Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz zemlje > Potočari: Nufik, Teufik i Fikret očev tabut nosili s premijerom Davutogluom VIDEO

Potočari: Nufik, Teufik i Fikret očev tabut nosili s premijerom Davutogluom VIDEO

Braća Nufik, Teufik i Fikret Osmanović 11. jula u Potočarima su ukopali svog oca Refika koji je 1995. godine ubijen u srebreničkom genocidu, a kada je odveden sa kućnog praga imao je samo 32 godine koliko sada ima njegov srednji sin

 Porodica Osmanović u genocidu je izgubila više od 20 članova svoje porodice. Teufik je imao samo 11 godina kada je njegov otac odveden u smrt i tada ga je posljedni put vidio. 

– Ubijen je narednih dana negdje u šumi. Zvanični podaci ne postoje kada i gdje i kako je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u sekundarnoj grobnici u Liplju kod Zvornika, 2008. godine. Tijelo je, naravno, nekompletno. Mi smo čekali skoro sedam godina ne bi li bilo pronađeno još šta od njegovog tijela, međutim, ništa nije pronađeno, te smo odlučili da je vrijeme da ga ukopamo. 

Otac mog oca ubijen je u Potočarima, jer je on kao civilna i starija osoba, nesposobna za ratovanje, odlučio da ide pod zaštitu u UN-a. Njega su izdvojili iz kolone kada smo se ukrcavali u kamione koji su nas vozili prema Kladnju. Njihovi mezarovi nalaze se jedan pored drugog – priča Teufik za Patriju.

Jedan od Refikovih sinova, Nufik kazao je za Patriju da mu je dok je čučao pored očevog tabuta prije dženaza namaza prvo prišla supruga turskog premijera Ahmeta Davutoglua, a zatim i on sam.

– Bio sam oborene glave, prišla mi je i nazvala selam. Podigao sam glavu, a onda je prišao i premijer pužio mi ruku i nazvao selam – kaže Nufik dodajući da su nakon klanjanja dženaza namaza krenuli sa tabutom prema mezaru.

– Dok smo kroz masu ljudi nosili tabut, odjednom je tu bio Davutoglu bez svojih čuvara kojima je vjerovatno pobjegao. Pridružio se nošenju tabuta našeg babe – kaže Nufik koji je želio ispričati ovu priču. 

Tog dana s braćom Osmanović bio je i amidža njihovog oca. Čekao ih je kod iskopanog mezara da se u ovim starim godinama oprosti od svog bratića Refika. U genocidu su mu ubijena tri sina, trojica braće, bratična, pet setrića i druga rodbina.

Amidža čeka tabut sa kostima svog bratića Refika (Foto: Sanjin Ganić)

O dolasku Aleksandra Vučića u Potočare

Za događaje u Potočarima 11. jula 2015. godine  krivim sve one koji su bili uključeni u organizovanje 20 godišnjice od genocida u Srebrenici, počevši od samog Predsjedništva, priča Teufik.

– Nama nisu potrebne političke figure da bismo se osjećali dobro. Nama su potrebni istina i pravda, a Vučić je sinonim za laž i nepravdu, jer se svim silama, par dana prije dženaze, borio da nam se u UN-u ne daju ni istina ni pravda. Da i ne spominjem njegove ratne i poslijeratne izjave u kojima je otvoreno govorio da će za svakog ubijenog Srbina ubiti 100 muslimana. Takva osoba na šehidskom mezarju predstavlja direktan udar na ono malo dostojanstva što je ostalo kod preživjelih. Na takvu vrstu drskosti i bezobrazluka spremne su samo političke elite, ‘carevi koji su se igrali rata’.

Grliti se sa takvom osobom znači totalno zanemariti one koje upravo kopamo, a koje je u neopisive načine umiranja odvela monstruozna srpska politika iz 90-ih. 

Vučić nama uopšte nije trebao u Srebrenici, niti će nam slični profili ikada i trebati. A to što se govori o njemu, a ne o žrtvama je stvar medija, jer sami biramo teme o kojima pišemo, a odabirom Vučića umjesto žrtava genocida je pokazatelj stanja u kojem se nalaze mediji – kazao je sin Refika Osmanovića koji je ubijen sa samo 32 godine.

nap.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top