Kako vrijeme prolazi, sve mi se čini da je rasprava ili promišljanje tipa: ‘Hidžab DA ili NE’, manje potrebna. Hvala Allahu, svijest muslimanki o neophodnosti pokrivanja je danas na višem nivou, a i socijalna klima postaje povoljnija, tako da više nije rijetkost vidjeti ženu u javnim institucijama, privatnim organizacijama ili na ulici sa hidžabom.
Ljepotu i čistoću hidžaba svakim danom potvrđuje sve više žena. Lijep, udoban materijal, boje ugodne oku, miris čistoće je ono što karakteriše hidžab. Allah voli one koji se mnogo kaju i mnogo čiste. Zato, žena muslimanka voli da je uredna, čista i ugodnog mirisa. Tako čini zadovoljnom sebe i svoga Gospodara. Osjeća se sretno i ispunjeno, a pri tom i Onaj ko ju je stvorio zadovoljan njenom pokornošću Njemu.
Hidžab je zaista štit, jer dopušta da se o ženi prosuđuje na osnovu njenih karakteristika ličnosti, navika, spontatnosti, na osnovu onoga što ona jeste. On zastupa ideju uniformnosti, gdje izražavanje sebe kao ličnosti, prevazilazi skupe ili jeftine krpice, modne dodatke i stilove.
Međutim, situacija na našim ulicama zahtjeva bolan uzdah, jer ono što se promoviše kao hidžab, nije ni blizu toga. Norma, nažalost, nije ono što nam je objasnio i u amanet ostavio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hidžab nije biti pokriven, a otkriven. On ne služi za pokrivanje mahana, a isticanja aduta ženskog tijela. Hidžab nije šminka koja oduzima dah, niti nacrtane, oblikovana i iščupane obrve. Pa zar da izgled obrva stavimo kao prioritet u odnosu na obećano prokletstvo ženi koja to radi?! Otkad je to hidžab turban, koji samo prekrije kosu, ili uske pantalone?
Ključna riječ vezana za hidžab mora biti modesty (skromnost, česdnost, umjerenost), a ne ekstravagancija.
Hidžab može biti moderan, ako se slijedi njegov trend postavljen prije više od 1400 godina na svome izvoru. Prilagodba hidžaba u cilju društvene prilagodbe, do te mjere da postane neispravan, je apsolutno pogrešan. Mahrama na glavi, u bilo kojem obliku je znak da ste muslimanka. Kao što reče jedan mudar insan: „Mahrama na glavi žene je kao munara. Ona gdje god pođe, simbolizuje islam.“
Svjetski dan hidžaba mi dade ideju da pišem o hidžabu. Hidžabu kao ibadetu Stvoritelju, sa izrazitim protivljenjem i negodovanjem da ispravan hidžab bude percipiran kao pogrešan, zbog glasnog veličanja pogrešnog načina pokrivanja. Neka svaka od nas iskoristi ovaj dan kao priliku da preispita zašto nosi svoj hidžab, i da li on odgovara njenim primarnim nijetima.
Kao i u svemu u životu, neka odluči da li će njen hidžab biti dokaz za nju ili protiv nje na Sudnjem danu.
Za Akos.ba piše: Vildana Žigonja, master psihologije
