ih čini “nevidiljivim” građanima“, objašnjava Kostić.

U navedeni broj Evropske komisije ubrajaju se i Aškalije i Egipćani koji se u Srbiji izjašnjavaju kao zasebne nacionalne-etničke grupe u odnosu na Rome. Najznačajnija razlika između Aškalija i Egipćana, s jedne strane, i Roma, s druge, jeste da se Aškalije i Egipćani u svojim domovima prvenstveno služe albanskim jezikom kao svojim maternjim i veoma rijetko znaju romski jezik.

„Aškalije i Egipćani u Srbiji su uglavnom izbjeglice sa Kosova prema kojima su Albanci, iako dijele istu vjeru, tokom 90-tih godina bili izuzetno neblagonakloni što se manifestovalo sistematskim protjerivanjima. Posljedicom toga, Aškalije i Egipćani danas predstavljaju dvije najugroženije grupe stanovništva u Srbiji“, dodaje Kostić.

Opće poznata stvar jeste da je položaj Roma kroz historiju i danas jako otežan, a položaj Egipćana i Aškalija je višestruko teži. Jačanje desnice i ksenofobije u Evropi se jako negativno odražava na Rome koji su vrlo česta meta rasističkih napada.

„Podaci o položaju u kojoj se ove dvije grupe nalaze nisu poznati, ali ako se u obzir uzmu poražavajući podaci koji postoje o Romima, a koji su značajno integrisaniji u društvo, onda samo možemo da zaključimo da je njihov položaj ravan apsolutnoj katastrofi! Nekoliko različitih istraživanja o romskom stanovništvu u Srbiji je pokazalo da skoro trećina romskih domaćinstava ostvaruje svoje prihode putem socijalne pomoći. Naravno, izuzetno loš ekonomski položaj direktno utječe i na životni vijek, o čemu svjedoči podatak da u Srbiji tek svaki 50-ti Rom doživi 55. godinu života, dok je položaj Romkinja još gori, jer njihov životni vijek u prosjeku iznosi samo 48 godina! Osim ekonomskih problema, Romi se suočavaju i sa izuzetno velikim problemom i u sferi obrazovanja. Samo 6% romske djece je upisano u predškolske ustanove, 46% njih završi obaveznu osnovnu školu, a samo 13% srednju, pri čemu je broj djevojčica duplo manji od broja dječaka. Ako imamo na umu navedene podatke koji svjedoče o necivilizacijskom položaju u kome se nalaze Romi, koji pri tome zbog dekade Roma uživaju set afirmativnih mjera, onda možemo da zamislimo u kakvom se tek stanju nalaze Aškalije i Egipćani koji su u najvećem procentu upravo oni “nevidljivi” stanovnici o kojima govori izvještaj Evropske komisije za suzbijanje rasizma i intolerancije“, zaključuje Kostić.

Istraživanja su preduslov za poboljšanje položaja manjina

Iako brojnost Roma zadužuje balkanska društva da ih tretiraju kroz naučna istraživanja, nažalost do sad to nije bila česta pojava. Zahvaljujući nastojanjima Ivana Ejuba Kostića, odnosno Balkanskog centra za Bliski istok uz podršku Centra za napredne studije iz Sarajeva organizovan je skup koji je okupio sve relevantne predstavnike i istraživače koji su vezani za Rome, Aškalije i Egipćane.

Prisutnima se na početku seminara obratio Ivan Ejub Kostić kao domaćin skupa, a dr. Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose se obratio kroz uvodnu riječ.

U okviru prve sesije Identitet, jezik, kultura i religija Roma, Aškalija i Egipćana u društveno-historijskom kontekstu Balkana, koju je moderirao Ivan Ejub Kostić, učešće se uzeli Ljuan Koka (Centar za edukaciju Roma i etničkih zajednica) na temu Historijski aspekt Roma i romskih grupa na Balkanu, dr. Đokica Jovanović sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu govorio je o siromaštvu kao osnovu društvene marginalizacije Roma, dr. Rubin Zemon, narodni poslanik u skupštini Sjeverne Makedonije analizirao je osnove diferencijacije Aškalija i Egipćana u odnosu na Rome. Andrej Kubiček sa Institut za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu govorio je o anti-ciganizmu kao vidu rasizma, što je dio njegovih istraživanja za doktorski rad.

Tema druge sesije je bila Društveno-politički i ekonomski položaj Roma, Aškalija i Egipćana na Zapadnom Balkanu, o čemu je govorio Osman Balić predsjednik Romskog kulturnog centra u Nišu. Rexhepali Jupi je govorio o pravnom i religijskom položaju Roma u S. Makedoniji. Dervo Sejdić iz Kali Sara – Romski informativni centar osvrnuo se na ustavno-pravni i politički položaj Roma u Bosni i Hercegovini. Ašmet Elezovski iz Nacionalnog romskog centra iz S. Makedonije govorio je na temu Romski aktivizam i problemi vidljivosti u svjetlu Dekade – Roma u Evropi i na Balkanu. Drugu sesiju je moderirao Ljuan Koka.

Treća sesija je bila vezana za institucionalizovane religijske zajednice i normativna religijska učenja kod Roma, Aškalija i Egipćana na Zapadnom Balkanu, a moderator je bio dr Ahmet Alibašić.

Na temu Država, Islamska zajednica i normativni apsketi islama u kontekstu Roma, Aškalija i Egipćana u Srbiji govorio je Ivan Ejub Kostić. Emin Zejnullahu iz Nacionalnog savjet egipatske nacionalne manjine u Republici Srbiji je govorio na temu Romi, Aškalije i Egipćani islamske veroispovesti u Beogradu.  Kamber Zekir iz Islamske zajednice Sjeverne Makedonije analizirao je religijsku pismenost i aktivnosti muslimana Sjeverne Makedonije.

Jedan od zaključaka ovog skupa jeste da je ovo početak jednog putovanja, odnosno istraživanja najugroženijih manjina na Balkanu koje će se nastaviti kroz organizovanje međunarodnog naučnog skupa koji će objediniti istraživanja i analize položaja Roma, Aškalija i Egipćana i ponuditi rješenja za poboljšanje njihovog položaja.

Ovom prilikom potrebno je da istaknemo odsustvo islamske solidarnosti muslimana (Bošnjaka, Albanaca i drugih) prema Romima, Aškalijama i Egipćanima. S druge strane, oni su izloženi intenzivnim naporima kršćanskim organizacijama koje godinama rade na njihovom pokrštavanju. Budimo dio sistemskih riješenja koja će ovoj zapostavljenoj manjini osigurati bolje uslove za prosperitet u vremenu koje je ispred nas. Svaki dan se susrećemo sa Romima, svaki dan smo na ispitu!

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button