Želiš biti sretan? Govori samo ono što je dobro i lijepo

Naš Gospodar Allah, dž.š., nas u Kur’anu savjetuje da govorimo isključivo lijepe, korisne riječi: „Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo medu njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (El-Isra, 53.)

Dr. Andrew Matthews u svom djelu „Being Happy“ („Biti srećan“) spominje da ga je posjetio jedan mladić koji se borio sa depresijom.
„Dosadilo mi je više da budem nesrećan i depresivan. Loše se osjećam. Dosta mi je i da budem porodici na teretu. Volio bih da živim normalno. Šta da radim?“, požalio se mladić.

Dr. Matthews ga je posavjetovao da povede računa o svojim riječima i mislima.

„Pod broj jedan, nemoj da progovaraš ni riječ ako nemaš šta pozitivno ili konstruktivno da kažeš. I ti i tvoja porodica ćete biti zahvalni na toj promjeni.“

Nakon sedam dana, mladić se ponovo vratio. Ponovo se žalio nad svojom sudbinom. Rekao je: „Želim da budem srećan, a nisam srećan. Kako da budem srećan?“

Dr. Matthews mu je ponovio savjet od prošlog puta, dodavši: „Nisi se ozbiljno posvetio tome. Povedi računa o onome šta govoriš. Bit ćeš sretan kada budeš to dovoljno želio.“

Savjet sličan ovome je uputio i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izrekavši slijedeće riječi prije više od 1400 godina: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.“

U djelu „Biti srećan“ stoji da se pitanje mentalnog zdravlja počesto suviše komplikuje.
Oboljeli idu kod ljekara ili kod psihijatra koji stavi etiketu na njihovo stanje. Tog trenutka, osobe imaju koga da krive za svoje probleme – svoju ‘bolest’, a tako skreću pažnju s ključnih stvari – moraju načiniti promjene u svom životu, moraju paziti šta govore, misle, kako žive, šta jedu i šta piju.

Oboljenje je znak narušene životne ravnoteže, ali je pacijentu puno lakše popiti tabletu, nego se boriti s samim sobom i mijenjati se.
Čovjek je često sam sebi najveći neprijatelj. Ima loše životne i radne navike, potom iscrpljuje tijelo i psihu lošom ishranom, opijatima, duhanom, kockom, neredovnim snom, potom druženjem s negativnim ljudima, i na kraju se kao logična posljedica pojave i posljedice takvog stila života.
Kada ozbiljno odlučimo da budemo srećni, pazit ćemo šta pričamo, o čemu mislimo, s kime se družimo, šta jedemo i pijemo, šta čitamo i učimo, kad idemo na počinak i kad se budimo, vodit ćemo računa o svom tijelu i potrebama svoje duše.

Sreća dakle nije trenutni osjećaj, već zahtijeva rad na sebi i usvajanje pozitivnih navika, a izbjegavanje svega što nam šteti.

Za Akos.ba piše: Nedim Botić