Za djecu i omladinu

Pismo imama Gazalije pobožnom mladiću

Jedan mladić je imamu Gazaliji postavio nekoliko pitanja na koje mu je hudždžetul-Islam između ostalog odgovorio:

 

Promisli mladiću o ovoj priči: veli se da se Hatemul-Esad družio sa Belhijom oko trideset godina. Kad ga je upitao Belhija šta je kroz to vrijeme naučio, odgovorio mu je da je spoznao osam stvari:

1. Vidio sam da u životu svako ima druga , prijatelja i miljenika, kojeg prati sve do smrti ili do groba, ali ga tu ostavi sama i niko neće da ide s njim u grob. Razmišljao sam o tome, pa sam došao do zaključka da je najbolji drug onaj koji će s čovjekom otići u grob i tamo mu biti prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih ja odabrao za svog miljenika, jer će mi ona biti svijetlo u mračnom grobu i razgovor, kada me svi drugi ostave.

2. Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoje udovoljiti svojim prohtjevima. Tom prilikom mi je na um pala ova Božija izreka: Ko se boji Boga i svome prohtjevu stane na put, njegovo je mjesto u džennetu; pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur’ana i pohitao da se suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu protiv nje, kako bi se pokorila Bogu i bila Mu ponizna.

3. Opazio sam kako se ljudi natječu oko gomilanja imetka i nastoje da zarađenu glavnicu očuvaju. Ja sam međutim razmišljao o ajetu: Što je tvoje, prolazno je i nestat će ga, a što je Božije ostaje zauvijek; i zaključio da sve svoje podijelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha kod Boga dž.š..

4. Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju članova porodice, pa se time zanose, dok drugi opet smatraju, da je veličina u bogatstvu i djeci. Treći, pak drže da je to u otimanju tuđeg imetka, nasilju i proljevanju nevine krvi. Napokon četvrti vjeruju da je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene tiče, ja vjerujem u Božije Riječi: Najbolji je i najodabraniji onaj, koji se najviše Boga boji. Vjerujem da su sva druga mišljenja pogrešna. Zato sam odabrao bogobojaznost i u njoj vidim pravu sreću.

5. Ljudi se međusobno napadaju,svađaju i kleveću jedan drugog. Kada sam dublje o tome razmišljao našao sam, da je to sve iz zavidnosti zbog bogatstva, položaja i znanja. To mi je dalo povoda da uzmem u razmatranje ajet: Mi smo razdijelili između njih dobra ovog svijeta; pa sam spoznao da je zavidnost grijeh jer je Bog u Ezelu odredio svakome njegov dio.

6. U životu se ljudi mrze zbog raznih razloga i jedan je drugom neprijatelj. Međutim, ne postoji niti smije biti neprijateljstva osim onog prema šejtanu, jer Bog veli: Šejtan je vaš neprijatelj, pa ga takvog smatrajte.Iz toga proizilazi,da se smije mrziti samo šejtan i niko drugi.

7. Svi se ljudi trude i nastoje da materijalno osiguraju život. Pri tome više puta počine i pokoje nedozvoljeno djelo, a uz to još troše svoju snagu i, u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i time gube od svoje vrijednosti. A čemu to kada Svemogući veli: Nema nijedne životinje na zemlji, a da se Bog ne brine o njoj i da On nije preuzeo Svoju dužnost kao brigu o njenu izdržavanju. Radi toga sam se odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Bog dž.š. najveća garancija za moju opskrbu.

8. Svako se oslanja na nešto; neko na novce, neko na imetak, a neko na zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Boga i držim se Njegovih riječi: Tko se osloni na Boga, osiguran je. Bog ispunjava Svoje nakane i svemu je odredio granice.

Ova Esamova izlaganja neobično su se svidjela Belhiji, pa je dodao: Bog te uputio na pravi put! Ja sam proučavao Tevrat, Indžil, Zebur i Kur’an i vidio sam da se cjelokupno učenje ovih Knjiga kreće oko tih osam tačaka. Ko se bude držao tih tačaka, taj radi u duhu nebeskih Knjiga.

Savjeti

Primi od mene osam stvari, ako ne želiš da ti one na Sudnjem Danu budu tužitelji. Četiri su zapovijedi, a četiri zabrane.

Zabrane su:

1. Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravljanju ima više štete nego koristi. Ono je izvor svih negativnih i hrđavih svojstava, kao što su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, podilaženje i slično.

Ali ako se pred tobom povede diskusija o jednom pitanju i ti vidiš da istina bez tebe neće izaći na vidjelo, u tom slučaju moraš se i ti umiješati u raspravu, ali samo s namjerom da pridoneseš pobjedi istine. Za takvu namjeru postoje dva znaka:

a) da ti je stalo samo do toga da se dođe do istine, pa svejednako došla ona od tebe ili od tvoga protivnika;

b) da ti bude draže voditi raspravu u samoći nego pred svijetom.

Reći ću ti još nešto. Pitati znači odvesti bolesnika od srčane bolesti liječniku da ustanovi bolest, a odgovor je ustanovljenje dijagnoze i pokušaj da se bolesnik izliječi. Pravi alim pak liječi samo onoga za kojeg drži da se može izliječiti. Ako je bolest kronična i neizlječiva sva vještina liječnika bit će u tome da uvidi besmislenost liječenja i da badava ne troši vremena.

Neznanje je vrlo opasna bolest. Ona se dijeli na četiri vrste. Samo je jedna izlječiva a druge tri je besmisleno liječiti, a to su:

(I) Ko pita iz zavidnosti, ko okreće leđa od nauke iz mržnje, tomu ne treba odgovarati. Makar mu najbolje i najasnije odgovorio, time ćeš mu samo povećati mržnju, neprijateljstvo i zavidnost. Najbolje je ovakve ostaviti neka i dalje boluju od ove bolesti, kao što veli Bog dž.š.:

Napusti i ne vodi računa o onome koji je zaboravio Mene i koji traži samo ovozemna uživanja!

Zavidnik sa svim što radi i govori raspaljuje samo vatru koja uništava plod njegova znanja:

Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.

(II) Ko boluje od gluposti. I ova vrsta neznanja je neizlječiva.

Isa a.s. je rekao:

Bio sam u stanju proživjeti mrtve, ali mi je bilo nemoguće izliječiti glupa čovjeka.

Ovdje se pod glupim misli čovjek koji se bavio naukom vrlo kratko vrijeme i naučio nešto malo iz vjerske i svjetske znanosti, pa misli da nitko nema učeniji od njega. Zato se upušta u rasprave sa najvećim kapacitetima koji su čitav svoj život potrošili u istraživanju i izučavanju raznih znanosti. On misli da su sva pitanja koja on ne pozna nepoznata i drugima. I ovoj vrsti ljudi je suvišno odgovarati.

(III) Ko želi da sazna i jedino s tom namjerom pita, ali je toliko glup da nije u stanju i pored najboljeg tumačenja i odgovora razumjeti stvar. Bolje je da se ovakvom uopće ne odgovara.

Muhammed a.s. je rekao:

Nama, Božijim poslanicima naređeno je da govorimo s ljudima prema njihovoj umnoj sposobnosti.

(IV) Što se tiče izlječive bolesti neznanja, ona je obilježena time što bolesnik želi bez ikakve srdžbe, zavidnosti i strasti da dođe do spoznaje, jer pita ne iz zavidnosti i inata, već iz ljubavi prema saznanju. Radi toga je potrebno liječiti ovog bolesnika i odgovarati mu na njegova pitanja.

2. Potrebno je da što više izbjegavaš i da se uopće ne primaš službe vaiza, jer je misija vaiza vrlo delikatna i puna je nezgoda. Jedino se čovjek može primiti te službe pod uvjetom, da bude radio ono što govori. Tek će tada moći i smjeti govoriti drugome. U tom smislu je rečeno Isau a.s.:

Najprije kaži sebi, pa ako budeš uspio da sam primiš svoj savjet, onda možeš govoriti drugima. Inače, stidi se svog Boga!

Ako se pak primiš vaza i uloge upozoritelja potrebno je da se tada čuvas dvaju svojstava:

a) Da se čuvaš ukočenosti u govoru, nejasnog i dvosmislenog štiva, jer ovakav način izražavanja znači truhlost duše i slabost srca. Upozoravati znači potsjetiti čovjeka na užas paklene vatre i na njegovu nedovoljnu zahvalnost Stvoritelju, te ga time potaći na razmišljanje o životu koji je besmisleno potrošio i o preprekama koje mu stoje na putu kao što je bojazan od slabog završetka ovog života i pomanjkanja imana pri predaji duše. Isto tako poučiti ga da razmišlja, da li će biti u stanju odgovoriti Munkiru i Nekiru i da li će biti u stanju preći preko Sirat-ćuprije ili će se strovaliti u provaliju. Također će razmišljati i o svom položaju na Sudnjem Danu. Sve ove stvari čovjek mora imati na umu i o njima razmišljati, i to na taj način, da mu se, kada o tome misli, srce potrese i nastane velika uznemirenost i nespokojstvo u njegovoj duši. Izazvati ovakvo stanje u čovjeku znači opomenuti ga. A vaziti pak znači upoznati čovjeka sa ovim stvarima da bi upoznao svoje nedostatke u izvršavanju dužnosti, kako bi se jedanput opametio i pokušao povratiti i nadoknaditi ono što ga je prošlo. Naravno da će vaiz u svojoj propovijedi nastojati da bude što razumljiviji, slično čovjeku, koji gledajući kako prijeti opasnost jednoj kući od poplave pohita da upozori ukućane na tu opasnost. Kao što se ne može ni zamisliti da bi se ovaj u toj opomeni služio nerazumljivim i nejasnim izrazima, tako isto ni vaiz se ne smije služiti kojekakvim lakonskim dvosmislenim riječima i rečenicama.

b)Nije dobro da ti bude jedina želja da okupiš oko sebe što više slušača i da ti slušači, derući svoja odijela, pokazuju strah, a ti s ovim hoćeš da se kaže, kako je tvoj glas dobar i kako si ti izvrstan vaiz, jer ovakav tvoj postupak odaje težnju ovozemnom dobitku. Naprotiv, trebaš odvraćati svijet od dunjaluka, a upućivati ga da se sprema za onaj svijet, da bude pokoran Bogu, nepohlepan za ovozemnim uživanjem, da bude darežljiv i bogobojazan, da ih poučiš o ibadetu, jer su oni po svojoj prirodi skloni učiniti ono što je u oprečnosti sa šerijatom i ćudorednim načelima. Zato ih zastraši i upozori na loše posljedice takvog njihovog postupka, kako bi se dozvali, popravili i ustegli od grijeha. Ovakav način upućivanja jedini se može nazvati pravim vazom. Sve drugo bit će daleko od propovijedi i više će biti štetno negoli od koristi, pa je potrebno takve vazove zabraniti i odvratiti svijet da ih ne sluša.

3. Vaiz se ne smije družiti s vladarima niti s drugim visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako pak bude prisiljen da se s njima druži, ne smije ih hvaliti niti se moliti Bogu za njihov dug život, jer se time izaziva Božija srdžba.

4. Vaiz ne smije primati nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njegovih službenika. Jednako je – znao on da je taj poklon od halala ili ne znao. Ovakvi su pokloni i hedije vrlo opasni po vaiza, jer ga čine ovisnim i stavljaju ga u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar neće se moći otresti da pribavi ili ne izgubi naklonost svog dobročinitelja, odnosno poklonitelja. Gledat će da svoj vaz udesi uvijek po želji poklonitelja i da mu se nipošto ne zamjeri. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najmanja šteta od toga bila bi ta, što onaj koji prima hediju odmah zavoli onog koji mu je daje, a voljeti nekoga znači željeti mu dug život. To znači, u našem slučaju, željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak htjeti isto je kao što i željeti nasilje i propast svijeta. Pa pitam te sada, ima li šta opasnije od ovakve želje.

Čuvaj se i nemoj da te sotona zavede i prevari. Ne vjeruj onima koji ti vele da je dobro uzeti od vladara hediju, pa je podijeliti nemoćnim i siromašnim s motivacijom da ćeš je ti potrošiti u dobro, a da je ostala kod njih, oni bi je potrošili u zlo. Ovakvom varkom prokletnik je mnogima odsjekao glavu. O ovome smo mi opširno govorili u Ihja-ul-ulumu.Ovo su, eto, četiri stvari kojih se moraš čuvati i koje smo označili kao zabrane. Mi smo ti preporučili još četiri druge koje moraš raditi, a to su:

1. Postupaj prema Bogu onako kao što bi želio da prema tebi postupa tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti Bogu, svom pravom Gospodaru.

2. Kad budeš radio nešto drugom misli kao da on to tebi čini, jer čovjek neće imati potpuno vjerovanje (iman) sve dok ne bude želio drugome ono što sam sebi želi.

3. Potrebno je da ti bude glavna namjera proučavanja raznih znanosti da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti više od jedne sedmice sigurno je da se kroz to vrijeme ne bi bavio proučavanjem Šerijatskog prava (fikha), moralke (ahlaka), izvora Šerijata, filozofije i slično, jer ti ove znanosti neće ništa koristiti. Zato ćeš se ti baviti upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem srca. Na prvom mjestu prekinut ćeš sve veze s dobrima ovog svijeta, očistit ćeš dušu od pokudnih svojstava i okititi dobrim vrlinama i time je naviknuti na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je radi toga potrebno da se uvijek sprema za smrt. A sad čuj nešto drugo i promisli o njemu! Kada bi ti rekli da ćete vladar poslije nekoliko dana postaviti ministrom, što bi ti tada radio? Razumljivo je, da bi ti čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na što bi mogao pasti vladarov pogled. Ti bi na prvom mjestu očistio svoje tijelo, obukao novo i najbolje odijelo, uredio i popravio kuću itd. Ti već znaš na što ovim ciljam. Promisli o tome?  Zar nije rekao Muhammed a.s.:

Bog ne gleda u vaš vanjski izgled, niti u vaša djela, nego gleda vaša srca i vaše namjere.

Ako želiš upoznati srce i njegova stanja,onda čitaj Ihja-ul-ulum i druga moja djela. Upoznati srce prvorazredna je dužnost svokog pojedinca (fardi-ajn), dok su ostale znanosti, osim onog dijela bez kojeg se ne mogu obaviti druge vjerske dužnosti, skupna dužnost (fardi-kifaje).

4. Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s.

On je često govorio:

Bože, podaj mome ummetu samo onoliko, koliko mu je potrebno da bi mogao podmiriti nužne potrebe. Neka ne bude ni manje ni više od toga. Muhammed a.s. je osiguravao opskrbom za jednu godinu samo one članove svoje zajednice, za koje je znao da nisu baš tako čvrsti i da imaju u srcima neku slabost, dok je one koji su bili čvrsti u svome vjerovanju osiguravao opskrbom za samo dan i po.Mladiću, eto, ovim sam uglavnom odgovorio na tvoja pitanja. Potrebno je da postupiš po njima i da me ne zaboraviš. Sjeti me se dovom.

Što se tiče dove ja bih ti preporučio ovu, s tim da je često učiš, a naročito iza namaza:

Bože, tražim od Tebe potpunu blagodat, trajnu nepogrešivost, opću milost, zdravlje, sretan i udoban život, pravo dobročinstvo, opću udobnost, dobrotu i milost!

Bože, budi uz nas a nemoj biti protiv nas! Sretno završi naše živote, ispuni naše čiste želje, podaj zdravlje i kad odlazimo i kad dolazimo, i kad osvićemo i kad omrćemo, uputi nas Svome rahmetu, prospi svoj oprost na naše grijehe, podaj nam da se popravimo, da nam bude glavna opskrba bogobojaznost, da se za vjeru borimo i trudimo i da se na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu i u ispravnosti, odvrati nas od onih poslova, za koje bi se kajali na Sudnjem Danu sto smo ih činili, olakšaj nam teret naših grijeha, opskrbi nas opskrbom Tvojih odabranika, odbij od nas zlo Tvojih neprijatelja, sačuvaj nas od vatre kao i naše očeve,majke, braću i sestre! Učini nam to, tako Ti Tvoje milosti, o Ti, koji si najmilostiviji, koji opraštaš, koji si plemenit, sve znaš i silan si i zadnji,moćan si i milostiv prema siromasima! Nema drugog osim Tebe. Slavimo Te; ja sam bio nasilnik. Neka je spas Muhammedu a.s., njegovoj porodici i svim drugovima njegovim!

Iz knjige: O mladiću (Ejjuhel-veled)

Prijevod sa arapskog: Husein Đozo

Za Akos.ba priredila: Aida Gabela

Povezani članci

Back to top button