Kada sam bila vaših godina, došla sam jednog dana kući i kazala sam svom ocu o najsmješnijoj stvari koja mi se tog dana dogodila- nešto što je uključivalo grupu djece koja su podvalila nešto jednoj nepopularnoj djevojčici u mom razredu.
Djedu to nije bilo zabavno. U stvari, on se naljutio na mene. Rekao mi je, nedvosmisleno, da šala nije bila smiješna. Podsjetio me je na svog brata, moj strica, koji se cijeli period svog školovanja borio sa nasilnicima i zadirkivanjem. Nikada ranije nisam vidjela da je vaš djed bio toliko ljut. Čak sam vidjela i suzu kako se otkotrljala niz njegov obraz kada me zaklinjao da nikada više ne uradim nešto slično. “Ali, to nisam ja uradila”, protestovala sam. “Ja sam samo gledala”. Stavio je ruke na moja ramena i pogledao me u oči: “To je ista stvar”, kazao je on. “To je ista stvar”. To je još uvijek jedini put kada sam vidjela da vaš djed plače.
Kada sam odrastala, mi nismo imali internet. Bilo je nasilnika i djece koji su zadirkivali druge, poput klinaca kada sam bila šesti razred koji su zadirkivali druge, ali sve se to događalo u školi, licem u lice, ili na telefonu. Ali sljedećeg dana, to bi većina nas zaboravila, u većini slučajeva. Mi nismo imali društvene medije poput Twittera, Tumbir ili Ask.fm. Ukoliko smo se fotografisali, morali smo ih zapravo štampati u CVS-u. Nismo ih mogli odmah postavljati na Instagram. U vašem svijetu, sve je zapravo puno brže nego što je to bilo u mom svijetu. Nema više puno prostora da se napravi loš izbor, a loši izbori se ne zaboravljaju tako lagano. To je velika stvar za mene, tako da samo mogu zamisliti kako je vama. Sve što uradite ili kažete može se momentalno predočiti na uvid cijelom svijetu. Nemojte da vas zavara- sve što postavite online je zauvijek tu.
Ali, bez obzira koliko se svijet promijenio jedna stvar je ostala ista: Kao što mi je vaš djed jednom rekao, bez obzira da li ste nekoga zadirkivali ili gledali kako to drugi rade, to je zapravo ista stvar. I pogrešno je.
Vi ste svi divni ljudi na koje sam ponosna što ste mi djeca. Međusobno se svađate mnogo više nego što želim, ali pojedine svađe se i mogu očekivati. Mislim da ste naučili iz toga što živite i što se svađate sa svojom braćom i sestrama da riječi mnogu povrijediti jednako kao i pesnice. Mnogo puta jedni drugima u svađi kažete nešto što stvori jako duboku ranu. Isto je i sa vašim interakcijama sa ostatkom svijeta- riječi mogu povrijediti.
Imajte na umu potencijal riječi dok idete kroz život i družite sa svojim vršnjacima. Vaše riječi su moćne, pa ih pažljivo birajte. Vaše riječi će trajati, pa napravite dobar izbor kada se odlučite da ih ostavite na internetu. Zapamtite da vaše riječi uključuju i ‘lajkove’ na Instagramu, Facebooku i Twitteru. Ukoliko vam se sviđa (like) nešto što će povrijediti nekoga drugoga, kao što je djed rekao, to je isto kao da ste ga sami napisali.
Riječi mogu povrijediti. S druge strane, riječi mogu također i izliječiti. Ukoliko svoj glas koristite da kažete- ‘Ovo nije u redu’, ili ‘Prestani’, ili ‘Ne slažem se s ovim’, možete napraviti razliku. Jer dok mislim da je ispravna stvar da budete ljubazni prema svima koje susretnete, mislim da je prava ljubaznost, prava VELIČINA, biti hrabar i kazati ‘Ovo je pogrešno’. To je vrsta hrabrosti koju samo pravi heroji imaju. To je vrsta hrabrosti za koju se nadam da ćete je i vi imati.
Želim da koristite svoje riječi. Želim da ih koristite da branite sebe ukoliko morate, ili mi dajte na znanje da sam vam potrebna ili da vam je potrebna pomoć. Želim da ih koristite da branite druge kojima je to potrebno, ili mi dajte na znanje ukoliko im je potrebna pomoć. Mi smo tim. Ne morate to sami učiniti. Ali riječi su ključ svega. Svako lice koje susretnete u školi pripada osobi, osobi sa porodicom, osobi sa snovima, osobi koja ima dobre i loše dane. Budite ljubazniji nego što morate biti, koristite pažljivo svoje riječi i u dobre svrhe. Tu sam ukoliko sam vam potrebna, i volim vas više od bilo čega na ovom svijetu. I vjerujem u vas.
Napisala: Allison Slater Tate, majka četvero djece
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
