Razmišljaj bez krutosti
Doista razum ima ulogu u usrećivanju i unesrećivanju. Ta uloga je obično veća nego što se to želi priznati. Vrijeme je da se preispitaju sve ideje i kocepti koji naše živote čine uznemirenim, zabrinjavajućim i jadnim.
Često čovjekov razum, a ne srce, bude izvor nesreće. Naime, razum, koji slijedi krut put u promišljaju, svojemu vlasniku prouzrokuje mnogo teškoća, jer svome posjedniku prikazuje svijet onakvima kakav nije i miješa vizije sa strastima. Praktikovanje tlačenja protiv neistomišljenika postaje legalno i pravedno djelo.
Kada onaj koji ima krut um dobije neku vlast, on će praktikovati tiraniju u svakom obliku. Tako će um svome vlasniku uskratiti blagodat razmjene sa drugim ljudima i blagodat obnove vizija i ideja i otkrivanje grešaka u nekim aspektima njegove kulture.
Doista, mi trebamo na početku priznati da svako od nas ima jedan stepen idejne krutosti. Naime, mi ne možemo stalno postavljati barijere između pohvalne krutosti, koja se ogleda kroz aspekt akaida, principa i krucijalnih shvatanja, i pokuđene intelektualne krutosti, koja se javlja kroz nedostatak mentalne fleksibilnosti i čvrstog ustrajavanja na pitanjima koje su predmet idžtihadskog razilažeja kao da se radi o nepobitnim pitanjima oko kojih se nije dozvoljeno razilaziti.
U stvarnosti, mi često budemo povrijeđeni i povrjeđujemo druge kroz kategoričke izraze kojima se služimo, ne razmišljajući o osjećajima onih koji nas slušaju. Naprimjer, čujemo da neki ljudi govore: „Ja to nikad nisam rekao. Ne mogu prihvatiti to što kažeš. Taj i taj laže. Svaki neznalica je loš čovjek. Ko kaže da je islamski ummet siromašan? Puno se taj i taj pravi pametan,“ i tome slično…
Mnogo društvenog i kulturnog otuđenja i mnogo uzroka atrofije dijaloga i stagnacije kretanja rasprave i debate se vraća na problem mentalne krutosti, budući da ljudi osjećaju nepostojanje koristi u sjedenju sa određenom osobom, razgovoru sa njim i pokušaju da se riješe neki problemi zajedno sa njim. Kao rezultat toga, oni koji su pogođeni ovom počašću osjećaju kulturnu i društvenu izolaciju, koja im prouzrokuje jake psihičke bolove. Ti bolovi čine da se osjećaju kao mazlumi (oni kojima je učinjena nepravda) i potlačeni, iako su oni ti koji su započeli ugnjetavanje drugih ljudi, kada su njihove riječi proglasili budalastim i kada su ih uskratili za ikakvu priliku da potvrde ispravnost svojih mišljenja.
Vjerovatno, obrazovanje zasnovano na diktiranom, memorisanom i uskogrudnom ideološkom tumačenju, spada u razloge koji formiraju kruti mentalitet. Zbog toga sam ubijeđen da imamo prijeku potrebu za obogaćivanjem komparativnih studija u svim humanističkim i društvenim naukama, kao i ojačavanjem kulturnog i naučnog dijaloga i kritike.
Doista razum ima ulogu u usrećivanju i unesrećivanju. Ta uloga je obično veća nego što se to želi priznati. Vrijeme je da se preispitaju sve ideje i kocepti koji naše živote čine uznemirenim, zabrinjavajućim i jadnim.
Postoje brojne mane koje prljaju čistotu života, odustali smo od govora o njima iz bojazni da ne oduljimo. Tu spada mržnja, prezir, ljutnja, depresija, pretjerano oslanjanje na druge, pretjeran osjećaj krivice, nedostatak samopoštovanja, ovisnost kao bijeg od stvarnosti i sl. Nadam se da je ono što smo predstavili dovoljno za shvatanje temljenih stvari koje zagročavaju sretan život.
Izvor: Živi sretno – 86 smjernica o sreći i mudrosti života, autor ABDU-L-KERIM BEKKAR
Za Akos.ba pripremila: Edina M.
