„Muž ne priča s mnom niti me poštuje, šta da radim?“

“Svog muža više ne podnosim. Zajedno smo živjeli godinama, a da me on nije niti volio niti poštovao moja osjećanja

Kada god sam s njim pokušala razgovarati ostavio bi me i otišao. Bezosjećajan je. On ne razgovara sa mnom o mojim brigama i osjećajima. Samo sam ja ta koja govori. Prijateljice su mnogo bolje od njega. One me uvijek saslušaju i porazgovaraju sa mnom. Od njega nikad ništa ne čujem.”

Ova žena je razmišljala o razvodu.

Nakon što je naučila nešto o psihologiji muškarca i žene, i nakon što je izvela neke od vježbi ohrabrivanja muža na razgovor, ova žena je shvatila greške koje je pravila razgovarajući sa mužem i loše tumačeći situacije govora i šutnje. Shvatila je da je i ona bila bitan faktor u stvaranju pozicije u kojoj su se našli. Shvatila je da je griješila upoređujući muža s prijateljicama jer je priroda i psihologija muškarca različita od prirode i psihologije žene.

Sada je naučila kako da razgovara s mužem i kako da ga potakne na slušanje i na razgovor. Počela je razmišljati o prirodi njihovih prijašnjih neuspjelih razgovora i o načinu na koji je tumačila njegove krtke ili šture odgovore.

Sljedeći dijalog je jedan od primjera njihove konverzacije prije terapije:

ŽENA: Kako je bilo danas?

MUŽ: Fino.

ŽENA: Šta ti se danas dogodilo?

MUŽ: Mnogo toga.

ŽENA: Kako bi želio da provedemo sljedeći vikend?

MUŽ: Ne znam . . . šta bi ti voljela?

ŽENA: Želiš li pozvati svog babu na večeru?

MUŽ: Ne znam. Znaš li gdje su današnje novine?

ŽENA (iznervirano): Zašto odbijaš razgovor?

MUŽ: (Šuti i ne odgovara)

ŽENA: Da li me uopšte voliš?

MUŽ: Naravno da te volim. Pa zašto bih se inače oženio tobom?

ŽENA: Kako možeš reći da me voliš! Očigledno je da ne želiš sa mnom čak ni razgovarati. Mi nikada ne sjedimo zajedno i ne razgovaramo kao muž i žena. Nije ti uopšte stalo do mene.

MUŽ: (Ustaje, izlazi iz sobe i počinje raditi u bašči)

Ovi supružnici nemaju nikakvu mahanu, osim nepoznavanja međusobne prirode. Oni ne shvataju međusobne razlike.

Njima nije potreban prijekor i grdnja nego učenje i uvježbavanje boljih načina razgovora i govora.

U navedenoj situaciji primjećuju se sljedeće ženine greške:

– žena je godinama pokušavala vršiti pritisak na muža

– stalno se žalila što on ne govori

– loše je tumačila njegovu šutnju ili štur govor

– odbijala je njegovu šutnju i štur govor

– nije cijenila ono što je njen muž bio u mogućnosti da učini, a to je da je sasluša

– nije shvatila da može govoriti a da pri tom to ne traži i od muža

Muž je počinio sljedeće pogreške:

– nije shvatio da je ženi potrebno samo da je sasluša

– nije znao kako da je sasluša ne predlažući rješenja ne opravdavajući sebe.

Autor: dr. Memun Mubejjed

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić