Poslanikovi odani prijatelji
Poslanik Muhammed, a.s, je imao uistinu vjerne i pouzdane drugove (ashabe) koji su mu pomagali u njegovoj časnoj misiji i bili sa njim u dobru i zlu. On ih je podučavao svim bitnim ljudskim karakternim osobinama koje su oni nastojali kod sebe razviti i sa istima se ukrasiti. Većinu njegovih ashaba krasile su predivne ljudske osobine koje su oni naučili od njega i zbog čega su dobili epitete bliskih i pouzdanih Resulullahovih prijatelja.
Njihova zanimanja su bila različita, te njihov temperament i karakter. Bez obzira na sve različitosti oni su bili Poslaniku, s.a.v.s., na raspolaganju i na svakog od njih se uvijek mogao oslonuti. U toku 23 godine zajedničkog života sa Poslanikom i djelovanja u širenju njegove misije Poslanik je mogao uvidjeti ko je za šta najsposobniji i ko mu najviše može pomoći u kojoj životnoj aktivnosti i na kom životnom polju. Oni posebno hrabri i odvažni uz njega su bili u različitim bitkama. Drugi su davali svoj imetak za potrebe islama, a treći su opet bili vezani za džamiju i za širenje Poslanikovog nauka i njegovih hadisa koje su oni čuli od njega. Postojalo je i drugih ashaba koji su na druge načine bili od koristi Poslaniku i njegovoj misiji, ali to za našu temu sada nije toliko bitno. Bitno nam je naglasiti da su Poslanikovi prijatelji bili uistinu posebni ljudi, koji su kao i mi imali svoje životne potrebe, svoje porodice i svoje životne obaveze, ali su sve to stavljali u drugi plan ukoliko bi vidjeli da su potrebni poslaniku Muhammedu za neku njegovu aktivnost i za samo širenje Poslanikove časne misije.
Neki od Poslanikovih ashaba bili su veoma bogati, drugi su bili siromašni, dok su treći bili negdje između. Poslanik, a.s., je u zajednici u kojoj je djelovao pokazao bogatima kako na propisan način pomoći siromašne i potrebne, kako u društvenoj zajednici stvoriti sklad, povjerenje i harmoniju, te kako na najprikladniji način ispuniti potrebe svih ljudi, a shodno trenutačnim okolnostima u kojima se zajednica nalazi. Principi zekata, sadekatul-fitra, sadake i hedije odlični su mehanizmi za uspostavljate društvene pravde, jednakosti i harmonije.
Ukoliko ne bi bilo imovine u državnoj blagajni da se ispune potrebe svih stanovnika, onda bi im Poslanik davao od sebe ili bi poticao bogate ashabe ili članove svoje porodice da potpomognu one koji su u trenutačnoj potrebi.
Poslanik je gradio društveni sistem u kojem će vladati pravda, povjerenje, sloboda i jednakost, te je nastojao da izgradi takav ambijent u kojem će se svi građani bez obzira na različitosti osjećati zaštićenim i slobodnim.
Poslanikovi odani prijatelji su bili ljudi koji su mogli pogriješiti, ali su nastojali da čim prije isprave svoje greške, a tu je bila Objava sa kojom je Uzvišeni upozoravao i poslanika Muhammeda, ali i njegove ashabe i Poslanikovu porodicu ukoliko bi u društvu bio na sceni određen postupak sa kojim Allah nije zadovoljan. Uzvišeni bi Objavom upoznao svog Poslanika sa nečim neprihvatljivih što se čini u zajednici i svojim bi časnim ajetima usmjeravao voljenog Resulullaha kako da određenu anomaliju u društvu čim prije ispravi.
Islam je kroz svoje propise jasno naznačio kako društvo treba biti i na kojim principima se treba zasnivati. Zahvaljujući Poslaniku i njegovim ashabima čovječanstvo može izvlačiti pouke iz njihovih života i svoje životno djelovanje do Sudnjeg dana usmjeravati i trasirati prema onome kako su se ponašali Poslanik i njegovi ashabi. Na to nas upućuje i Poslanikov hadis koji nam naređuje da trajno slijedimo njegov sunnet (praksu) i sunnet njegovih ispravnih predhodnika koji su naravno bili iz reda njegovih vjernih i odanih ashaba (prijatelja).
Autor: Admir Iković
