Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Oprez: Ne nasjedajte na izmišljene hadise o ramazanu!

Oprez: Ne nasjedajte na izmišljene hadise o ramazanu!

Kada nastupi mjesec ramazan, mnogi imami i profesori aktiviraju se u objašnjavanju islama i njegovih ljepota, a u prvom redu to su propisi o ramazanu i postu. Svakako je za pohvalu što se o islamu govori, što se ljudi pozivaju u vjeru i što ih se podstiče na ibadet, međutim čovjek u tome mora biti krajnje oprezan. Ramazan je mjesec o kojem govori dosta vjerodostojnih predaja, u čiju autentočnost ne sumnjamo. Islamski su učenjaci napisali mnogobrojna djela o ovom mjesecu i njegovim fadiletima, oslanjajući se na vjerodostojne hadise, ali su svakako ukazali i na hadise koji postoje u literaturi, a čija autentičnost nije dokazana. I zaista, ako o nekoj temi nema potrebe da posežemo za slabim predajama, onda tu svakako možemo izdvojiti ramazan i post.

Nažalost, ti slabi hadisi, po mom ličnom mišljenju, cirkuliraju u masama na istom, a možda čak na višem nivou, u odnosu na vjerodostojne. Neki će možda reći, da se slabi hadisi mogu koristiti u podsticanju na dobro, što je, svakako, mišljenje eminentnih učenjaka. Ali, ti iste ne navode uvjete koje su ovi učenjaci postavili, jer da navode, njihove riječi bi pale u vodu. Smatram da većina njih nije ni pročitala uvjete koje su učenjaci, koji zastupaju mišljenje da se slabi hadisi mogu koristiti u pozivanju na dobro, postavili. 

Njihov osnovni uvjet jeste da se jasno naznači da je hadis slab, i da se on ne smije pripisati Poslaniku, s.a.v.s. riječima: „Poslanik, s.a.v.s., rekao je tako i tako…“, niti upotrijebiti bilo koju sličnu formulaciju koja ukazuje da je to Poslanik, s.a.v.s., rekao, već za takve hadise treba reći: „Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., tako i tako…“, ili  „Došlo je od njega…“, ”Govori se to i to…“ i tome slično.  Ipak, mnogi vaizi, hatibi, profesori koji citiraju slabe hadise ne obraćaju pažnju na ove uvjete. 

Međutim, većina hadiskih učenjaka smatra da se slabi hadisi ne mogu nikako koristiti, pa čak ni ukoliko se citiraju da bi se ljudi podstakli na dobro. 

Navest ćemo samo neke hadise, koji se često citiraju od ramazana do ramazan, a na čiju su slabost ukazali učenjaci.

1. Selman el-Farisi, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „O ljudi, nastupio je veliki mjesec, u njemu je noć vrednija od hiljadu mjeseci. Allah je učinio post u ovom mjesecu obaveznim, a noćni namaz dobrovoljnim. Ko u njemu učini nekakvo dobro, kao da je učinio farz izvan njega, a ko učini farz u njemu, kao da je učinio sedamdeset farzova izvan njega. To je mjesec strpljenja, a nagrada za strpljenje jeste Džennet. To je mjesec pomaganja drugima. To je mjesec u kojem je vjernikova opskrba povećana. Ko god nahrani postača hranom kojom će prekinuti post, bit će mu oprošteni grijesi i bit će sačuvan Vatre, a dobit će i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču.“ Tada ashabi rekoše: „Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.“ Muhammed, s.a.v.s., reče: „Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi datulom, gutljajem vode ili mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od Vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah, dž.š., će tome oprostiti grijehe i osloboditi ga od Vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š.) i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dž.š., molite za Džennet i tražite zaštitu od Vatre. Ko napoji postača, Allah, dž.š., će ga napojiti sa moga izvora tako da nakon toga neće ožednjeti i kao takav će ući u Džennet!“ (Bilježe ga Ibn Huzejme u Sahihu i Bejheki u Šuabul-imanu)

Iako je ovaj hadis (hutba), pogotovo neki njegovi dijelovi, raširen među masama, ipak nije vjerodostojan. Njegov lanac prenosilaca je izuzetno slab. Hadis su slabim ocijenili Ebu Hatim, kako navodi njegov sin u djelu ”Ilelul-hadis”, 2/50, Bedrudin el-Ajni u ”Umdetul-kari”, 9/20, Ibn Hadžer el-Askalani u ”Telhisul-habir”, 3/1121, Sujuti u ”Džem'il-dževami”, 24714, šejh Albani u djelu ”Es-Silsiletu-daifa”, 2/262-263, te drugi hadiski stručnjaci. Okarakterisan je kao munker od strane navedene uleme. Sam Ibn Huzejme, nakon navođenja, rekao je: ´'Ako je predaja vjerodostojna'´ (Sahih, br. 1887). Mnogi kod citiranja spomenutog hadisa prave grešku i navode da ga je Ibn Huzejme ocijenio kao vjerodostojan, međutim vidimo da to nije slučaj.

U njegovom lancu prenosilaca nalazi se Ali b. Zejd b. Džu´dan, a on je, po ocjeni hadiskih stručnjaka, nepouzdan zbog svog lošeg pamćenja. Pored toga, sened je prekinut između Seida b. El-Musejjiba i Selmana el-Farisija, r.a. U predaji koju bilježi Bejheki, slabost su Jusuf b. Zijad el-Basri i Humam b. Jahja b. Dinar el-Avadi. Prvi je munker u hadisu, a drugi slab.
O vrijednosti mjeseca ramazana i posta govori dosta vjerodostojnih hadisa, pa nema potrebe za citiranjem slabim i izmišljenih hadisa da bi se njihova vrijednost uvećala. Naš uvaženi profesor hadisa dr. Šefik Kurdić u svojoj knjizi „Ramazan i teravih-namaz u svjetlu hanefijskog mezheba“ naveo je četrdeset hadisa sa ispravnim senedom koji govore o ramazanu, postu u njemu, njegovoj vrijednosti itd. Mi svakako preporučujemo spomenutu knjiga svim muslimanima i muslimankama, a pogotovo onima koji žele da saznaju vrijednosti ramazana. 
Ovdje bismo se za sada zadovoljili hadisom koji bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a., u kojem se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo nagrađuje se od deset do sedam stotina puta, osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: ‘On je moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene.'“
Međutim, ni u jednom drugom hadisu (osim navedenom slabom) ne spominje se da je dobro djelo u ramazanu kao farz mimo ramazana, a farz u ramazanu kao sedamdeset farzova mimo njega, niti da je prvi dio  milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od Vatre.
Upravo o ramazanu imamo dovoljno sahih i hasen predaja koje su sigurno dovoljno, te je zaista neshvatljivo da se, i pored njih, ljudi pozivaju na predaje koje nisu autentične.

 

2. Abdullah b. Ebu Avf, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „San postača je ibadet, njegova šutnja je tespih, njegova dova je primljena, a njega djela će biti umnožena.“ (Bilježi ga Bejheki u Šuabul-imanu)
Hadis je slabim ocijenio sam imam El-Bejheki u navedenom djelu, hafiz Iraki u ”Tahridž Ihjau-ulumid-din”, 1/310, Sujuti u ”El-Džami´u-s-sagir”, hadis br. 9293, Munavi u ”Fejdul-kadir”, 9293, šejh Albani u ”Es-Silsiletu-daifa”, 4696, te drugi učenjaci.
U njegovom lancu prenosilaca nalazi se Ma´ruf b. Hasan koji je slab, i Sulejman b. Amr en-Nehai koji je slabiji od njega. On se ubraja u lašce. Ibn Adijj kaže: „Složili su se da podmeće hadise.“

