DuhovnostIslamske temeU Fokusu

Poslanik a.s. nas liječi

Lijek za razdor i nejedinstvo. Muhammed, a.s., vjernike poredi sa organizmom i kaže: „Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže u bolu s nesanicom i povišenom temperaturom.“ (Buharija i Muslim)

Lijep primjer vrijednosti i važnosti zajedništva nalazimo i u hadisu koji prenosi Ebu Sa’lebe el-Hušeni, r.a., koji kaže: „Kada bi se Allahov Poslanik, a.s., na putovanju zaustavio radi odmora, ljudi bi se razišli po raznim stranama i klancima, pa im Allahov Poslanik, a.s., reče jedne prilike: ‘Ova vaša raštrkanost po raznim stranama i klancima je od šejtana.’ Nakon toga, kada bi se zaustavljao negdje, ashabi bi se skupili jedan uz drugog tako da se govorilo da kad bi se na njih stavio jedan komad odjeće, mogao bi ih sve prekriti.“ (Ebu Davud)

Pogledajmo! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvoljavao tokom odmora da se njegovi sljedbenici raštrkaju, razdvoje i svako sebi posveti, pa kako tek da se ponašamo kada su važnije stvari upitanju?

Lijek za nepoštivanja sebe i drugih. Imam Muslim zabilježio je predaju u svom Es-Sahihu, u kojoj se spominje da su Kajs ibn Sa’d i Sehl ibn Hanif bili na Kadisiji, pa je naišla pogrebna povorka i oni su stali mirno dok povorka nije prošla. Nakon toga im je rečeno da to nije muslimanska dženaza, već sahrana nekog vatropoklonika, a oni su odgovorili: „Jednom prilikom je, pored mjesta gdje je Poslanik, a.s., sjedio sa svojim ashabima, naišla pogrebna povorka, pa je Poslanik, a.s., ustao. Muslimani su ga obavijestili da se radi o sahrani jednog Židova, a on je, uz puno poštovanje, rekao: ‘Zar on nije čovjek?’“

Kako je samo divan Poslanikov, a.s., stav prema čovjeku, prema ljudskoj duši! Na taj način je Allahov Poslanik, a.s., usadio u srca ashaba poštivanje i uvažavanje svake ljudske duše bez izuzetka.

I to izražavanje poštovanja nije trajalo jedan trenutak, već, kako stoji u predaji: „Poslanik, a.s., i njegovi ashabi stajali su dok pogrebnu povorku nisu izgubili iz vida.“ (Muslim)

Iz životne prakse Poslanika, a.s., vidimo da je on bio izvrstan u odnosu sa ljudima. Sa neponovljivim komunikacijskim vještinama i očaravajućim manirima – uvijek blag i nasmijan – Poslanik, a.s., je uspijevao da pridobije srca onih oko njega i svih koji su dolazili u dodir sa njim. Zabilježeno je da su neki Jevreji običavali da vrijeđaju i provociraju Poslanika, a.s., pozdravljajući ga riječima: „Es-samu’ alejkum – Smrt tebi!“, našto bi on blagim tonom odgovarao: „We alejkum – I vama to isto.“ Njegova supruga hazreti Aiša, ne mogavši da podnese uvrede na račun Poslanika, a.s., jednom prilikom otpozdravi: „I vama smrt!“ Allahov Poslanik, a.s., tada reče: „Aiša, Allah, uistinu, ne voli neuljudnost i bestidnost.“ „Zar ih nisi čuo, govore: Smrt tebi!“ „Zar ti nisi čula da sam rekao: I vama, pa je Uzvišeni Allah objavio: ‘A kada ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio…’

U predanju o ovom događaju se kaže da je Božiji Poslanik, objasnio hazreti Aiši: „Ono što reknemo za njih nama se uslišava. A njima se ne uslišava ono što reknu za nas!“ Ovo je sjajan primjer kako Poslanik izbjegava da na uvredu odgovori uvredom, pa makar se radilo i o nevjernicima.

Lijek za pesimizam. Koliko je važno protežirati dobro u odnosu na loše, govori nam hadis kojeg bilježi Darimi u svome Sunenu od hazreti Aiše, radijallahu anha, koja kaže kako je neka žena iz Medine imala muža koji je odlazio u trgovinu i zadržavao se. U njegovom odsustvu ona je često sanjala. Jedne prilike, došla je Allahovom Poslaniku, a.s., i ispričala: „Moj muž je odsutan, a ja sam noseća. Usnula sam da se jedan stup moje kuće srušio i da sam rodila jednooko dijete.“ Allahov Poslanik, a.s., reče: „Hajr! Muž će ti se vratiti, ako Bog da, hajirli i rodit ćeš poslušnog dječaka.“ Ona je taj san imala više puta kada joj je muž odlazio na ta putovanja. Svaki put je dolazila Allahovom Poslaniku, a.s., i pričala. On je, tako tumačio i svaki put joj se muž vraćao i ona rađala dječaka. Jednog dana kada je došla, Allahov Poslanik, a.s., je bio odsutan, a ona je imala takav san, pa ju je hazreti Aiša pitala zbog čega je došla. Ona je odgovorila: „Imam jedan san koji mi se ponavlja, pa ja dođem kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i ispričam mu, a on kaže: ‘Hajr’ – dobro i uvijek bude dobro kako je on rekao.“ Hazreti Aiša je tražila da joj ispriča, ali je ona odbila rekavši: „Kada dođe Allahov Poslanik, a.s., njemu ću ispričati, kako sam i do sad činila.“ Međutim, hazreti Aiša je insistirala i onda ga je na kraju njoj ispričala. Aiša joj je kazala: „Bogami, ako je istina to što si usnila, muž će ti umrijeti i rodit ćeš pokvarenog dječaka.“ Žena se briznula u plač i rekla: „Šta mi bi da tebi ipričam san?“ U međuvremenu, stigao je i Allahov Poslanik, a.s. Pitao je šta je sa ženom, a hazreti Aiša mu je ispričala šta je bilo i kako je ona protumačila san. Allahov Poslanik, a.s., reče: „Šta uradi Aiša? Kada tumačite snove muslimanu, tumačite ih dobrom, jer se snovi ostvaruju prema tome kako ih tumači i razumije njegov sahibija.“ Dakle, san je onakav kako ga protumačimo, tj. mi tumačenjem i definiranjem određenih pojava, u prethodnom slučaju sna, utičemo ne samo na shvatanje sanjanog nego na događanja. Ako je tako sa snom zašto bi drukčije bilo sa javom? Ako u svakom novom danu gledaš samo tegobu i samo se tegobi nadaš, kako misliš da ćeš ‘privući’ dobro?

Ne birajmo kod komentarisanja nekog događaja – uzroka najgoru posljedicu koja nam padne na um za izjavu nego se oslonimo na dragog Boga pa dajmo najbolju moguću definiciju. Kur’an nas uči da vrlo često mi nešto želimo a ono je loše po nas ili mislimo da je nešto loše a ono je dobro… dakle, uvijek treba zadržati pozitivnu nadu i pozitivnu misao jer joj ima mjesta.

Kako sugeriše i hadisi-kudsi u kom se bilježe kao Božije riječi slijedeće: „Ja sam uz misao Moga roba o Meni…“

Pa pazimo na svoje misli, pazimo na svoje riječi, pazimo na svoje definicije i kvalifikacije, možda je između dobra i loša, vaga naša misao i naša riječ.

Izvor: Mevludski šapat

Autor: Esad Bajić

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva

Povezani članci

Back to top button