Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Pandemija odgodila prodor bh IT firmi u Norvešku

Pandemija odgodila prodor bh IT firmi u Norvešku

Norveška je jedna od razvijenih evropskih i svjetskih zemalja sa kojima Bosna i Hercegovina ima najskromniju ekonomsku saradnju. Ukupan obim vanjskotrgovinske razmjene između BiH i Norveške još uvijek je ispod 50 miliona KM (oko 25 miliona KM izvoza i 22 miliona KM uvoza u 2019. godini), dok je vrijednost norveških direktnih investicija u našoj zemlji na nivou statističke greške.

Šta su osnovni uzroci takvog stanja i koliko ima mjesta za optimizam kada je riječ o popravljanju ekonomske statistike na relaciji Bosna i Hercegovina – Norveška, kao i otvaranja prostora za protok robe i kapitala između naše zemlje i Islanda, s kojim u proteklim godinama praktično nismo imali nikakve ekonomske odnose, u razgovoru za Business Magazine objašnjava Nedim Makarević, ambasador BiH u Kraljevini Norveškoj i Islandu, od čijeg stupanja na tu funkciju krajem 2017. godine su, čini se, zapuhali neki novi, povoljniji vjetrovi kada je riječ o promociji bh. ekonomskih potencijala u tom dijelu Evrope, čiji je intenzitet pandemija virusa korona samo djelimično ublažila.

BM: U kojoj mjeri i na koji način se pandemija odrazila na norvešku ekonomiju i društvo u cjelini? Kojim metodama i s koliko uspjeha se Norvežani bore protiv pandemije i njenih ekonomskih posljedica (kako stoje stvari sa Islandom, koji je vjerovatno više ekonomski pogođen usljed veće ovisnosti o turizmu)?

MAKAREVIĆ: Pandemija virusa korona u martu 2020. je prilično jako pogodila norvešku ekonomiju. Vlada je bila odlučna da hitno poduzme vanredne mjere, koje su podrazumijevale 10 milijardi američkih dolara kapitala koji je ubrizgan u norvešku ekonomiju.

Dodatni gubici su, naravno, bili u pogledu cijena nafte i gasa, pošto je Norveška snažno orijntirana na taj vid izvoza, a sada sukcesivno, mjerama po principu step by step, oni pokušavaju da ublaže te gubitke i da protežiraju i druge vidove ekonomije, kao što je, recimo, izvoz ribe i morskih plodova. Međutim, situacija se najbolje može vidjeti u sferi turizma, gdje su, nakon prvobitnih zabrana, odobrili naprimjer Nijemcima da bez karantina ulaze u zemlju, a Nijemci su jedni od turista koji najčešće posjećuju Norvešku, pogotovo njen sjever, tako da su spasili turističku sezonu.

Što se tiče Islanda, posljedice su znatno veće, a glavni razlog je upravo to što se Island fokusirao na turizam – osim ribarstva, turizam je posljednjih godina doprinio rezantnom kretanju prema naprijed ekonomije te zemlje sa samo nešto više od 300 hiljada stanovnika. Međutim, virus korona poremetio je taj napredak…

 BM: S obzirom da je Vaš ambasadorski rad bio velikim dijelom usmjeren na jačanje ekonomskih odnosa između BiH i Norveške, koliko je taj dio Vaše diplomatske misije otežan pandemijom i kako se nosite sa neočekivanim izazovima koje je ona donijela na tom planu? U kojoj mjeri su reducirani planovi vezani za jačanje ekonomske saradnje na relaciji Norveška – BiH, posebno kada je riječ o intenziviranju uključivanje dijaspore u bh. ekonomske tokove?

MAKAREVIĆ: Naravno da je pandemija negativno uticala na fokus na ekonomsku diplomatiju. Međutim, taj negativan uticaj ne znači da su procesi stali .

Ovdje je potrebeno naglasiti da smo u međuvremenu dobili jednog jako agilnog ambasadora Norveške u BiH – njegovo ime je Olav Reinertsen i upravo on je posljednjih godina bio jedan od mojih najbližih saradnika na mojoj diplomatskoj misiji u Oslu i također  prva adresa za sve projekte koji su bili ekonomske prirode, tako da nas dvojica nastavljamo dobru saradnju i ubrzo ćete čuti lijepe vijesti vezane za taj apsekt.

Nadalje, Norveška nam je tokom panedmije još dva puta pružila konkretnu pomoć – jednom usmjerenu na borbu protiv COVID-a, a druga je bila prije nekoliko dana, usmjerena na više segmenata u bh. društvu…

Što se tiče dijaspore, korona je naravno uticala da se procesi uspore, ali mi nećemo odustati od naših dugoročnih ciljeva i što boljeg uvezivanja naše dijaspore prema svojoj matici.

BM: Upravo pred izbijanje pandemije u Norveškoj je održan poslovni forum kojim su praktično otvorena vrata tog tržišta za IT kompanije iz BiH – da li su ta vrata pandemijom zatvorena ili se s tim u vezi i dalje dešavaju pozitivne stvari. Konkretno, koliko je u ovom trenutku izvjesna saradnja u IT oblasti i u kojem obliku bi ona prvenstveno mogla biti realizirana?

MAKAREVIĆ: Dakle, stvar koja se tik pred izbijanje pandemije desila vezana za IT bila je jedinstvena – prvi put u Norveškoj se nešto desilo na taj način. “Igrač“ koji je bio u to uključen, osim našeg Ministarstva vanjskih poslova, Ambasade, odnosno mene i Olava, bio je Innovasjon Norge, Vladina organizacija fiksirana za finansiranje novih tehnologija i projekata koji vrše njihovu promidžbu. BiH po toj osnovi nije mogla biti prisutna na sastanku, zato što se oni prvenstveno fokusiraju na zemlje članice Evropske unije, ali ovaj put je učinjen izuzetak i mnoge naše firme su se predstavile, napravile konekciju sa firmama iz EU, ali prije svega sa Ministarstvom vanjskih poslova Norveške, odnosno njegovim odsjekom za ekonomsku diplomatiju ili, da budem još precizniji, sa Innovasjon Norge, koji se veoma zainteresovao za rad naših firmi.

Pandemija je to zaustavila u smislu dinamike, ali nije u potpunosti spriječila – mi čuvamo sve te kontakte vrućim i prvom prilikom će se krenuti u operativni dio posla.

BM: Prije pandemije, povratkom velikog broja poljskih radnika u njihovu domovinu, u Norveškoj se otvorio i prostor za potencijalno zapošljavanje radne snage iz BiH. Kakva je Vaša procjena – hoće li ta opcija ostati otvorena i u postpandemijskom periodu ili će norveške potrebe za stranim radnicima u budućnosti biti smanjene zbog refleksija korona virusa na njenu ekonomiju?

MAKAREVIĆ: Tačno ste naveli to vezane za Poljake – oni su se vratili u svoju domovinu iz jednostavnog razloga što je Poljska ekonomski ojačala. Tačno je i to da postoji velika potreba za randicima u Norveškoj, ali je isto tako tačno da su baltičke zemlje – Estonija, Livanija i Latvija, ovdje veoma pristune, a s druge strane, imamo problem s radnim dozvolama za naše građane. Naime, dobijanje radne dozvole preko Ambasade Norveške u Sarajevu ide jako sporo, procedura je vrlo komplikovana. Mi na tome radimo i želimo, za dobrobit i naše i norveške strane, da se taj proces poboljša kako bi naši radnici mogli da dođu i rade u Noveškoj. To je jedan od prioriteta.

Da li će se ta potreba Norveške za radnicima usljed pandemije smanjiti ili povećati, to se ne može znati – potreba je tu, koliko ja vidim radovi na norveškim gradilištima nisu prestali ni u jednom ternutku, tako da bih rekao da je fokus, u svakom slučaju, prvenstveno na tome da se pojednostavi dobijanje radnih dozvola.

BM: Ako zanemarimo vanredne okolnosti uvjetovane pandemijom, s koliko uspjeha funkcionira dio Vaše diplomatske misije usmjeren na jačanje ekonomskih odnosa između BiH i Norveške?

MAKAREVIĆ: Ekonomska diplomatija je jedan od mojih apsolutnih fokusa.

Kao i kao svugdje u svijetu, mi i ovdje imamo mnogo talentovanih pojedinaca koji imaju svoje privatne firme i jako su uspješni u onome što rade. Međutim, problem je u tome kako ih međusobno povezati, a onda i kada se povežu, jako je upitna njihova spona prema matičnoj državi – Bosni i Hercegovini.

Inače, kada pričamo o bilateralnoj trgovinskoj razmjeni BiH i neke druge zemlje, mi u biti imamo predodžbu da se automatski radi o autohtonim stanovnicima te zemlje, a zaboravljamo da tu imamo našu dijasporu. Moja poruka bi prije svega bila da se ubuduće koncentrišemo na tu našu dijasporu, koja ima taj trpni moment da pređe preko svih problema koje stvara administracija u BiH kada je riječ o osnivanju firmi itd. Naravno, tu je i patriotski element te je puno lakše započeti poslovnu priču sa tom grupacijom ljudi. Imajući to u vidu, čim sam došao na misiju u Norvešku organizirao sam te ljude koji su se uvezali u jedno udruženje privrednika i potom povezali sa udruženjima privrednika iz BiH čije smo predstavnike pozvali u Oslo, gdje su potpisani određeni poslovni ugovori, desile su transakcije, a bh. izvoz u Norvešku je već u 2018. povećan za otprilike trećinu u poređenju sa prethodnom godinom. Naravno, tu sada postoji više apekata, kako i na koji način održati taj trend, koji treba da se proširi ne samo na već poznate privredne grane kao što su industrija građevinskog materijala, građevinske usluge, odnosno izvoz čeličnih konstrukcija i stakla, nego da se norveškom tržištu predstavimo u sferi inžinjerskih nauka, posebno informacionih tehnologija (IT) – dakle, da ponudimo visokosofisticirana rješenja u tom domenu.

BM: Norveških investicija u BiH praktično ni nema – koji su glavni faktori zbog kojih Norvežani zaobilaze BiH? Postoje li neke privredne grane u BiH koje bi, uz korekciju određenih manjkavosti bh. investicijskog i poslovnog ambijenta u cjelini, mogle biti zanimljivi potencijalnim investitorima iz Norveške?

MAKAREVIĆ: Tačno je da norveških investicija u BiH gotovo i nema. Za to ima više razloga, a možda je glavni naš postratni imidž koji nije dobar.

S druge strane, mi smo malo tržište, zemlja sa 3,5 miliona stanovnika, koja ima određene političke probleme, koja nije u Evropskoj uniji niti NATO-u, što je sigurnosni aspekt koji također treba imati u vidu – kada potencijalni norveški investitori sve to ukalkulišu, problem im je da investicije vrše direktno u BiH.

Privredne grane sa investicijskim potencijalom svakako postoje, prije svega je riječ o namjenskoj industriji, IT-u, raznim startup programima, naravno i sve vezano za drvnu industriju, a usuđujem se reći da i bioprodukti imaju veliku potražnju u Norveškoj – dakle, u tom pravcu bi se trebalo raditi kada je riječ o predstavljanju mogućnosti investiranja u BiH našim norveškim prijateljima.

BM: S obzirom da se radi o jednoj od vodećih svjetskih ekonomija, sa BDP-om 20 puta većim od bosankohercegovačkog, postoji li neki razvojni recept koji bi BiH mogla “prepisati“ od Norveške, posebno kada je riječ o upravljanju prirodnim resursima?

MAKAREVIĆ: Prvenstveno trebamo biti svjesni da se njihov BDP crpi iz nafte i gasa, koje mi nemamo, odnosno ne eksploatišemo. Prije eksploatacije nafte i gasa, naši norveški prijatelji su imali elementarne probleme sa standardom. To je taj razvojni recept. No, ako govorimo o dobrim praksama njihove ekonomije, naravno da postoje stvari koje možemo “prepisati“, ali mnogo bolje stvari možemo “prepisati“ od Njemačke, s kojom smo ionako bliski.

Mi se u svakom slučaju možemo ugledati na Norvežane po pitanju ekologije. Recimo, za njih je nezamislivo da vide rijeke koje su pune kesa i šporeta – to nešto što se kod njih ne može desiti.

Pored toga, Norveška je drugi na svijetu izvoznik morskih plodova, odnosno ribe, jer naprosto ima ogromne morske resurse.

Mi moramo gledati gdje smo mi konkurentni, a to je drvna industija, građevinski materijal, čelične konstrukcije, staklo… Recimo, montažne kuće bi bile jako interesantne, to je nešto gdje možemo biti konkurentni.

U sofisticiranim tehnologijama mi također imamo potencijal koji do sada nismo ponudili i to je pravac na koji možemo da stavimo fokus.

BM: BDP Islanda, pak, na približno je istom nivou kao i bosanskohercegovački, ali je raspoređen na mnogo manji broj stanovnika – koje su osnovne ekonomske specifičnosti te zemlje, zahvaljujući kojima je uspjela prilično bezbolno prebroditi i posljednju globalnu recesiju? Koja tamošnja iskustva su eventualno primjenjiva kod nas i koliki je prostor za jačanje, odnosno uspostavljanje ekonomskih veza između BiH i Islanda?

MAKAREVIĆ: Što se tiče ogromne recesije s kojom se Island suočio, tu se desila posebnost – erupcija vulkana koji je 2010. godine bio veoma aktivan i stavio pozor svjetske javnosti na Island. Poslije erupcije, Island je zapljusnuo ogroman val turista – dva miliona turista na zemlju sa 330 hiljada stanovnika. Dakle, turizam je bio ključ oporavka koji je pomogao Islandu da izađe iz recesije. Pored toga, tu je i klasična grana privrede – ribarstvo. Kada se radi o turizmu, tu se može povući paralela s našim primjerom – BiH ima ogromne turističke resurse, što se i pokazuje oboranjem svih rekorda u toj oblasti. Nemamo aerodroma, nemamo saobraćajnica, nemamo ni hotela kako treba, a ipak nam turisti sve više dolaze i imamo u prosjeku dva noćenja po gostu, što su već ozbiljne cifre i ozbiljni prihodi za BiH, koje možemo itekako unaprijediti. Međutim, ono što mi imamo u biti su sporadične ponude, odnosno privatne inicijative pojedinaca, a pravu strukturu još nemamo – zamislite koliko bismo potencijala samo iz turizma mogli izvući s odgovarajućom strukturom i strategijom.

U kontekstu ekonomskih veza BiH sa Islandom jako bitna činjenica je da se stvari značajno mijenjaju – naime, bh. firma Elnos dobila je veliki ugovor za dalekovode na Islandu i s tim u vezi možemo očekivati znatno poboljšanje brojki vezanih za trgovinsku razmjenu između Islanda i BiH. Također, inicirao sam potpisivanje ugovora o ukidanju dvostrukog oporezivanja s Islandom, što je već urađeno s Norveškom, što bi također trebalo značajno unaprijediti ekonomske odnose između dviju zemalja.

BM: Kako ste se Vi lično i Ambasada prilagodili okolnostima uvjetovanim pandemijom – koliko su se promijenili režim rada i fokus Vaših aktivnosti?

MAKAREVIĆ: Moram naglasititi da Ambasada, unatoč uslovima koje je prouzrokovala pandemija, nije skraćivala svoje radno vrijeme i nastavila je raditi sa strankama, za razliku od svih ostalih ambasada u Oslu.

Izvršene su i dvije evakuacije – jedna u saradnji sa Švedskom, a druga direktno iz Norveške.

Naš fokus je bio na pandemiji, ali i svi “obični“ poslovi, koji se inače obavljaju u normalnoj diplomatskoj savkodnevici, što se tiče konzularnih poslova, nastavljeni su svojim tokom – naravno, druge aktivnosti, vezane za bilateralni i multilateralni segment, svedene su na minimim i odigravale su se uglavnom putem weba.

business-magazine.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top