Muslimani trebaju ramazan iskoristiti da što više čine dobra djela, da čine ibadet Uzvišenom Stvoritelju, te da manje spavaju maksimalno iskorištavajući dragocjeno vrijeme, ne bi li nam se Gospodar naš smilovao, oprostio nam grijehe i uveo nas u Džennet.
Ne treba da ga krasi tišina, već stalni zikr, u kući, na radnom mjestu, dok šeta ulicom itd., jer je ramazan jednom u godini dana, i možda idući ne doživimo! Allah, dž.š., kaže: „O vi koji vjerujete, Allaha često i mnogo spominjite.“ (El-Ahzab, 41.) 
Tirmizi, Hakim, Ibn Hibban, Ibn Madže i drugi bilježe hadis, koji je ocijenjen kao vjerodostojan, da je neki čovjek pitao Poslanika, s.a.v.s.: „Allahov Poslaniče, islamski su propisi mnogobrojni, pa me obavijesti o nečemu što ću moći stalno raditi?“ Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: „Neka ti jezik stalno bude vlažan od spominjanja Allaha.“
Vjernika treba da krasi šutnja samo kada je u pitanju laž, ogovoranje, bestidan govor, i ostali grijesi koje jezikom čini, dok u drugim situacijama, a pogotovo u ramazanu, iz njegovih usta treba samo da izlazi dobro, a ako nekad i pogriješi… pa Allah, dž.š., je Milostivi, i oprašta onome ko se pokaje.

 

3. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Postite – bit ćete zdravi.“ (Bilježe ga Taberani, Ibn Sunni, i Ebu Nu´ajm)
Iako je značenje ovog hadisa ispravno, njegov lanac prenosilaca je slab, na što su ukazali stručnjaci hadiske nauke. Među njima su: hafiz Iraki u ”Tahridžul-Ihjau”, 3/87, Ibn Dževzi u ”El-Mevduat, 72, Sagani u ”El-Mevduat”, 70, El-Fatani u ”Tezkiret el-Mevduat”, 70, te Albani u ”Dai´iful-džami´i-sagir”, hadis br. 3504. 
Lanac prenosilaca mu je slab jer se u njemu nalazi Zuhejr b. Muhammed, prenosilac koji je imao loše pamćenje, i koji je označen kao munker u hadisu. Od njega prenosi Muhammed b. Sulejman b. Ebu Davud, što je dodatna slabost hadisa, jer su učenjaci rekli da kada drugi prenosi od prvog, takve predaje su munker, a ova je jedna od njih.
Napomena: Nije pogrešno reći da post doprinosi zdravlju čovjeka, što je i savremena medicina dokazala. Međutim, pogrešno je ove riječi pripisivati Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer njihova vjerodostojnost nije potvrđena.

4. Džerir b. Abdullah, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ramazanski post je okačen između nebesa i Zemlje i neće biti podignut Allahu bez sadekatul-fitra.” (Bilježe ga Ibn Šahin u svom Tergibu i Dejlemi u Musnedul-firdevsu)

Mnogi hadiski stručnjaci citirani hadis smatraju slabim. Među njima su Ibn Dževzi u ”El-Ilelul-mutenahije”, 2/499, Ibn Hadžer el-Askalani u ”Lisanul-mizan”, 5/276, Albani u ”Es-Silsiletu-daifa”, 43 i u ”Dai´iful-džami´i-sagir”, hadis br. 3413, te drugi.
U senedu ovog hadisa nalazi se Muhammed b. Ubejd el-Basri koji je nepoznat.

Napomena: To što je citirani hadis slab, ne podrazumijeva da muslimani nisu dužni da daju sadekatul-fitr. Naprotiv, Buhari bilježi predaju od Abdullaha b. Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., naredio davanje sadekatul-fitra svakom slobodnom muslimanu i robu, muškarcu i ženi, velikom i malom, u iznosu jednog sa´a datula ili sa´a ječma. Imam Ebu Hanife smatra da je davanje sadekatul-fitra vadžib, dok imam Malik, imam Šafija i imam Ahmed smatraju da je farz. Međutim, pogrešno je govoriti da post muslimana nije primljen ukoliko se ne dadne sadekatul-fitr, pozivajući se na gore navedeni hadis, koji je, kao što se vidi, slab.

5. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko bez valjanog razloga ili bolesti bude mrsio jedan dan ramazana, ne može ga nadomjestiti ni kada bi doživotno postio.“ (Bilježe ga Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Huzejme)
Po mišljenju eminentnih hadiskih stručnjaka, citirani hadis je slab. Slabim ga je ocijenio sam imam Tirmizi u svom ”Džami´u”, br. 722, Ibn Huzejme u ”Sahihu”, 1987, Munziri u ”Et-Tergibu vet-terhib”, 2/74, Zehebi u ”Mizanul-i´tidal”, 7/427, Ibn Hadžer el-Askalani u ”Fethul-bari”, 5/63, Ibnu Arrak u ”Tenzihuš-šeraitil-merfu'a”, 2/148, Ibn Kajjim u ”El-Furusijje”, 249, Albani u ”Temmamul-minne”, 396, i drugi.
U njegovom lancu prenosilaca nalazi se Ebu Mutavvis, čije je pravo ime Jezid b. Mutavvis. On je, prema mišljenju Buharije i drugih, nepoznat. Nepoznat je i njegov otac. Također, postoji sumnja među učenjacima da li je njegov otac sreo Ebu Hurejru, r.a., ili ne. Međutim, ovaj hadis se prenosi vjerodostojnim senedom, ali kao riječi Abdullaha b. Mes´uda, r.a., koje bilježe Ibn Ebi Šejbe u ”Musannefu” i Taberani u ”El-Kebiru”.

 

6. Ebu Mes´ud el-Gifari, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada bi robovi znali šta je u ramazanu (kakva je njegova vrijednost), poželjeli bi da traje cijelu godinu. Džennet se sređuje za ramazan od početka godine, pa do iduće godine.“ (Bilježe ga Ibn Huzejme u ”Sahihu” i Ebu Ja´la u ”Musnedu”)
Učenjaci su odbacili ovaj hadis. Među njima su Ibn Hadžer u ”Lisanul-mizan”, 2/101, Ibn Dževzi u ”El-Mevduat”, br. hadisa 1886, te drugi. Sam Ibn Huzejme, nakon što ga je naveo, rekao je: ‘´Ako je predaja vjerodostojna, jer postoji sumnja u srcu po pitanju Džerira b. Ejjuba. ´’ (Sahih, br. 1886)
Džerir b. Ejjub, osoba koja se nalazi u ovom senedu, odbačeni je prenosilac. Poznat je po svojoj slabosti, jer je izmišljao hadise.

 

7. Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, ša'ban moj, a ramazan mjesec moga ummeta.” (Nisam našao izvor ovom hadisu u hadiskim zbirkama, već samo da se navodi u nekim djelima koja su ispunjena fabriciranim hadisima poput djela ”El-Gunje” od Abdul-Kadira Gejlanija i sličnih)
Ovaj hadis je bez sumnje apokrifan. Žalosno je što ga imamo priliku čuti sa minbera mnogih naših džamija, kojeg i poznati vaizi citiraju. To sve ukazuje na nebrigu ljudi spram sunneta Poslanika, s.a.v.s. Zaista nisam našao da je ijedan hadiski stručnjak prihvatio ovaj hadis. S druge strane, vodeći hadiski stručnjaci, kao što su Zehebi u ”Tertibul-mevdu’at”, 590, Sujuti u ”El-leali el-masnu’a”, str. 47, Ibn Kajjim u ”El-Menar el-Munif”, 168, Sehavi u ”El-Mekasid”, 510, Adžluni u ”Kešful-hafa”, hadis br. 1358, Ali el-Kari u ”Esrarul-merfu'a fil-ahbaril-mevdu'a”, 460, Ševkani u ”El-Fevaidul-medžmu'a”, 38, Ibn Arrak u ”Tenzihuš-šeraitil-merfu'a”, 2/151,152, Albani u ”Daiful-džamia”, 3094, i drugi, citirani hadis ocjenjuju kao izmišljen.
Ovaj hadis je izmislio Ali b. Abdillah b. Džehdem, za kojeg Ibn Dževzi kaže da je utvrđeno da je izmišljao hadise. Postoji još nekoliko predaja ovog hadisa, međutim učenjaci su ih sve ocijenili kao izmišljene.

8. Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi nastupio mjesec redžeb, učio: „Allahu naš, blagoslovi nam redžeb i ša´ban, i podari nam da dočekamo ramazan / Allahume barik lena fi redžebe ve ša´ban ve belligna ramadan.“ (Hadis bilježe Ahmed, Ibn Sunni, Bejheki u ”Šuabul-imanu”, Bezzar, Ebu Nua´jm i Taberani u ”El-Evsatu”)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje je ovaj hadis ocijenio kao ispravan, smatrajući ga jedinim ispravnim hadisom koji  govori o mjesecu redžebu (”Iktidaus-siratil-mustekim muhalefetu ashabil-džehim”, str. 301). Međutim, brojni hadiski stručnjaci nisu prihvatili ovu ocjenu, već su istakli i ukazali na slabost spomenutog hadisa. 
Među autoritetima koji su hadis ocijenili kao slab su: Bejheki u ”Šuabul-imanu”, 3/375, Hejsemi u ”Medžemu-zevaidu”, 2/165, Nevevi u ”El-Ezkaru”, 394, Ibn Hadžer u svom djelu ”Tebjinul-adžeb”, 19, Ibn Redžeb el-Hanbeli u ”Letaiful me'arif”, str. 234, Albani u ”Daiful-džami sagir”, 1369 i 4395, Ahmed Šakir i Šuajb Arnaut u provjeri ovog hadisa u ”Musnedu”, 2346, te drugi, jer se u njegovom senedu nalazi Zaide ibn Ebi er-Rekad koji je slab. Imam Buharija je rekao da se njegovi hadisi ne prihvataju. Također se u senedu nalazi Zijad en-Numejri koji je nepouzdan.

 

9. Muaz b. Zehre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allahu moj, radi Tebe sam postio i onime što si mi Ti podario (tvojom nafakom) se iftarim / Allahumme leke sumtu ve ala rizkike eftartu.“ (Bilježi ga Ebu Davud u ”Sunenu” i Ibn Sunni u ”Amelul-jevmi ve lejleti”)

Šejhul-islam Ibn Hadžer u svom djelu ”Telhisul-habir”, 2/202, šejhovi Abdul-Kadir Arnaut i Šuajb Arnaut u valorizaciji Ibn Kajjimovog djela ”Zadul-mead”, 1/56, navode da je citirani hadis slab.

Muaz b. Zehre je tabiin, a u ovom slučaju prenosi direktno od Poslanika, s.a.v.s., te je shodno tome lanac prenosilaca prekinut. On je inače povjerljiv, međutim prenosi hadise a da ne spominje ime ashaba, tako da neki smatraju da je on ashab.
Na ovu temu prenosi se još dovâ koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s., međutim jedini hadis na koji se u ovom slučaju možemo osloniti jeste hadis Abdullaha b. Omera r.a., a kojeg bilježe Ebu Davud, Darekutni, Hakim, Bejheki i drugi, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom iftara učio sljedeću dovu: „Nestala je žeđ, natopile su se žile, i nagrada je osigurana ako Bog da / Zehebe-zame vebtelletil-uruku ve sebetel-edžru inšaAllah.“ Hadis je hasen, dok Hakim i Zehebi kažu da je sahih. (”Mustedrek”, 1/422, ”Sunen Darekutni”, 2/185, ”Telhisul-habir”, 2/202, ”Zadul-mead”, 1/56 sa obradom dvojice šejhova, ”Irvaul-galil”, 4/39)

minber.ba

Preporučeni članci:

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top