Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz svijeta > Promoviranje licemjerja: Ljudska prava – ideološka šarena laža?

Promoviranje licemjerja: Ljudska prava – ideološka šarena laža?

Muslimanska populacija Rohinje žive bez ikakvih ljudskih prava u Mijanmaru, smatra autor [Arhiv]

Liste slučajeva kršenja ljudskih prava i sloboda su itekako duge i u onim dijelovima svijeta koji se zaklinju svetinjama poput Univerzalne deklaracije.

 

Piše: Mirnes Kovač

Letimičan pregled, na koju god stranu svijeta da se pogleda, pokazuje da ljudska prava nisu u ništa boljem stanju nego što su bila prije 65 godina, kada je Generalna skupština UN-a usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima (UDHR). Štaviše, danas kršenja ljudskih prava, osim što se dešavaju u skoro svakom kutku svijeta, zahvaljujući savremenim sredstvima informiranja, mnogo bolje vidimo u svim njihovim užasavajućim dimenzijama.

To, dakako, više zabrinjava, posebice što danas čovječanstvo, ipak, ima neka zapisana pravila i norme, institucije koje nije imalo, barem ne u ovoj formi i kapacitetu, prije šest i pol decenija, u vrijeme kada je svijet u šoku i nevjerici pokušavao dokučiti razmjere žrtava i razaranja Drugog svjetskog rata. Uz sve to, veliki dijelovi svijeta priču o ljudskim pravima i dalje doživljavaju kao ideološku šarenu lažu. Naravno, dok to čine ne samo da ne nude alternativu, već istovremeno nastavljaju ta, uslovno kazano usaglašena, ljudska prava brutalno kršiti. I oni razvijeni i oni nerazvijeni. Zašto Univerzalnu deklaraciju svi ne doživljavaju kao "univerzalnu"? I, naposljetku, ima li smisla zapitati se da li je savremeni svijet svojom savremenošću osavremenio i kršenja ljudskih prava? Je li u 21. stoljeću naivno govoriti da je svijet, da smo svi mi nešto naučili?

Muslimanski svijet

Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UNGA) je 1950. godine 10. decembar proglasila Danom ljudskih prava, a objašnjenje koja se tada proklamiralo bilo je da je taj dan proglašen "kako bi narodi svijeta obratili pažnju na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima kao zajednički standard i postignuće svih naroda i svih nacija". K tome,  UN je prije ravno dvadeset godina kreirao mandat Visokog povjerenika za promociju i zaštitu ljudskih prava. Univerzalna deklaracija (UDHR) predstavlja prvi globalni izražaj o pravima koja sva ljudska bića inherentno zavređuju. Sastoji se od trideset članaka, koji su sastavljeni oslanjajući se na neke ranije međunarodne sporazume, regionalne kodekse i nacionalne ustave i zakone. Ali čije? Zašto je, recimo, kao "univerzalnu" ne prihvata i ignorira veliki dio onog što se zove muslimanskim svijetom, a koji danas broji jednu četvrtinu svjetske populacije?

Charlesa Malika je njegovo libansko porijeklo učinilo nekom vrstom nadomjestka za odsutni muslimanski glas u komisiji, ali to je stvorilo pogrešnu pretpostavku. 

Možda se to dešava zbog činjenice što je jedan od njenih ključnih sastavljača u Komisiji UN-a, uz Elenoor Rosevelt, dakako, bio specijalni izvjestilac Charles Malik iz Libana. Ustvari, on jeste napisao uvodni dio Deklaracije i jeste bio odgovoran za nekoliko njenih članaka, koji su dokumentu nastojali dati odgovarajuće, univerzalno značenje. (Ostale članove Komisije činili su Rene Cassin, francuski pravni ekspert, John Humphrey, kanadski službenik UN-a i pravni učenjak P. C. Chang iz Kine.) Charlesa Malika je njegovo libansko porijeklo učinilo nekom vrstom nadomjestka za odsutni muslimanski glas u komisiji, ali to je stvorilo pogrešnu pretpostavku.

Malik nije bio samo predani kršćanin (ono što bi se danas nazvalo fundamentalistom), već se držao stavova koji su bili duboko neprijateljski nastrojeni prema islamu. Kasnije je postao ideološki mentor libanskih snaga, desničarske kršćanske milicije tokom libanskog građanskog rata. Malik je stajao iza izjava poput one: ‘Vjerujem da je grčko-rimsko-judeo-kršćanska tradicija, sa svim svojim unutarnjim mnogostrukostima, pa čak i kontradikcijama, najveća, najdublja i najvjerodostojnija historijska činjenica koja postoji.’

Osim farse sa Kairskom deklaracijom iz 1990. godine, muslimanski svijet nije ponudio ništa kredibilnije. A o praksi je suvišno bilo šta govoriti. 

Ipak, Charles Malik je, kao neumorni lobista i čovjek sa vezama, uspio neutralizirati sumnje Sovjeta, dijelom i uključivanjem nekih od njihovih primjedbi u konačni nacrt. Muslimanske zemlje su uglavnom odbile podržati Deklaraciju, a Sovjeti su se suzdržali pri konačnom glasanju. Deklaracija je, ipak, usvojena i postala je ‘univerzalna’: oficijelno globalno očitovanje o ljudskim pravima.  Dakle, s pravom se i danas postavljaju pitanja o ljudskim pravima formuliranim u Univerzalnoj deklaraciji na ovakav način, te stoga njihovo (ne)usvajanje od strane drugih civilizacija, pa tako i one islamske, ne treba mnogo iznenađivati…

Opširnije na portalu AJB:

Ljudska prava – ideološka šarena laža?

balkans.aljazeera.net

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top