Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Rat u BiH nije bio samo stvar odraslih: Mladi i danas čuvaju predmete ratnih dana prekinutog djetinjstva

Rat u BiH nije bio samo stvar odraslih: Mladi i danas čuvaju predmete ratnih dana prekinutog djetinjstva

Dva desetljeća kasnije, sada već odraslim ljudima, pružila se prilika da na tavanima i u podrumima pronađu svoje igračke i predmete koje su koristili tokom ratnih godina. Mnogi od njih, pronalaskom istih, vratit će se u to vrijeme te ponovo evocirati uspomene koje su trajno obilježile njihov život

Piše: Amina Zornić

Ratovi su kroz historiju uvijek bila stvar odraslih, vojnika i sukobljenih strana, dok su se njihove posljedice uglavnom održavale na one koji takvih sukoba nisu bili svjesni, na djecu. Djeca u BiH tokom rata prepunog tjeskobe, straha, gladi i izolacije, pronalazili su svoje načine za bijeg od stvarnosti. Tako su mnogi mališani i pod kišom granata tokom rata pohađali nastavu u improvizovanim učionicama, učili prva slova, čitali prve priče, upoznavali prve prijatelje… 

Dva desetljeća kasnije, sada već odraslim ljudima, pružila se prilika da na tavanima i u podrumuma pronađu svoje igračke i predmete koje su koristili tokom ratnih godina. Mnogi od njih, pronalaskom istih, vratit će se u to vrijeme te ponovo evocirati uspomene koje su trajno obilježile njihov život.

Jedan od njih je i Jasminko Halilović iz Sarajeva kojeg je rat zadesio kao četverodišnjaka. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako tada nije slutio da će godinama kasnije, kao mladić, u projektu “Muzej ratnog djetinjstva” okupiti svoje vršnjake povezane jednom nevidljivom niti – ratom. Jasminko je 2010. godine počeo rad na knjizi s temom ratnog djetinjstva koja je 2013. godine okupila sjećanja preko hiljadu mladih ljudi. 

– Umjesto sjećanja, ponudili lične predmete 

“Otvorio sam stranicu i postavio pitanje: Šta je za tebe djetinjstvo u ratu i tražio od ljudi da mi pošalju odgovore na to pitanje. Cilj mi je bio da od tih kratkih sjećanja napravim knjigu. Knjiga je objavljena, prevedena na pet jezika, prezentirana u desetak država. Od ljudi sam tražio sjećanja, a oni su počeli da mi donose uspomene: vidi ovo, imam ono. Spoznao sam koliko je tu stvari koje ljudi čuvaju. Osim toga, naučio sam koliko ljudima znači da to pokažu. Spoznao sam i kako te stvari vremenom propadaju, nešto se izgubi u selidbama ili nestane nakon 20 godina”, govori Jasminko. 

On je, s prijateljima okupljenim u udruženje URBAN, prošle godine nastavio s temom ratnog djetinjstva, počevši prikupljati prve predmete djece iz rata i tako stvarati prvu muzejsku kolekciju. Otvaranjem internet stranice na desetine mladih ljudi ponudilo je da “umuzeji” svoje uspomene, doniranjem ličnih ratnih predmeta te snimanjem audio-video svjedočenja o svom ratnom iskustvu.

Među prvim predmetima koji su postali dio muzejske kolekcije su očuvane špic-patike za balet proizvedene u Sarajevu te predstavljaju jedne od posljednjih takvih pari. Ručno rađena ljuljačka Naide iz Sarajeva također je jedan od predmeta koji će se naći u muzeju. 

“Luljačka je ručni rad, Naida je bila djevočica u ratu, to je napravio njen dedo, zakačio u podrumu i ona se tu ljuljala”, pojašnjava Jasminko, ističući kako mladi nude raznolike stvari, od svojih prvih lektira, društvenih igara do odjevnih predmeta i naočala koje su koristili tokom rata.

Značajan predmet je i spaljena knjiga koju je djevojka Alma kući donijela iz zgrade tadašnje spaljene Vijećnice.

“Alma je nakon škole sa drugaricom otišla do Vijećnice koja je izgorjela nekoliko dana ranije. Našla je knjigu i ponijela je kući, misleći da na taj način spašava dio spaljenog fonda, odlučila je nakon 20. godina čuvanja da knjiga bude dio muzeja. Svi koji čuvaju uspomenu mogu dati predmet, on ne mora biti atraktivan, može biti kamenčić, komad platna, ako ta uspomena govori ličnu priču osobe, to je važno kao i svaki drugi predmet”, govori Jasminko.

– Posljedice rata na djecu su višestruke 

Govoreći o jedinstvenosti muzeja čije je otvaranje planirano za maj naredne godine, Jasminko u razgovoru za AA ističe kako je odziv za ovaj projekat veliki te kako naglasak nije na predmetima već na pričama njihovih vlasnika od kojih je svaka jedinstvena. Mladi ljudi, kako kaže, na taj način pretražuju svoje uspomene i evociraju one osjećaje koje ih vezuju za rat tokom kojeg su odrastali, svjesno ili nesvjesno. 

“Pripadam mlađoj generaciji u ratu i mislim da je ta generacija mnogo lakše prošla, jer nismo znali da postoji nešto drugačije i bolje. Nisam znao da negdje ljudi igraju fudbal, nisam znao to, jer sam u ratu pitao oca dok smo gledali utakmicu: Kako se to igra fudbal kad je rat? Nisam znao da tamo negdje postoji drugi svijet. Starijoj generaciji djece bilo je teže, jer znaš da tamo ljudi izlaze, druže se, već znaš da život postoji tamo, a ti ga nemaš”, ističe Jasminko, napominjući kako rat uveliko obilježi sve ljude koji se u njemu nađu, ali djecu na poseban način.

Višestruke su posljedice koje sukob i nasilje u ratu ostave na dijete i one imaju svoj intenzitet. Muzej ratnog djetinjstva čije otvorenje je planirano u Sarajevu neće samo, ističe Jasminko, obuhvatiti djecu iz glavnog grada BiH već iz svih dijelova zemlje. To pokazuje kako djetinjstvo u ratu nema regionalnu odrednicu, vjersku ili bilo koju drugu, već univerzalnu.

“Važno je da se ovaj aspekt rata obilježi, jer govorimo o jedinom dijelu populacije koja sigurno nema odgovornost za rat, ali trpi velike posljedice. Mislim da je ovo dobra tema za početak dijaloga. Živimo u državi gdje imamo različite udžbenike historije, učimo različite priče o onome što se desilo i mislim da iskustvo preživjelih može poslužiti da ljudi razumiju jedne druge što može doprinijeti generalnom društvenom razumijevanju i zajedničkom životu”, naglašava Jasminko.

Pored eksponata koji će se izložiti u muzeju naredne godine planiran je i dokumentacioni te istraživači centar gdje će se nalaziti arhiv muzeja. 

“Planiramo godinu dana raditi, prikupljati predmete i muzej otvoriti u maju naredne godine. To će biti manji muzej na 400 metara kvadratnih u centru grada i on bi trebao biti turistička destinacija. Muzej će biti otvoren sredstvima udruženja i drugih investitora, a u operativnom periodu će biti samoodrživ i finansirati se od vlastitih prihoda”, napominje Jasminko, dodajući kako je muzej osmišljen tako da se razlikuje od ostalih i bude jedinstveni “živi muzej” namijenjen onima koji će u njemu ostaviti dio svojih ratnih uspomena.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top