Kutak za ženu

Ponosna sam što sam bila majka pa makar na nekoliko sati

Ponosna sam i sretna što sam bila majka predivnog dječaka iako je to bilo na nekoliko sati. Moj sin Hamza je prijevremeno rođen 18. decembra, 27 safera, i istog dana nas je i napustio. Ali u ova dva sata on nam je sagradio kuću u Džennetu u kojoj ćemo se s njim susresti. 
Moj suprug i ja smo izuzetno zahvalni Allahu, s.v.t., što je nas izabrao od Svojih robova da nas počasti na ovaj način i nadamo se strpljenju i nagradi jedino od Njega. Prije skoro dvije godine molila sam svoje prijatelje da me mentalno i duhovno motiviraju da imam bebu. Njihovi odgovori su mi pomogli da shvatim zbog čega želim imati dijete.

Proteklog ramazana posljednje neparne noći provela sam u osami i napravila sam specifične nijete za bebu.

Allah, s.v.t., me je sljedeće sedmice počastio sa trudnoćom nakon što sam šest godina pokušavala da zatrudnim.

Bilo je prirodno i apsolutno prekrasno.

Međutim kako sve stvari se moraju završiti tako je moralo i ovo prekrasno putovanje. Mi se zahvaljujemo i veličamo svog Gospodara koji nam je omogućio da doživimo rođenje naše bebe i da je držimo u rukama.

Nisam znala koliko će dugo Hamza živjeti. U mojim rukama je bio samo nekoliko trenutaka nakon rođenja pa sve do posljednjeg udisaja.

Umro je jako mirno. Smrtni hroptac do njega nije došao. Svakih nekoliko minuta, kada bih mu prestala učiti, provjeravala sam njegovo srce. Otkucava. Onda bih nastavila da učim. A nakon dva sata osjetila sam da postaje hladan. Pitala sam sestricu da provjeri otkucaje njegovog srca. Bio je jedva živ.  Držala sam ga na rukama, učila sam mu i puhala u njegova usta. Imao je tako predivan osmjeh na licu.

A kada je preselio, znala sam. Još  uvijek sam ga držala i nježno sam milovala njegovo lice svojim prstima. Dok su mi suze kvasile lice pokupila sam ih prstima i dotakla njegovo čelo i obraze sa njima.

Bio je jako miran za nekoga ko umire. Pitam se cijelo ovo vrijeme, da znam da ću umrijeti samo za nekoliko sati, da li bih bila mirna kao Hamza? Da li bih imala veliko osmjeh na licu poput njega?

I dalje se moram suočiti sa stvarnošću smrti. Molim Allaha da me počasti sa lijepim završetkom, dobrim i krasnim krajem ovozemaljskog života kojeg mi je Hamza pokazao.

Rabia Kan

IslamBosna.ba

Povezani članci

Back to top button